Banjalučka rok-scena osamdesetih - Uspjela gitarijada koja je bila bolja od pop-parade

„Pročitali smo onaj tvoj tekst o događajima u baraci mjesne zajednice Mejdan. Svaka čast da si se sjetio, ali i da te podsjetimo da se tada, tih osamdesetih godina u gradu sviralo, maltene, svugdje gdje se mogao „dobiti“ priključak za struju i bilo koliko-toliko prostora da se može smjestiti publika“.

piše: Mišo Vidović

Ovako bi, otprilike, izgledala suština poruka koje sam dobio u inboks, od raje, nakon što je objavljen tekst „Baraka na Mejdanu odlazi u prošlost“. Ove poruke su mi dale podsticaj da malo prekopam po svojoj arhivi i pokušam dočarati barem dio atmosfere koja je osamdesetih godina vladala na banjalučkoj rok-sceni. Osim privatne arhive i sjećanja, konsultovao sam i FB-stranicu „Banjalučka rok scena osamdesetih“.

„Tradicionalna smotra banjalučkih rok-grupa pod nazivom 'GITARIJADA '84' održana je u petak i subotu... Od trinaest grupa koliko ih je nastupilo u petak, odlukom žirija koji su sačinjavali Zlatan Bukić, Miroslav Janjanin, Saša Đurić i Denis Gajetić, za finalno veče se plasiralo sedam. I ovoga puta se pokazalo da banjalučka scena ne oskudijeva u mladim talentima, jer su sve grupe bile na približno istom nivou, relativno dobro uvježbane, s dopadljivim kompozicijama koje brzo ulaze u uho i lako se pamte“, zapisao je Nenad Matejić u banjalučkom „Glasu“. Nenad Matejić, novinar koji je pratio ovu gitarijadu, inače je bio vođa, autor, gitarista i pjevač grupe „Basdans“. O tome ko je ponio titulu najboljeg benda može se vidjeti iz priloženog teksta, a njegov kolega, novinar takođe u „Glasu“, u svom izvještaju s jedne od gitarijada konstatuje „da je banjalučka muzička scena sve bogatija i zanimljivija, dokaz je i gitarijada koja je održana prošle subote i nedjelje u mjesnoj zajednici Borik 1“. Ako su mjesne zajednice tada bile osnovne samoupravne interesne sviračke baze banjalučkih rokera, ne treba zanemariti ni činjenicu da se u bašti nekadašnjeg Doma JNA u Ulici Borisa Kidriča sviralo šezdesetih, sedamdesetih, ali neka mi bude dozvoljena konstatacija, da je prava ekspanzija nastala osamdesetih, kada je ovaj prostor egzistirao kao „Bašta sljezove boje“.

Brojni su banjalučki rokeri, bendovi, muzičari ovdje nastupili i trebalo bi vremena i prostora da se svi nabroje. Nepobitna je činjenica da su ovdje održani i neki od najznačajnih muzičkih događaja, a mnogima će ostati u sjećanju da je početak koncerata u „Bašti sljezove boje“ najavljivan pod sloganom „kada padne mrak“. Iako bi se „Bašta sljezove boje“ mogla tretirati kao najznačanije mjesto za banjalučku rok-scenu, bendove i muzičare, autoru ovog teksta je u sjećanju, između ostalog, ostao i KSET-Klub studenata Elektrotehičkog fakulteta. Podrumski prostor, iako nešto manjih gabarita, bio je često, zahvaljujući agilnosti tadašnje studentske organizacije Elektrotehničkog fakultea, na raspolaganju banjalučkim muzičarima.

Takođe, da se ne zaboravi da su i prostori poput Društvenog doma „Mejdan“ (prostor diskoteke i sportske dvorane) bili na usluzi muzičarima, kao i prostori sportske dvorane „Borik“. I kao što je navedeno na početku ovog teksta, sviralo se svugdje gdje se mogao dobiti priključak za struju. U srednjim, pa i osnovnim školama, održavani su koncerti i nastupi (vidi ilustracije uz tekst-op.aut.), a ostaće mi u sjećanju kako su moji pojedini prijatelji i drugovi čak razmišljali da sa svojim bendovima organizuju „turneju“ po banjalučkim osnovnim školama!?

Elem, iz priloženog materijala može se i primijetiti da su banjalučki bendovi imali adekvatnu medijsku pažnju. Svojevremeno, u dnevnom listu „Glas“ izlazila je rubrika „Svijet  mladih“ gdje se tretirala banjalučka rok-scena. Takođe, o događajima u i oko banjalučke rok-scene objavljeni su i brojni tekstovi u tadašnjoj omladinskoj štampi, a mjesta i prostora bilo je i u drugim medijima.

Autor: Impuls