Alarmantan je i podatak da će zapadnom Balkanu trebati oko šest decenija da s aktuelnim prosječnim rastom od 3 posto godišnje dosegne ekonomski nivo Europske unije.
European Council On Foreign Relations (ECFR) paneuropski je think tank osnovan 2007. godine koji ima urede diljem Europe, od Madrida preko Berlina do Sofije.
ECFR se bavi odnosima unutar Europske unije kao i vanjskom politikom, a objavljuje i brojne publikacije i analize koje imaju utjecaj na odluke europskih lidera.
Stoga vrijedi obratiti pažnju na 31-straničnu analizu objavljenu na službenim stranicama ECFR-a koja se bavi problematikom masovnog iseljavanja iz zapadnog Balkana, a koju je pod naslovom The Way Back: Brain Drain and Prosperity in the Western Balkans objavila bosanskohercegovačka stručnjakinja za europske integracije Alida Vračić. U analizi koja se najviše odnosi na odlazak kvalificiranog kadra Vračić se pozabavila i slučajem Hrvatske, odnosno masovnog iseljavanja hrvatskih građana, te taj primjer navodi kao upozorenje ostalim zemljama s područja bivše Jugoslavije koje žele postati članice Europske unije.
U Makedoniji se 69 posto univerzitetskih radnika želi iseliti
Analiza započinje podsjećanjem na rezultate ankete sprovedene u Makedoniji među ljudima zaposlenim u visokom obrazovanju – univerzitetskim profesorima, asistentima itd. – iz decembra prošle godine, koja je pokazala da bi se 69 posto njih odselilo kada bi za to imali priliku. Dapače, njih 20 posto se već prijavilo za poslove u inostranstvu. Istraživanje iz 2010. je pokazalo da su zemlje Balkana od 1995. izgubile oko 70 posto kadrova u nauci, što je samo jedan primjer šokantnog odljeva mozgova iz regije.
Masovni odlazak iz regije događa se i u sektoru zdravstva, čega je između ostalog ilustracija i podatak liječničkog udruženja BiH iz 2016. – te godine iz susjedne zemlje je otišlo oko 300 visoko kvalificiranih liječnika. ”Bosanskohercegovački mediji su tada izračunali da obrazovanje jednog liječnika državu košta oko 150.000 eura, što sugerira da BiH godišnje na edukaciju zdravstvenog osoblja troši oko 50 miliona eura, a ti ljudi onda odlaze”, navodi se u analizi koju je objavio ECFR.
Iz Hrvatske se ljudi iseljavaju i zbog korupcije, nacionalizma i primitivizma
Napominje se da ”rekordno iseljavanje kvalificiranog kadra ima trenutne posljedice za cijelu regiju” i da postoji prijetnja nefunkcioniranja javnih usluga poput zdravstva. Podsjeća se i da je u vrijeme socijalističke Jugoslavije bilo iseljavanja s ovih prostora, no da je većinom bilo riječi o niskokvalificiranim radnicima te da je sredinom 1970-ih oko 1,1 milion radnika iz Jugoslavije radilo u inostranstvu.
Alarmantan je i podatak da će zapadnom Balkanu trebati oko šest decenija da s aktuelnim prosječnim rastom od 3 posto godišnje dosegne ekonomski nivo Europske unije.
Ipak, analiza koju je objavio ECFR ističe da ekonomski razlozi nisu jedini koji potiču ljude na iseljavanje. Baš se u vezi s tim navodi primjer Hrvatske koja je u EU ušla 2013. – istraživanja su pokazala da Hrvati odlaze i zbog korupcije, primitivizma i nacionalističkog šovinizma koji vlada u hrvatskom društvu. Podsjeća se i da je iz Hrvatske od 2013. otišlo više od 500 liječnika starosti od 24 do 46 godina te dodaje kako su se ”ljudi nadali da će ulazak u EU biti poticaj ljudima da ostanu i napreduju u Hrvatskoj, no zapravo se iseljavanje ubrzalo”.
Regionalni lideri se odbijaju suočiti s neugodnom istinom
Sve to su ”neugodne istine” s kojima se lideri u regiji odbijaju suočiti: ”Indikativan je izostanak javne političke rasprave o iseljavanju. Neovisno o tome jesu li moralno osramoćeni, nekompetentni ili nezainteresirani, politički lideri na zapadnom Balkanu se odbijaju pozabaviti pitanjem zašto im stanovnici odlaze, a kamoli učiniti nešto oko tog problema.” Političke elite regije ne donose nikakve strateške odluke u vezi s masovnim iseljavanjem, ističe se u analizi, te su potpuno nesposobne uhvatiti se u koštac s tim izazovom.
Naglašava se da razvijenije zemlje EU-a, naročito Njemačka, imaju veliku ekonomsku korist od iseljavanja s Balkana, ali da EU izražava zabrinutost zbog tog trenda.
No, postoje i neke prednosti iseljavanja, pod uslovom da se oni koji su se iselili s vremenom vrate u svoje domovine. Primjera radi, jedno istraživanje je pokazalo da 20 posto zaposlenih u finansijskim sektorima u BiH, Hrvatskoj i Srbiji imaju diplome sa stranih univerziteta. Stoga je ”ključni izazov promovirati cirkularnu migraciju” koja bi zemljama u regiji omogućila bolju povezanost s razvijenim svijetom.
Potrebna je nova migracijska politika Europske unije
Vračić kao ključne zaključke svoje zanimljive analize navodi sljedeće: 1. zapadni Balkan će još godinama biti mjesto za izvoz pametnih i obrazovanih ljudi unutar migracijske dinamike koju kontroliraju odredišne zemlje, 2. javna rasprava o odljevu mozgova iz regije je površna jer se ignoriraju potencijalne koristi za regiju, 3. ulazak u EU ne garantuje zaustavljanje iseljavanja nego ga može i ubrzati, 4. vlade u regiji trebaju prekinuti svoju šutnju o ovoj tematici i pokrenuti ozbiljnu raspravu utemeljenu na provjerenim podacima, 5. EU treba snažnije početi promovirati cirkularnu migraciju i 6. članice EU-a trebaju harmonizirati svoju migracijsku politiku prema zemljama zapadnog Balkana.
Ipak, ističe se da se poboljšanja ne mogu očekivati sve dok se i među vladama regije i unutar EU-a ne počne ozbiljnije baviti ovim fenomenom.
Agencije
