Nije tolika vrućina i pripreka, ali je žega
Vrućina od jakog sunca, vrelina, pripeka, jara, sparina, pa i čelopek, zvizgan, jesu žega.
Autor: Impuls
Riječ žega koja se često upotrebljava kada je, naravno, u ljetnim mjesecima, vrućina od jakog sunca, stvara se vrelina, i sparina, i traže se načini kako „pobijediti“ zvizgan. Tako je i trenutku dok nastaju ovi redovi (kraj jula-op.aut), a ako se pokušamo prisjetiti kada je bila ovakva vrućina, vrelina, pripeka, sparina, neko će ustvrditi kako je Banjaluka oduvijek imala topla ljeta, sa skoro, pa tropskim temperaturama. Može biti, ali ne treba zaboraviti da je ljeto znalo omanuti –kiša se uvlačila u sve pore, dok se topio san o dugom toplom ljetu. Ipak, čine se da Banjalučani više pamte duga topla ljeta, kada su spas od vrućine tražili na bazenu (starom „Incelovom“) i obalama rijeka. Obale Vrbasa, Vrbanje i Suturlije bile su prepune raje i kupača, dok se na odlazak na more gledalo kao potreba da se odradi 10-15 dana na Jadranu, pa opet na „Incelov“, Vrbas, Vrbanju, Suturliju. Priča i urbanih legendi nikada dosta: Jedna od njih kaže kako je grupa mladih Banjalučana krenula na more biciklima. Sklopili dva tandema-bicikla, ali već negdje u Tijesnom „vozila“ otkazala poslušnost. Uvidjevši da im je sinje more sve dalje, navodno su izjavili „ma j.... more, možemo mi kampovati i pored Vrbasa...“. Istina, bilo je i onih koji su prije svih znali pohitati prema moru, da nafataju boju, pa je poslije „utvrđivali“ na riječnim obalama i bazenu.
Kao što što je već navedeno ovaj tekst nastaje krajem jula mjeseca, i pravo je upeklo. Stoga bauljati po gradu na plus 38, pa i 40 nije nephodno, ako baš nije potrebno. Za one koji nešto rade i imaju kakav-takav posao, mora se, jer poslodavac neće tako lako dati platu. Za nezaposlene nešto drugačija situacija-iako ih bez razlike „razvaljuju“ sunčevi zraci, nemaju poslodavca nad glavom, uz nešto keša u džepu za za kafu ili pivu u baštama kafića (onih koji imaju kakav takav hlad i klimu), vodiće dugotrajne rasprave o politici, sportu, društvenim pojavama, komentarisati djevojke u ljetnim haljinama u prolazu...
Bauljati na plusu od kojeg mozak može „progoriti“ nije neophodno, ako nije potrebno. Stoga se treba zapitati šta je to u ljudskom biću da se Gospodskom ulicom između dvanaeset i pet šetaju manje grupe „entuzijasta“ –turizam ili ispitivanje krajnih granica dehridacije organizma. Trebalo bi se zapitati šta je povod za upornost penzionera što sjede na klupama u „novom“ Parkiću, ispod pritki od drveća? Možda čekaju vijest o povećanju penzija?! Bauljati na plusu za koji se opravdano tvrdi da ga i veće količine vode teško gase nije nephodno, ako nije potrebno.
Da li je ove godine žega ugrijala Vrbas, nije još zvanično utvrđeno. Ali, su prije više od trideset godina „žestoke vrućine natjerale Banjalučane da potraže osvježenje u Vrbasu“. Tih godina ni na „temperaturi od 38,2 stepena Celzijusa Vrbas nije onako poslovično hladan“.
M.V.
Foto:Arhiv