Nekada bilo
Na desetine tesktova, tv-priloga, snimljeni dokumentartni filmovi, svjedočili su o propasti banjalučke privrede. Fabrika i preduzeća na koje su Banjalučani „navikli“ nema, otišli u istoriju i još koliko-toliko žive u sjećanjima nekadašnjih radnika.
Autor: Impuls
U jednoj od najljepših banjalučkih aleja, bila je Fabrika duvana Banja Luka. Proizvodni pogoni i prostori još su na svom mjestu, ali proizvodnja ih je napustila. A i radnici.
A dio zanimljive prošlosti fabrike, iz pedesetih godina prošlog vijeka, kako se „unapređenjem proizvodnje najviše se prošle godine bavio Radnički savjet Tvornice duvana“, okrivaju nam „Banjalučke novine“:"Oštra borba za što bolji plasman na tržištu u uslovima socijalističke konkurencije sa ostalim tvornicama duvana u zemlji, navela je radnički savjet tvornice na potrebu da se temeljito analiziraju i razmotre sve one neiskorištene mogućnosti koje bi bile od odlučnog uticaja za postizanje što boljeg kvaliteta proizvoda“. Tako je bilo „duvanjari“ tih godina, gdje su između ostalog „izvršene razne srednje i generalne opravke mašina za izradu cigareta i postignuto da je kvalitet izrade cigareta sada mnogo bolji“.
Nakon ovoga, januarski broj „Banjalučkih novina“ ,, između ostalog , informiše o tome kako su radni ljudi i građani dočekali Novu 1955. godinu.“Sa pjesmom i igrom do svanuća“, bilo je u hotelima „Bosna“ i „Palas“, u kolektivu preduzeća „Rudi Čajavec“, pa i u sali Srednje tehničke škole: “U večernjim časovima ulice su prosto vrvile od prolaznika praznično odjevenih koji su žurili na neke od brojnih mjesta, sredin, u kojoj će se u pjesmi i igri, veselju i smijehu provesti jedna prijatna noć....I sve gostione, kafane i bifei u gradu bili su puni i prepuni. U njima se našlo mjesta za nekoliko hiljada Banjalučana koji su dočekali Novu godinu van svojih kuća...“.
A šta je bilo poslije. Prema onome što je zapisao novinar „Banjalučkih novina“, „tek u samo jutro ulice su ponovo oživjele, jedni su odlazili kućama, a drugi uz pjesmu i svirku krstarili ulicama da bi se ponovno negdje zaustavili i nastavili sa veseljem...“
Mišo Vidović
