Prema najaktuelnijim informacijama Oksfama o globalnoj raspodjeli svjetskog imetka. 2017. godine su samo 42 osobe raspolagale istim imetkom kao i najsiromašnije 3,7 milijarde ljudi na svijetu.
Autor Saša Bojić za Deutche Welle
82 odsto rasta globalnog imetka je prošle godine pripalo najbogatijima dok je imetak siromašnije polovine svjetskog stanovništva stagnirao. Ta ekstremna nejednakost drži ljude zarobljene u siromaštvu, uništava koheziju zajednice, ekonomski je kontraproduktivna i to je za sve nas katastrofalno, poručuje globalna organizacija za pomoć u vanrednim situacijama i razvoj Oksfam (OXFAM). Ova organizacija svake godine analizira statistike o raspodijeli globalnog imetka. Najnoviji izvještaj ilustruje povećanje jaza između bogatih i siromašnih, a Oksfam poručuje da koncerni i superbogati povećavaju svoju dobit tako što smanjuju plate i zaobilaze plaćanje poreza – na račun radnika i opšteg dobra.
Ima i uspjeha
Oksfam prenosi da se najbogatiji percentil svjetskog stanovništva svake godine obogati za oko 200 milijardi dolara trikovima koji služe da se izbjegne plaćanje poreza. „Cijenu profita plaćaju milijarde ljudi širom svijeta, koji moraju da teško rade za plate koje nisu dovoljne za život i nemaju pristup javnim obrazovnim i zdravstvenim sistemima”, rekao je vođa kampanje Oksfama u Njemačkoj Jern Kalinski. Razmjere socijalne nejednakosti se jasno vide na sljedećem primjeru koji Oskfam iznosi u svom istraživanju: za samo četiri dana, šef nekog od najvećih pet modnih koncerna zaradi koliko i jedna krojačica u Bangladešu za čitav život.
Prema najaktuelnijim informacijama Oksfama 2017. godine su samo 42 osobe raspolagale istim imetkom kao i najsiromašnije 3,7 milijarde ljudi na svijetu. Ova organizacija u svom izvještaju poziva političare da zaustave zaobilaženje plaćanja poreza kojim se služe koncerni i superbogati. Oskfam, služeći se podacima Svjetske banke, navodi i da se nejednakost u primanjima, globalno gledano, smanjila, čemu doprinosi prije svega rast plata u Latinskoj Americi, Kini i drugim zemljama Azije. U jednoj od ranijih studija, ova organizacija navodi da i uspjesi u borbi protiv siromaštva širom svijeta ostaju „uglavnom neprimijećeni”.
Nejednakost među polovima
Tako se u izvještaju navodi i da je između 1990. i 2010. broj ljudi koji su živjeli u ekstremnom siromaštvu prepolovljen, što je, kako tu piše, „nešto na šta bi svijet trebalo da bude ponosan”. Ipak, jaz između bogatih i siromašnih se time ne zatvara. Oksfam kao veliki problem navodi i nejednakost među polovima, ne samo kada je riječ o platama već i o raspodjeli bogatstva. „Globalno, više muškaraca nego žena posjeduje zemlju i kapital, muškarci su plaćeni bolje od žena za iste poslove, i više muškaraca od žena ima posao na višim funkcijama.
Oksfam ima i svoje kritičare – tako neki stručnjaci smatraju da ta organizacija neke stvari iznosi proizvoljno ili se služi nekredibilnim izvorima. Među kritičkim izvorima koje najčešće citira njemačka štampa je londonski Institut za ekonomska istraživanja koji prenosi da je Oksfamova metoda nepouzdana jer se oslanja na podatke švajcarske banke Kredi Svis (Credit Suisse) koji se tiču neto-zarada i obuhvataju novac, vrijednosne papire, nekretnine i druge vrste imetka, kada se odbiju dugovi. Na taj način, i neko ko se u SAD zadužio da bi mogao da studira, na papiru može da ispadne siromašniji nego neki farmer u Africi koji ima samo nekoliko koza. Ima i stručnjaka koji, međutim, baš pozdravljaju takav rezon, jer se na kraju ne može sigurno znati hoće li američki student na kraju uspjeti da ostvari veliku zaradu.
