ŽUTA MINUTA – Crven kombi na Crvenom trgu

Ilustracija Jelena Žilić

Hvali se poslanik i lider jedne od Dodikovih trabant partijica aplauzom kojim su poslanici ruske Dume dočekali njih, “parlamentarce” iz Republike Srpske prilikom nedavnog izleta u Moskvu.
“Aplauz u Dumi pokazuje koliko nas Rusi cijene”, pohvali se poslanik Darko Banjac.

piše: Miljan Kovač

A kakvu bi pouku iz Banjčevog hvalospjeva zapravo trebalo izvući?

Rusija pod Putinovim autokratskim režimom je nakon agresije na Ukrajinu pala na tako niske grane da se svakom gostu raduje, pa i petorci predvođenoj Nenadom Stevandićem, kojoj više prisutnih nije aplaudiralo na predizbornim skupovima.

Ipak, bitnija je pouka da sa onim koji njima aplaudiraju ne treba imati nikakvog posla. I nema ga niko ozbiljan u Evropi osim u ovom zapećku civilizacije gdje se ruski diktator slavi više nego u samoj Rusiji.

Ali poznato je ko se ponosi onim čega se pametan stidi.

“Delegacija Republike Srpske svečano dočekana u Ruskoj Dumi”, javljaju režimska glasila, a pošto se istim ne može vjerovati ni kada jave koji je danas dan, teško se ne zapitati, koga je, zapravo, petočlana delegacija predstavljala u Dumi?

Poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske, nikada se nisu izjasnili o slanju deputacije u Moskvu. Nisu ni morali, tvrde poslanici, o delegacijama se ne odlučuje glasanjem poslanika. Moguće, međutim, u situaciji u kojoj odnos prema zvaničnoj Moskvi toliko osjetljivo pitanje, valjda bi se isto trebalo razmotriti i u parlamentarnoj raspravi.

Bilo bi to, normalno, očekivano, da sve naprijed rečeno ne zvuči previse naivno.

Niko od poslanika vlasti ni opozicije nije postavio pitanje opravdanosti odlaska petorke koja se predstavlja kao predstavnici RS u Moskvu, niti moguće posljedice takve avanture po Republiku Srpsku.

Čak i da se glasalo u entitetskoj skupštini o tome ishod bi unaprijed bio poznat. Osim poslanika iz “Pokreta za državu”, sigurno je da se niko ni iz jednog poslaničkog bloka ne bi usprotivio jačanju veza s “Majčicom Rusijom”, odnosno koliko taj “majčinski zagrljaj” koristi, a koliko zapravo šteti Republici Srpskoj. A Šteti i RS i čitavoj Bosni i Hercegovini u to nema sumnje.

Pitanje je kako bi se čak i poslanici izabrani sa liste “Pokreta za državu”, opredijelili ako bi skupština raspravljala o ovom pitanju. S obzirom da su do sada pokazali da im je učešće u vlasti, zajedno sa Dodikom, jedini princip koji nisu spremni pogaziti, vjerovatno ne bi ni prisustvovali takvoj sjednici skupštine. Našli bi već načina da pravdaju izostanke s “časa”.

Ovakav odnos snaga u Skupštini RS, zapravo i daje pravo Stevandiću, Banjcu i drugim vozačima režimskih kombi partija da zarad populističkog prikupljanja poena kod obezglavljenog glasačkog tijela sve nas koji živimo u ovom entitetu vuku prugom kojom ne voze civilizovane zemlje i narodi i čiji ishod nikako nije civilizacijski i demokratski napredak. Diktatura kakva vlada u Putinovoj Rusiji zapravo je njihov civilizacijski uzor. I ne samo njihov, već i svih onih koji se nazivaju opozicijom, a itekako bi rado šerovali selfi sa Crvenog Trga. Uostalom, u Stevandićevom kombiju našao se i “opozicioni” Vasić. Ne onaj koji je jednom nogom u zatvoru, već njegov brat koji je jednom nogom u “opoziciji”.

Ali, budimo pošteni, nisu se puno preznojili ni Dodikovi koalicioni partneri u Sarajevu u osporavanju proputinovskog narativa koji dolazi iz Banjaluke. Osim pokoje osude, saopštenje, izražene zabrinutosti, sve ostalo je usmjereno na očuvanje fotelja u Savjetu ministara. Upravo te fotelje, i upravo samo krivicom tzv “osmorke”,”sedmorke”, “šestorke”…, zavise od samog Dodika kome su objeručke uručili ključeve države.

Svjestan moći koju su mu dali, on ih neprestano drži u strahu koji se zove SDA. Ili da citiramo bogobojažljivu Sanju Vulić: “Ako ne bude dogovora, SNSD će promijeniti partnere iz bošnjačkog korpusa”.

Koliko god bila predmet ismijavanja, Sanja uvijek govori istinu. I onda kada je rekla da je Dodik za nju Bog, rekla je ono što zaista misli. Misli to i Nermin Nikšić, npr. samo se ne usuđuje javno reći. Bogobojažljivost iskazuje poniznim djelima prema “bogu”.

A tzv. Međunarodna zajednica? Samo ćuti i gleda.. Po nekada izda i saopštenje i to je to.

Jer, zar iko više vjeruje da bi Milorad Dodik mogao raditi, tačnije govoriti to što govori, bez zelenog svjetla bar dijela predstavnika međunarodne zajednice u BiH.

Doduše, u proputinovoskom agitpropu za Dodikom ništa ne zaostaje ni tzv. opozicija. Razlika je jedino u tome što Dodik, za razliku od “opozicije” pravi razliku između onoga što govori i onoga što radi.

Nagradno pitanje glasi: Je li Bosna i Hercegovina uvele sankcije Ruskoj Federaciji zbog agresije na Ukrajinu?

Tačan odgovor još nismo čuli ni u Sarajevu ni u Banjaluci. A Brisel, samo ćuti i gleda.

Kolumne „Žuta minuta", u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert u BiH.

Autor: Impuls