CRVENI KARTON - Obren i Obrenka

 Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“

Nije ovo bajka tipa „Ivica i Marica“, u kojoj na kraju pravda pobijedi. I nema nikakve veze sa jugonostalgičnom čokoladicom „Braco i Seka“. Ovo je još jedna uzaludna priča o tome ko nam kapu kroji i kakvim budalaštinama se zamajavamo, dok nas udruženi poduhvat vuče u provaliju. Takoreći, čista politička pornografija.

piše: Milkica Milojević

Jeste li se zabavljali živopisnim nastupom Obrenke Slijepčević u Narodnoj skupštini RS? Biće da jeste, jer je eksplicitni video sa ovom tematikom, kako vole reći mediji, postao viralan.

Samu je sebe nazvala „gatačkom snašom“, pričala o tome s kim se izljubila a kim nije, ispripovijedala kako je umrla „gospođa revizorka“, koja joj nije dala da ostane u izolaciji, kad je bolovala od korone. I kako joj je hakovan telefon, pa kad „rikne krava u Hercegovini“, njen mobilni zazvoni.

I tako dalje. Teško je to prepričati, pa kome je do besposlice, eto mu „Jutjuba“. Bujrum, zamajavajte se!

Naravno, „viralan“ je postao i stajling gospođe Obrenke, pa se i njen Instagram profil našao u žiži javnosti.

Na sve to skroz je zaboravljeno da je Obrenka Slijepčević predsjednica Republičke komisije za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske. I to od njenog osnivanja, 2009. godine. Dakle: Komisija, to sam ja! Ono što su za Republiku Srpsku Radovan Karadžić i Milorad Dodik zajedno, to je za sukob interesa Obrenka Slijepčević sama.

I nekako je zaboravljeno da je svih ovih 13 godina jedini posao narečene komisije bio da utvrdi da u Republici Srpskoj sukoba interesa - nema.

Obrenka Slijepčević se, dakle, pred poslanicima našla, ne da bi promovisala svoj modni izričaj i govorničke bravure, nego da bi usred 2023. javnosti referisala šta je Komisija radila tokom 2021. godine.

Ali, nije se ona dala smesti. Nebojši Vukanoviću, koji joj je dobacivao da „pređe na stvar“, britko je odgovorila: „Ja sam vas zvala na kafu da pričamo o mom izvještaju. Prema tome, malo sad langsam!“

A onda je pred kraj tirade smrsila da u izvještaju „imaju te neke brojke“, o kojima ona „može da govori, a može da ne govori“. I izbiflala nekoliko „brojki“ u stilu „za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog ljekara ili farmaceuta“.

A evo šta kažu te „brojke“. U toku 2021. Komisija za sukob interesa „završila je rad“ na 92 predmeta, a donijela samo 22 rješenja. I utvrdila sukob interesa u 7 slučajeva. A sve su to baš zajebani slučajevi: sve neki anonimni odbornici u malim opštinama od Broda do Čajniča. I to nije sve: od tih 7 rješenja o sukobu interesa, tri su poništena na Komisiji za žalbe.

Dakle, rezultat je jasan: 4 odbornika su bila u sukobu interesa, svi ostali vlastodršci u Srpskoj su pošten neki svijet, koji radi po zakonu i ni ne pomišlja na korupciju.

Sve u svemu, stanje redovno: operacija uspjela, pacijent umro. Kao i prethodnih godina.

A prethodnih godina je, na primjer, Obrenkina komisija mudro zaključila da nije sukob interesa to što je kćerka ministra poljoprivrede RS, bez konkursa, zaposlena u Fondu za zaštitu životne sredine RS. I to, gle čuda, baš u vrijeme kad je narečeni ministar bio član upravnog odbora spomenutog Fonda. Kako nije sukob interesa, pitaće se vrli pitac neki? Pa lijepo, u to vrijeme ministar i njegova kćerka nisu živjeli zajedno, jer je ona bila udata!

Ista je Komisija sa istom predsjednicom mudro zaključila i da nije sukob interesa ako je neki poslanik istovremeno v.d. direktora nekog javnog preduzeća, iako u takvom slučaju on polaže račune sam sebi. Nije sukob interesa, zaključila je Komisija, jer nije isto direktor i vršilac dužnosti. To što vedejci u Republici Srpskoj, mimo svih zakona i pravila pristojnosti, „vrše dužnost“ godinama, Komisiji nije zasmetalo.

Ima toga još, ko u priči!

I šta? Pa ništa. Vaskolika javnost se opet zakačila za Obrenkine govorancije, iako je svaki njen izvještaj bio isti kao i ovaj posljednji.

I opet se vaskolika javnost ibretila zbog njenog izgleda, iako je ona, još prije dvadesetak godina, dok je bila sekretarka Republičkog tužilaštva, na sastanke u 11 ujutru dolazila u fluorescentnom sakou i našminkana u kakadu stilu. Što je, uostalom, njena lična stvar, osim ako je poslodavac opomene da malo smanji doživljaj zarad imidža institucije koju predstavlja.

Ni Obren Petrović, znate Obrena iz Doboja, nije baš šampion stila. Ali, javnost se nikad nije bavila njegovim zarozanim braon odijelima, vječitom kožnom jaknom, pa čak ni njegovim običajem da diskretno čačka nos, kad mu novinari postave „nezgodno pitanje“.

Nikom, eto, nije palo na pamet da Obrena nazove, recimo, „dobojskim drotom“, iako je bio policajac, kao što je Obrenka sama sebe nazvala „gatačkom snašom“, a mediji to spremno dočekali na volej.

A i što bi, Obren je muško, nije važno kako izgleda, i kakva mu je prošlost, važno je šta govori i šta čini.

E, pa u tome i jest kvaka. Obren ne govori. Nije davao glasa od sebe dok je bio apsolutni vladar Doboja, a to je potrajalo, decenijama. Rijetko smo ga mogli čuti i kad je „ašikovao“ sa Dodikom, i kad je formirao famoznu „Obrenovu grupu“ i preveo skoro cijeli dobojski SDS u SNSD, i tako postao najveći preletač u istoriji Republike Srpske.

Ne progovara Obren ni u Parlamentarnoj skupštini BiH, gdje mu je jedini posao da za otprilike 7.000 KM mjesečno, diskutuje, predlaže i postavlja poslanička pitanja.

Njegovih 28.000 birača, koji su mu na posljednjim izborima obezbijedili ovaj udoban, uticajan i dooobro plaćen posao, mogu samo nagađati šta njihov predstavnik radi u Sarajevu.

A radi, vjerovatno, neka važna posla, o kojima javnost ne zna ništa.

Da je sve ove godine činio koliko je govorio, da je dakle sjedio dokon, ne bi se dovodio u vrlo ozbiljnu vezu sa milionski teškim i prilično sumnjivim poslovima sa gradskim nekretninama. I ne bi svog zeta progurao za ministra pravde, a kćerku za narodnu poslanicu. I ne bi taj njegov zet, prije nego što je postao ministar, bio i predsjednik Skupštine Grada, i sekretar Gradskog odbora SNSD i direktor „Elektro Doboja“ i predsjednik karate kluba i k tomu još član nekih nadzornih odbora. I sve to bez sukoba interesa!

A to je samo ono što se zna.

E sad, kakva veze imaju Obrena i Obrenka? Imaju oni dobre veze. Nisu rođaci, možda se nikad ni vidjeli nisu, ali oni su Braco i Seka naše otužne političke scene. Različiti, a na istom zadatku: očuvanja Republike Srpske bez sukoba interesa. I bez talasanja. I bez suvišnih pitanja.

(Kolumne „Crveni karton“, u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom „Fridrih Ebert“ u BiH)

 Autor: Impuls