ŽUTA MINUTA – Srednji prst
Ilustracija Jelena Žilić
„Srednji prst“ je odgovarajući naziv za politiku kakvu Milorad Dodik sprovodi u djelo od kako je početkom marta 2006. zasjeo na čelo Republike Srpske. Toliko puta je taj svoj „argument“ u oči ovom narodu isturio, da je jedino čudo što se i danas mnogi čude što ga je nekidan pokazao i demobilisanim borcima, veteranima.
Piše: Miljan Kovač
Srednji prst je drugo (ili prvo) ime Dodikove politike koji nedvosmisleno simbolizuje šta je on za svih ovih decenija vladavine korisno učinio i za RS i za sve njene građane, uključujući i njegove vjerne glasače.
Do te mjere je taj simbol s njim povezan, da je veće čudo što se nije našao i na grbu Republike Srpske. A bila je prilika još u prvim danima druge Dodikove vladavine kada je Ustavni sud neustavnim proglasio dotadašnji grb ovog entiteta pa nova vlast na čelu s Dodikom promptno usvojila novi amblem RS.
Čudo je i što se slogan tipa „Meni sve - vama srednji prst“, nije pojavio do sada i nije pojavljivao kao predizborni slogan Dodikove partije. Sutra počinje predizborna kampanja, pa eto prilike. Uostalom, tvrde neki da se koji god slogan vladajuća stranka upotrijebi u njemu negdje skriva srednji prst.
Bilo bi naivno i pomisliti da će zbog toga što je borce/veterane „pozdravio“ srednjim prstom, glasači 06. oktobra, kazniti SNSD.
Jer da je svaki put kada je mahao srednjakom, psovao i mrtve i žive roditelje političkim protivnicima, vrijeđao novinare, borce, penzionere i koga sve ne, kažnjavan manjim brojem glasova na izborima, Dodik i SNSD bi odavno bili na đubrištu istorije.
To što nisu, nije do Dodika.
Na one kojima njegov srednjak smeta on nikada nije ni računao, dok mnogim ne bi smetalo ni da ih pozdravi „nečim konkretnijim“. Ne treba zaboraviti da nije malo onih koji su od ničeg postali nešto upravo preskačući preko tog prsta ali i vlastitog dostojanstva. Takvi su svjesni da je predsjednički srednjak jedina garancija njihovog lagodnog života. A istovremeno je i univerzalna zakrpa za sva i svašta. Od „istorijske prodaje Rafinerije u Brodu“ Rusima (ko se više toga sjeća) do bar desetak „referenduma o nezavisnosti Republike Srpske“.
Problem nastane kada neko na razumije simboliku prsta.
Primjera radi, nakon nedavne zvanične posjete šefa CIA-e, Dodik se morao pravdati da nikada nije zagovarao secesiju Republike Srpske. A za sve su krivi prsti. Evo i kako. On je više puta na javnim skupovima pristalica svoje partije govorio da će Republika Srpska postati nezavisna država, da će rasturiti Bosnu i Hercegovinu. Dok je oduševljana masa padala u trans on je pozdravljao sa visoko podignuta tri prsta. Valjda je i njemu nepristojno bilo da maše samo srednjim. Da jeste onda zabune ne bi bilo. Poruka bi bila jasna svima, ne bi se morao pravdati ni šefu, šefu CIA-e. Na eventualno pitanje zašto si sa uzdignuta tri prsta govorio da ćeš odcijepiti RS, mogao je jednostavno odgovoriti: Šefe, zato što mi bilo malo neprijatno da narodu pokazujem samo srednji prst.
U svakom slučaju poruka je jasna.
Ima još onih koji se pitaju zašto Dodikov srednji prst u oči veteranima nije zasmetao ni Boračkoj organizaciji RS.
To pitanje je naivnije od onog zašto nije zasmetalo npr. gradonačelniku banjalučkom Drašku Stanivukoviću. Inače kandidatu „opozicionog“ PDP-a za još jedan gradonačelnički mandat. Štaviše upravo je predsjednik te partije bio svjedok Dodikovog „otpozdravljanja“ veteranima na Bardači kod Srpca i to je javno objavio. Riječ je o istom onom gradonačelniku što se hvali skorim otkrivanjem spomenika poginulim borcima u centru Banjaluke. Radi se ovdje o istom onom Stanivukoviću što je prije četiri godine zasjeo u gradonačelničku fotelju obećavajući obračun sa svim lopovlucima pokazivača srednjeg prsta?
Pa taj je prešao preko Lukačevog šamaranja u Narodnoj skupštini, a da jedan obični prst ne preskoči. Uostalom, pokazao je i on štošta naivnom glasačkom tijelu. I nije jedini. Kampanja tek počinje biće tu, sumnje nema, da se bira od prsta, lakata, do Kulina bana pa ko se na što upeca.
Kolumne „Žuta minuta", su dio serije „Impuls semafor“
Autor: Impuls
