ŽUTA MINUTA – Jevgenij na 200 km od Ustavnog suda BiH

Ilustracija Jelena Žilić

Prijetnjom da će blokirati primjenu odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na teritoriji Republike Srpske, Milorad Dodik se po ko zna koji put približio „crvenoj liniji“ koju do sada nikada nije prešao. Bez ikakve sumnje sprečavanje djelovanja Ustavnog suda države, na dijelu državne teritorije, nije ništa drugo nego pokušaj državnog udara. S naglaskom na pokušaj, jer koliko god se činilo izvjesnim da će se to i dogoditi, jasno je da Dodik zna da bi to za njega bio put s kog nema povratka. 

piše: Miljan Kovač

Da ne bi bilo zabune – nije ovdje riječ o Narodnoj Skupštini RS, Vladi, ili bilo kojoj drugoj entitetskoj instituciji, jer one odavno ni o čemu ne odlučuju. Ove, formalne institucije, godinama ćutke statiraju u kukuruzu na Dodikovoj njivi u koju je pretvorio čitav entitet. Zbog toga je i sasvim nebitno kakvu će odluku statisti, zvani narodni poslanici, donijeti na tim povodom zakazanom skupštinskom zasjedanju. Još manje je bitno šta će iz skupštinskih klupa poručiti formalni „opozicionari“ koji se dijele na dvije grupacije: one koji se pretvaraju da nisu statisti u gazdinom kukuruzištu, i one koji nisi ni svjesni svoje uloge (statiranja).

S tim u vezi imamo i situaciju da su oni što godinama javno tvrde da je gazda go, da je uništio, opljačkao, rasprodao, sve što se raskrčmiti dalo, nedavno po ko zna koji put iskazali jedinstvo sa „pljačkašem“, „lopovom“, „dezerterom“, kako ga sve javno svih ovih godina ne zovu, glasajući za besmislenu odluku da se visokom predstavniku (koga oni „ne priznaju“) zabrani objavljivanje odluka u Službenom glasniku Republike Srpske, te tako i tu ustanovu konačno ko pohabanu oglasnu tablu prikucali na Dodikovu kukuruzanu.

Dosta je bilo politike „Ua Dodik“, zaključuju „prekaljeni“ lideri PDP-a i SDS-a, plačljivo se žaleći kako odavno u vlasti bili nisu. Kome se žale? Valjda ojađenim masama sopstvenih birača kojima su ubili svaku nadu da su ovdje promjene (nabolje) u dogledno vrijeme moguće? (Pod promjene mislim doslovno na promjene, a ne na „simbioze“ i druge „tradicionalne vrijednosti“). Za razliku od njih stari novoupakovani „opozicionari“ iz Narodnog (umalo ne dodah „oslobodilačkog“) fronta odlučno su rekli ne Dodiku, nisu glasali za zabranu turističkog oglašavanja Kristijana Šmita. Ali, sreći tu nije kraj... Ni za njih kao ni za „CIK predsjednika“, kako odmilja zovu gazdu kukuruzišta, kažu Šmit nije ništa do zalutali njemački turista, pa im nije jasno što ga još i „naša“ policija obezbjeđuje!? Zamjeriše i „lažnim patriotima“ na vlasti što su odustali od ranijih radikalnih (zamalo „agrotehničkih“) mjera i što k'o tamo neki nesrećni Jevgenij stadoše na pola puta?

Lista d.o.o. Nebojše Vukanovića, principijelno nije učestvovala u zadnjoj skupštinskoj farsi. Šta više, najmlađi poslanik te liste je zaista napravio korak naprijed ka suočavanju sa stvarnošću konstatujući da će lakše visoki predstavnik (dakle ne nikakav turista) promijeniti izborni zakon BiH, nego što će to biti urađeno redovnom procedurom. Zbog toga se našao pod pravim ofanzivnim udarom iz „patriotskog“ kukuruzišta. Ali i nepotrebnim „patriotskim“ pravdanjem vlasnika Liste d.o.o. Kada smo već kod lista, ovdje valja napomenuti da je jedini, beskompromisni, „koji je svima pomogao“, opozicionar jako zamjerio entitetskom Zemljoposjedniku, što je drugu ruskom caru, pružio podršku tek kada se Jevgenij zaustavio na 200 km od mauzoleja druga Vladimira (naravno Lenjina). Drugim riječima: nije Dodik samo lažni nacionalista, već je i lažni rusofil, a to mu ovi pravi ne mogu oprostiti. I tu je sva nesloga srpske vlasti i srpske opozicije u Republici Srpskoj, jedinstvene oko svega osim oko toga ko bi trebao u kojoj fotelji sjediti.

I taman kada je sve u „duhu našeg naroda“ počelo izgledati idilično jedinstveno, umalo da idilu poremeti Jevgenij Prigožin. Pobunjeni Putinov plaćenik nakon krvavog pohoda po okupiranim dijelovima Ukrajine, okrenuo je svoje plaćenike za 180 stepeni i krenuo na Moskvu, uz oštre prijetnje svojim vlasnicima iz Kremlja. Dok se nesmiljenom brzinom kretao prema ruskoj prestonici, u Banjaluci se javila ozbiljna prijetnja od novih podjela u (o)pozicionim redovima. Ovaj put šav je počeo da puca između „V“ i „Z“, „patriota“. Srećom u zadnjem trenutku negdje na 200 km od Moskve Prigožin naredi: Stoj! Za dalje nije bio plaćen. I tako spase ne samo Putina, nego i jedva uspostavljeno „nacionalno jedinstvo“ u (o)pozicionim redovima u RS.

Dodik je na potezu – on je već na 200 KM od Ustavnog suda BiH. Mrdne li cm dalje, preći će crvenu liniju preko koje će u istorijsku provaliju povući sve opozicione čuvare „nacionalnog jedinstva“ i dogovora „po bitnim pitanjima“.

Malo ko je optimista da će se to zaista i dogoditi.  

Kolumne „Žuta minuta", u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert u BiH.

Autor: Impuls