Foto: Shutterstock
Mjesec prosinac je mjesec velikih slavlja, no to je i mjesec dragih druženja, nesvakidašnjih susreta ili možda stvaralačke samoće.
Obično je tu bogatiji ili skromniji stol oko kojeg obitelj i prijatelji dijele hranu, nekoliko trenutaka spokoja, zdravicu, želje za srećom, obećavajuću nadu za godinu koja dolazi. Na nekoliko dana – samo nekoliko, nažalost – nestaju razlike i cijene se spone zajedništva. Potom blagdanski zanos prođe i svi se vraćamo u sivu i gotovo dosadnu svakodnevicu, s njenim sukobima i poteškoćama.
U čemu je tajna tih susreta? Radi li se samo o velikoj reklamnoj kampanji, poticanju na praznični i bezbrižni duh, na običaj davanja i primanja poklona? Vjerujemo da ne, da postoje mnogi drugi faktori, pri čemu ne želimo podcijeniti snagu tih mišljenja.
Možda u pozadini razlika i nesporazuma kojima je prožet svakodnevni život postoji snažna potreba da se neki osjećaji mogu ljudski podijeliti, toplina doma, osmijeh, izraz prijateljstva. Postoji snažna potreba da se ne bude sam ili da se zna kako biti sam ako si znamo pronaći dobrog prijatelja u sebi. Sjaj čarolije usko je povezan s religijskim: vjerovali ili ne, sve veseli slika Djeteta koje se rađa u osvit godine, Majke koja ga prima, putnika koji dolaze sa svih strana svijeta vidjeti čudo i ujedinjuju se zbog jednog temeljnog razloga. Postoji sjaj nade… Moguće je da će nam vrijeme koje dolazi donijeti ono što nam je najpotrebnije… Moguće je da možemo ostvariti svoje snove, ako ne sve, barem neke… Moguće je, moguće je… Jer čarolija ujedinjenja sve čini mogućim.
Divno je vidjeti različite generacije na okupu, kako se razumiju djeca i stariji, roditelji i djeca te kako pravimo mjesta za domaće životinje koje nas prate; kako se zove stari prijatelj ili mu se šalje nekoliko toplih riječi. Divan je taj scenarij suživota kojem neće, znamo, trebati dugo da nestane iza zastora na kraju slavlja.
Ali, zašto se pomiriti s tim? Istina je da mimo tih posebnih dana nema toliko vremena koje možemo podijeliti s drugima; istina je da nas životne obveze zarobljavaju i da zbog njih zaboravljamo važne stvari. Ali ono što ne može nestati jest osjećaj bratstva, prijateljstva, susreta, razumijevanja, ujedinjenosti oko nade. Ne možemo dopustiti da živimo na određene datume kada se u nama javi svijest. Ne možemo dopustiti da bez tih podražaja gubimo sposobnost za međuljudske odnose, naklonost i ljudsko razumijevanje.
Iskreno vjerujem da nam nedostaje filozofija, ta jednostavna ljubav prema mudrosti, kako bismo mogli razlučiti vrijednost bitnih stvari, a da nam ne mora kalendar na to ukazivati. Nedostaje nam šira, aktivnija, jasnija svijest, sposobna nadići razlike i uspostaviti veze razumijevanja. Nedostaje nam hrabrosti da iskorijenimo strah, nepovjerenje, mržnju, separatizam…
I kad bismo od kraljeva koji se približavaju sa svojim natovarenim bisagama trebali zatražiti kakav dar, bila bi to zraka Svjetlosti i Života da iskuje lanac jedinstva tamo gdje sve prijeti pucanjem. Dobro je razmisliti o tome, sada kada nas prosinac poziva na to tijekom blagdanskog odmora; dobro je imati radost u srcu i spremnost na slogu sada i – zauvijek.
Autor: Delia Steinberg Guzman
Sa španjolskog prevela: Branka Žaja
