Vrhunski stručnjaci porijeklom iz BiH koji žive i rade u Sjedinjenim Američkim Državama žele da pomognu zemlji u kojoj su rođeni. To nije uvijek jednostavno jer je BiH u međuvremenu postala administrativna noćna mora, kaže za RSE Nirvana Pištoljević koja je u Sarajevu osnovala udruženje za unapređenje obrazovanja i podršku djeci sa i bez poteškoća u razvoju.
Dr Nirvana Pištoljević je potpredsjednica Bosanskohercegovačko – američke akademije nauka i umjetnosti koja okuplja oko 300 profesora i doktora nauka sa područja Sjedinjenih Američkih Država koji su porijeklom iz BiH. Kaže da zajedničko porijeklo nije jedino što povezuje te ljude.
„Okuplja nas jedna vrlo bitna stvar, a to je činjenica da želimo da vratimo nešto zemlji iz koje smo potekli i na neki način da doprinesemo, a jedini način na koji mi to znamo je predavanjima, naučnim radovima i razmjenom znanja. Mi smo svojim profesijama u Americi na tom nivou i to je ono čime se bavimo", kaže ona.
U Sjedinjene Američke Države Nirvana Pištoljević je sa porodicom stigla zbog rata u BiH. Nakon osnovnih i tri magistarska studija doktorirala je na Univerzitetu Kolumbija u Njujorku, jednom od najboljih i najpoznatijih univerziteta na svijetu. Danas više vremena provodi u Sarajevu, gdje je rođena, nego u Njujorku u kojem živi 16 godina.
„Ja sam inače u Njujorku, radim na Kolumbija univerzitetu kao predavač na postdiplomskim studijama iz oblasti obrazovanja i psihologije. Sad sam trenutno najviše u Sarajevu jer imam projekat i radim sa djecom s poteškoćama u razvoju. Osnovali smo organizaciju koja se zove EDUS – Edukacija za sve – koja se bavi podizanjem svijesti, obrazovanjem i pružanjem podrške za djecu sa i bez poteškoća u razvoju. Ja radim sa preko 200 mališana sa najtežim neurorazvojnim poremećajima u BiH, koji inače ne bi imali sistemski rješenja i podršku. Mi imamo 55 ljudi koji rade u našoj organizaciji i svakodnevno radimo sa djecom uzrasta od osamnaest mjeseci do četrnaest godina. Nudimo obrazovni i terapeutski tretman, cjelokupni razvojni tretman koji je po najvećim naučnim standardima i naučno-istraživačkim radovima i jedna od jako značajnih stvari koje se dešavaju u Evropi.“
A kako stručnjacima koji žele pomoći BiH uzvraća država njihovog porijekla:
„Ja vama ne mogu opisati milione prepreka koje mi imamo koji dođemo sa Zapada, gdje je sistem uređen. Vi možete registrovati firmu u jednom danu, sa tri papira. Poenta je da se ekonomija podrži, da što više ljudi želi da ima privatne biznise. Vi ovdje imate o jadu da se zabavite dok nešto registrujete, a ne daj Bože da morate zatvoriti – to je onda još veća procedura, još teže. Naši profesori iz medicinskih oblasti imaju probleme. Recimo, mi možemo donijeti aparate i mašine iz cijelog svijeta. Znate li vi koliko je to teško kod nas uvesti, koliko nama žele da naplate, carina, PDV..? Nemamo mehanizme protoka takvih stvari. Mi možemo da donesemo ultrazvuk – što svaki dom zdravlja ne bi mogao imati ultrazvuk? Mi bismo to mogli obezbijediti, nas tristo, svaka njihova institucija vani mogla bi da donira jedan za Bosnu i Hercegovinu. A vi njega ne možete unijeti. Mi smo pokušali više puta – to je papirološki nemoguće. Ova država je postala administracijski noćna mora. Na svakom mogućem nivou. Shvatite, ja sam iz oblasti obrazovanja. Ja moram da pričam sa četrnaest nekakvih ministarstava, da bi se nešto sprovelo u ovoj zemlji. Pa to je sve nemoguća misija! A ovdje je samo 3,6 miliona stanovnika! To je apsurdna situacija.“
Dr Pištoljević ističe da posljednji potezi Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH predstavljaju korak naprijed u prevazilaženju navedenih problema.
„Mi smo sada potpisali memorandum o saradnji sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice i moram reći da sam jako zapanjena, pozitivno zadivljena, u smislu koliko su oni napredovali baš u tom građenju politike o iseljeništvu, tj. pokušavanje da nađu tu sponu, da urede tu malu komponentu. Znate li da oko dva miliona Bosanaca i Hercegovaca živi van Bosne i Hercegovine. Pa to je skoro jedna cijela BiH! A mi nemamo uređene mehanizme kako bi ti ljudi mogli da doprinesu. Mi samo patimo. U koferima doneseš malo kukova, malo koljena, pokušavajući da ovi kirurzi rade besplatno operacije, pokušavajući da pomognu, da unaprijede, kako god mogu. A vi jednostavno nemate mehanizme protoka, da bi mi mogli još više i lakše da doprinesemo ovoj državi. E, tu nam treba podrška.“
Naša sagovornica smatra i da je bh. društvo veoma depresivno i da takvo stanje odgovara jedino političarima u BiH da se održe na vlasti.
„Kad pogledate sa psihijatrijske strane, mi smo u jednoj kolektivnoj depresiji gdje nas mediji i političari održavaju. Jer vi morate to da održavate, to stanje negativnosti. Mi bukvalno potopimo svaku pozitivnu stvar i pokušavamo stalno da podebljamo i naglasimo, ako ikako može nešto što se desilo u ratu, ako ikako može nešto nacionalno, ako ikako može nešto što je mržnja.", zaključuje ona.
