Jaromír Balda je junak našeg doba. Ovaj 71-ogodišnji češki penzionirani električar u svjetske je medije dospio osudom za terorizam. On je, naime, tijekom ljeta 2017. godine, u više navrata balvanima prepriječio prugu na sjeveru Češke, izazivajući manju štetu na vlakovima. Ali srećom ne i ozbiljnije ozljede putnika ili željezničara. To su olakotne okolnosti, koje su (zajedno s poodmaklom dobi) omogućile da mu sud na kraju odredi četverogodišnju zatvorsku kaznu, koja je inače manja od zakonski propisane.
Ali, zanimljivo, Balda na suđenju ne da nije izrazio kajanje, nego je bio potpuno indigniran zbog osude. Prema vlastitom shvaćanju, on je sve to činio samo kako bi zaustavio terorizam. Svoje terorističke napade vršio je u jeku antimuslimanske histerije u Češkoj, a na mjestu zločina je ostavljao male porukice na kojima je na arapskom pisalo “Bog je velik”. Njegova balvan-revolucija bila je dakle tek pokušaj da se lažiraju muslimanski teroristički napadi na Češku, kako bi se pronašao izgovor za zaustavljanje migracije.
Terorizam Muhamedu
Kako se kasnije ispostavilo, osuđeni je simpatizer češke ksenofobne desnice koju je i financirao, a u više navrata je javno iskazivao uvjerenje kako se sada radi o izboru “ili mi ili oni”. U skladu s onime što promoviraju i mnogi političari i mediji, prema Baldi su “takozvane izbjeglice” samo prikrivena muslimanska invazija na Europu, koja će se uskoro manifestirati u nizu terorističkih napada. No problem čeških političara i Balde je u tome što praktički nitko od tih izbjeglica nije pokazivao ni najmanju želju da dođe u Češku, a još manje da tamo izvodi nekakve napade.
Ako neće Muhamed terorizmu, hoće terorizam Muhamedu: češki penzioner se pobrinuo da se veliki jaz između stvarnosti i paranoične ksenofobne ideologije nekako premosti. Ako muslimani tvrdoglavo ne žele napadati Češku, red je da se tog posla u njihovo ime prihvate Česi. Cijeli slučaj izgleda doista groteskno, otprilike kao češka komedija. I domaće će čitatelje lako podsjetiti na kratku priču Pavla Pavličića “Ritam zločina”, koja je ranih 1980-ih i ekranizirana, a u kojoj se jedan entuzijast kriminalističke statistike prihvaća zločina kako bi “popravio” svoje projekcije.
Pranje ruku
No, koliko god da je zločinac, Balda je u ovom slučaju doista i žrtva. Poput mnogih drugih Europljana, on o Bliskom istoku i tamošnjim izbjeglicama ne zna gotovo ništa, niti ih je ikada u svojoj zemlji imao prilike vidjeti ili sresti. Je li stoga čudno da je povjerovao praktičkom konsenzusu medija i političara u Češkoj kako oni predstavljaju prijetnju? Samo utoliko što je njihove politikantske manipulacije shvatio preozbiljno. Naposljetku, svi oni sada će jednoglasno osuđivati Baldu, jednako kao što će se praviti da sa cijelom stvari nemaju nikakve veze.
A više nego gotovo bilo tko drugi, Balda danas doista može poslužiti kao simbolička figura europske ksenofobije, koja živi na proizvodnji problema protiv kojih se tobože “bori”. Dovoljno je kao primjer spomenuti nedavno oduzimanjestatusa legalnim migranata koje je proveo talijanski ministar policije Matteo Salvini, samo kako bi mogao tvrditi da se broj ilegalnih migranata odjednom dramatično povećava. Razlika je doduše u tome što Salvini, za razliku od Balde, za štetu koju čini još uvijek nije kažnjen. Dapače, njegova je stranka takvom politikom napravila velike korake prema potpunom preuzimanju vlasti.
