Dženita Abaza, koja je kao izbjeglica došla u Kalmar, na čelu je ovog grada koji je treći put zaredom proglašen najboljom ljetnom destinacijom u Švedskoj.
VEDRANA MAGLAJLIJA
Dženita Abaza s porodicom je iz ratnog Sarajeva pobjegla na Korčulu, gdje je s drugim izbjeglicama provela godinu dana u kolektivnom smještaju u hotelu u kojem je kao dijete ljetovala. Kako se rat razbuktavao, misleći na svoju djecu i njihovu budućnost, u junu 1993. godine otišli su u Švedsku, gdje su, kao i mnoge izbjeglice, bez posla i znanja jezika počeli ponovo graditi život.
Dvadeset godina nakon toga, izabrana je za gradonačelnicu Kalmara, nekadašnjeg skandinavskog kraljevskog grada na Baltičkom moru, koji je već treću godinu zaredom proglašen najboljom ljetnom turističkom destinacijom u Švedskoj.
Vodstvo nad gradom od 70.000 stanovnika, s najbolje očuvanim renesansnim dvorcem u Sjevernoj Evropi, u kojem se gotovo svaki dan održava neki kulturni ili sportski događaj, dijeli s još jednim kolegom, ističe Dženita Abaza na početku razgovora.
“Po švedskom sistemu, to gradonačelničko mjesto je podijeljeno. Kolega je zadužen za izgradnju grada i saradnju s privrednicima, a ja za socijalna pitanja, pitanja obrazovanja, tržista rada i integraciju. To je jako širok i vrlo zahtjevan resor”, objašnjava ova rođena Goraždanka, koja je u Kalmaru počela živjeti 1994. godine, kao tridestogodišnja izbjeglica iz Bosne i Hercegovine.
Švedski jezik je, dodaje, bio težak i trebalo joj je nekoliko godina da ga savlada. U međuvremeni je, zajedno s drugim izbjeglicama, osnovala udruženje putem kojeg su pravili izložbe i koncerte, pokušavajući približiti bh. kulturu ljudima koji su ih primili u svoju zemlju.
“Prvi susret sa Švedskom je bio nestvaran. Bio je juni i vrijeme kada je ova zemlja najljepša. Polja šećerne repe su bila procvjetala i u žutoj boji, sve je mirisalo i bilo tako čisto i umiveno. Ljudi su bili ljubazni i imali su konstantno osmijeh na licu. Toga se dobro sjećam. To mi je tada jedino i bilo potrebno. Lijepa riječ i mogućnost da živim život dostojan čovjeka. Zemlja gdje vladaju red, rad i mir”, prisjeća se prvih utisaka poslije rata i kolektivnog izbjegličkog smještaja.
Već nepunu godinu nakon toga dobila je posao u općini Kalmar, gdje je radila na projektu pomoći izbjeglicama, koji je, kaže, dobio mnoge nagrade i bio primjer i pokazatelj drugim gradovima kako se radi na uspješnoj integraciji useljenika.
‘Šveđani bili u šoku kada su posjetili BiH’
U politiku je ušla 1999. godine, nakon što je organizirala putovanje u Bosnu i Hercegovinu za političare iz Švedske. Ta posjeta je, prisjeća se, bila šok za Šveđane, koji su to jako emocionalno doživjeli.
“Mi smo, zapravo, otišli kako bi ispitali da li postoje uslovi za održiv povratak u Bosnu i Hercegovinu, a Šveđani su izdvojili određena sredstva za tu svrhu. Obišli smo Bosansku Gradišku, Prijedor, Banjaluku, Sarajevo… Međutim, švedski političari su bili u šoku kada su vidjeli šta se dešava. To je bila situacija gdje su ljudi, naprimjer u Banjaluci, kucali na vrata i molili da uđu u svoje, onda bi u svojoj kući sjedili s nepoznatim ljudima koji su se tu uselili. Sve su pratili i švedski novinari, a Šveđani su to emotivno doživjeli, maltene su plakali. Kada smo se vratili, sredstva su, umjesto na povratak, preusmjerili na integraciju izbjeglica.”
Upravo su se bosanskohercegovački građani u Švedskoj i Norveškoj nabolje i najbrže integrirali od svih useljenika, kaže Abaza.
“Razlog zato je visok stepen obrazovanja, brza odluka da ćemo ostati živjeti u Švedskoj, kao i evropski način života koji smo živjeli prije dolaska ovamo, ali smo, prije svega, bili vrijedni. Izbjeglice koje sada primamo imaju iste i još bolje uslove za etabliranje u švedsko društvo, a Švedska treba kvalifikovanu radnu snagu u svim oblastima, što znači da tržište rada treba sve do jednog.”
Nakon putovanja u Bosnu i Hercegovinu, Dženita Abaza je dobila poziv tadašnje gradonačelnice Kalmara, koja joj ponudila mjesto na izbornoj listi socijaldemokrata. Tako je uspjela ući u gradski parlament. Politika ju je tada, kaže, fascinirala i postala dio njenog života.
“Prelijepo je biti dio jednog takvog demokratskog procesa. Poslije izbora 2010, godine vodila sam jedan resor, a pred zadnje izbore dobila ponudu da se kandidujem za gradonačelnika. Politika je već uveliko postala dio mog života, tako da se nisam dvoumila. Imala sam i protukandidata, ali na godišnjoj skupštini socijaldemokrata sam većinom glasova dobila povjerenje svojih političkih kolega i u oktobru 2014. godine uselila u Gradsku vijećnicu.”
Spasili grad od krize
Grad na čijem je čelu upoređuje s Dubrovnikom. Znamenitost Kalmara je i da je to univerzitetski centar te da je mostom dugim sedam kilometara povezan s jednim otokom. Ove godine građani Švedske su ga ponovo izabrali za najljepšu turističku destinaciju.
Dženita Abaza objašnjava da iza toga stoji jako puno rada i politička volja, koja je uspjela spasiti grad od ekonomske krize, nakon što su se sve fabrike zatvorile.
“Do 2006. godine Kalmar je bio industrijski grad. Poslije ekonomske i globalne krize, skoro su se sve fabrike zatvorile, a mi smo se brzo preusmjerili na trgovinu, etablirali IKEA koncern, intenzivno radili na razvoju turizma i preživjeli krizu. Od 365 dana u godini, 300 dana imamo kulturna i sportska dešavanja. Većina njih je namijenjena našim građanima i turistima i mnoga su besplatna i svima dostupna. U budžetu izdvojimo sredstva i nađemo sponzore, što na kraju godine rezultira u velikim brojem noćenja i lijepim prihodima u hotelima, restoranima i trgovinama. Nominirani smo i za najbolje gradsko jezgro i najbolji studentski grad.”
Politika u Švedskoj je, kaže, ipak znatno drugačija od one u Bosni i Hercegovini.
“Politički aparat u Bosni i Hercegovini je komplikovan, ogroman i skup. U lokalnim zajednicama u Švedskoj brinu se o starijim ljudima, izbjeglicama, nema nezbrinutih životinja na ulicama, sve je prilagođeno porodici, majke i očevi dijele porodiljsko bolovanje, što je veliki korak u borbi za ravnopravnost žena.”
Zbog toga je i sama, kaže, vrlo rano donijela odluku da se neće vratiti u Bosnu i Hercegovinu. Ipak, zajedno s bh. dijasporom, aktivno radi na sklapanju privrednih odnosa između Bosne i Hercegovine i Švedske te organiziranju prikupljanja pomoći za one kojima je to potrebno.
“Danas je jako puno nas iz Bosne i Hercegpvine koji smo aktivni u privrednom, kulturnom i političkom životu ove zemlje. Većina naših ljudi radi u svojoj struci i vrlo su cijenjeni. Borili smo se kao lavovi da nešto napravimo od naših života”, ističe Dženita Abaza.
Tako je i sama, ne znajući švedski jezik niti ljude Kalmara, došla na čelo grada u kojem sada pomaže onima koji počinju ponovo graditi svoje živote, kao što je ona nekada bježeći iz ratnog Sarajeva.
Izvor: Al Jazeera
