BL_FRONT – Magazin kulturne bezbjednosti
UNS GETO je do 2007. godine obuhvatio skoro sve vidove medijske promocije banjalučke muzičke scene. Iza „geto gerile“ bile su izložbe bl bendova, izdani CD-ovi, radio emisija RE_START na OKSIGEN radiju, festivali KULTURA ZVUKA i BL_ART i mnogo organizovanih koncerata, a slijedeći projekat nametao se sam po sebi - izdati vlastiti magazin. Tako je nastao BL_FRONT, savremeni magazin / fanzin koji će oko sebe okupiti kritički nastrojene mlade osobe.
Piše: Ratko Pilipović
Pripreme i dogovori oko magazina / fanzina BL_FRONT počele su krajem 2006 godine, kada su se uspjela pronaći finansijska sredstva koja su bila dovoljna da pokriju najosnovnije troškove izrade jednog takvog časopisa. Ekipa u UNS GETO bila je spremna na takav poduhvat i ubrzo oko magazina okupilo se dvadesetak mladih ljudi koji su svojim učešće dali doprinos nastanku prvog broja. Krenulo se sa ljubavlju i velikim entuzijazmom koji je na kraju urodio plodom, pa se tako u prvom broju nalazi mnogo više tekstova nego što će to biti u ostalim brojevima. BL_FRONT je izlazio dvomjesečno, nekoliko brojeva izašlo je u 2007. godini /april, jun i august-novembar/, dok su u 2008. godini izašla samo dva broja /april i jun/. U arhivi su se sačuvala samo tri broja, na kraju ovog teksta je link na kojem možete pogledati i snimiti magazine.
Prva urednica magazina BL_FRONT, Suzana Vukmir bila je nova u UNS GETO i ovo je bio njen prvi zadatak u kojem je vidjela, kako kaže, „mogućnost da se izrazi na sopstveni način i izvede ideje u praksi, ali isto tako i da se poveže sa ljudima različitih profila koji su imali nešto zajednčko - da se odupru uniformisanosti u društvu i pokažu jasan stav zasnovan na etičkom, kritičkom i kreativnom promišljanju.“ Za BL_FRONT kaže da je to bilo nešto potpuno drugačije u Banja Luci, naročito u odnosu na mainstream medije, najprije, jer su već tada štampani mediji tog formata, a naročito ako su bili periodični, bili izuzetno rijetki.
Ona se dalje prisjeća „U tom periodu su se javljali prvi online mediji i My Space kao preteča današnjih društvenih mreža, pa je samim tim oblast masovnih medija kao i javnog komuniciranja nagovještavala buduće promjene, što je tada izgledalo prilično futuristički zahvaljujući tehnološkim promjenama koje su tada još bile u povoju u odnosu na ovo sad što živimo, a što tada nismo mogli ni da zamislimo. Prisjetićemo se da tad nije bilo pametnih telefona, a rijetko ko je sebi mogao da priušti laptop. Za mene lično BL front je neka vrsta posljednjeg "krika" urbanog „old school“ načina komuniciranja, pa da se tako i izrazim - mladalačkog, studentskog, gradskog novinarstva, iskrenog aktivističkog, podosta naivnog i idealističkog pristupa stvarnosti, a samim tim i tretiranju informacija, stavova, sudova, mišljenja.“
Nakon izlaska trećeg broja, došlo je do promjena u izdavanju magazina, pa su tako magazini koji su izdani u 2008. godini bili bez finansijske podrške, kao što je to bilo predhodne godine. Zato je magazin izdan u crno-bijeloj tehnici, umnožen na kopir aparatu, jer se negdje u to vrijeme desila pljačka PKB GETO, pa je Udruženje ostalo bez računara.
Radi promjene uredništva i same koncepcije magazina, nedostatka finansijskih sredstava, BL_FRONT je postao fanzin. Lana Konjevoda koja je bila urednica fanzina BL_FRONT u 2008. godini, vođena je također istom idejom na kojoj je i nastao BL_FRONT, pa je za nju postojanje ovog fanzina bila mogućnost pisanja o drugačijim temama nego što su to tada nudile mainstream mediji. „S obzirom da sam odrasla u Republici Češkoj, moja generacija je imala mogućnost da se susretne sa Havelom. On je ostavio veliki uticaj na mene i upravo to je ono što me je i nosilo dok sam sa ekipom uređivala fanzin. Sloboda, sloboda kreiranja, inkluzija“, prisjeća se Lana.
BL_FRONT bio je besplatan, a mogao se naći u pojedinim lokalima, organizacijama, klubovima i u PKB GETO. Svaki broj se štampao u tiražu oko 1000 primjeraka, a stizao je na različita mjesta, od pojedinaca, preko organizacija, do organa vlasti. Svako ko je trebao, imao je primjerak. O magazinu su tih mjeseci pisali tada popularni pisani mediji sa ovih prostora, a znala je i poneka televizija uraditi prilog o njemu. Magazin je bio dobro prihvaćen među članovima i simpatizerima UNS GETO, a za njega se čulo i preko granice BiH, jer su tada za njega pisali i ljudi van prostora bivše Jugoslavije. Svaki je bio raznovrstan i sadržavao je za svakog po nešto. Bilo je to izdanje na 40 strana koje se čitalo i koje je nudilo nešto drugačije tada.
Kako se pojavio, tako je i nestao, BL_FRONT je ostavio iza sebe pet brojeva i jedno sjećanje na drugačija vremena kada je postojao izbor u izobilju šunda i kiča koji su do danas uspjeli ostati mainstream, gaseći tako bilo kakvu iskru koja bi mogla pokazati da postoji i drugačije. Banja Luka je tih godina bila na vrhuncu svega što se moglo nazvati alternativno. Aktivno su radili bendovi koji su odavno izašli iz granica Bosne i Hercegovine, postojali su festivali koji su sceni davali podršku, još uvijek je bilo pisanih medija koji su redovno pisali o banjolučkoj sceni, a postojale su radio i tv emisije koje su obrađivale tu temu. Danas nije tako ili se varam?
Aleksandar Mujčinović Aki
Postavljene slike napavljene su tokom izdavanja prvog broja u 2007. godini, a tri sačuvana broja magazina / fanzina možete pogledati OVDJE:
Fotografije: Aleksandar Mujčinović Aki
Autor: Impuls
