Srđan Šušnica: Prodaja RŽR Ljubije (treći dio)

Tako je Dodikov režim u 2017. i 2018. godini postao daleko manje zavisan od direktnog prisustva ruskih specijalaca i plaćenika kao što je bio 2014. godine, što se moglo vidjeti u sve većoj osionosti banjalučkog kriminalnog podzemlja i narko-kartela i samog Lukača i vrha MUP-a RS koji ne samo da ih štite, već su sastavni dio tog podzemlja. Dodikov režim je upravo na primjeru Ljubije shvatio koliko je u stvari slab i da će se mnogo više morati oslanjati na nasilje, prijetnje, premlaćivanja, pa čak i ubistva, da bi opstao.   

Autor: impulsportal.net

Treća odluka o prodaji IMC Ljubije JSC 2017.

Nakon povlačenja druge vladine odluke o prodaji Ljubije Rusima u junu 2016. godine i ta odluka je poništena i to pitanje je odloženo za poslije lokalnih izbora. Vlada RS je tako 20. marta 2017. godine objavila da su primili ono što je sada treća samoinicijativna ponuda od oba konkurenata koji su bili zainteresovani za Ljubiju, tj. i od ArcelorMittala i od ruske kompanije IIG-Balkan d.o.o. za kupovinu 64,9998% dionica RŽR Ljubija. Obje su ponude primljene 16. marta 2017. godine. Ovog puta IIG-Balkan d.o.o. je nabildovala svoju ponudu na 92 miliona KM za 64,9998% dionica Ljubije; 65 miliona KM direktnih ulaganja u sljedeće tri godine i stvaranje 320 novih radnih mjesta u iduće 3 godine. S druge strane, ArcelorMittal je došao sa ponudom od 63,6 miliona KM za 64,9998% dionica; 63 miliona KM izravnih ulaganja u idućih deset godina i stvaranje oko 300 novih radnih mjesta bez preciziranja vremenskog roka. Vlada RS je 12. aprila 2017. godine donijela treću odluku o prodaji 64,9998% dionica Ljubije, opet ruskom kupcu. U obrazloženju odluke navedeno je da je ponuda IIG-Balkan d.o.o. bolja od ponude ArcelorMittala. U to vrijeme ukupna vrijednost kapitala u RŽR Ljubiji bila je 50,7 miliona KM.

Nakon što je ova treća odluka usvojena od strane Vlade RS, opozicione stranke organizuju medijsku kampanju i zagovaraju javnu parlamentarnu raspravu u NS RS, koja je i organizovana pred Odborom za privredu 4. maja 2017. godine. Odbor za privredu NS RS je 11. maja 2017. usvojio zaključak (sa 6 glasova “za” i 5 glasova "protiv") kojim je predloženo Vladi RS da povuče svoju odluku o prodaji Ljubije.

Pavić je poslije toga orkestrirao i proteste. Milenko Stojnić, predsjednik sindikata radnika RŽR Ljubije je najavio proteste radnika Ljubije u Banjoj Luci za 11. maj, koji su se i dogodili taga dana. Iz Prijedora je u Banju Luku došlo oko 400 radnika čiji dolazak je organizovao Pavić, a pridružilo im se oko 200 prosvjednika iz Banje Luke koje su organizirale opozicione stranke u RS. Oni su protestovali ispred NS RS i zgrade Vlade RS, dok se oko 150 građana, sa mehanizacijom, okupilo na periferiji Prijedora, blokirajući cestu Prijedor-Banja Luka.

Protesti radnika 2017. godine

Na protestima su se mogle čuti optužbe na račun Vlade RS za korupciju i kriminal, za prodaju prirodnih resursa građana RS a demostranti su pitali ko je taj Zotov i što on zapravo želi. Demonstranti su izrazili strah da će Zotov smanjiti broj zaposlenih i zatvoriti proizvodnju. Niko od njih nije pomenuo Rusiju u bilo kojem kontekstu ili činjenicu da iza Zotova stoji ruski kapital i politika. Toga dana sindikalni čelnici zahtijevali su od vlasti RS da odmah povuče svoju odluku o prodaji Ljubije. Međutim, upravo tog 11. maja 2017. godine Vlada RS je tu svoju, sad već treću odluku o prodaji RŽR Ljubije uputila NS RS na parlamentarno glasanje na 18. redovnom zasjedanju NS RS 16. i 17. maja, ignorišući zahtjeve demonstranata i sindikata. Radnici Ljubije i građani su nastavili sa protestima i nakon 11. maja, sve do 17. maja, čekajući dan odluke. Tokom ovih 6 dana 150 do 200 radnika prosvjedovalo je svaki dan u parku u blizini zgrade Vlade RS. Zanimljivo je primijetiti da većina demonatranata nisu radnici RŽR Ljubije jer je u tom preduzeću zaposleno svega 30 radnika. Većina prosvjednika bili su zapravo zaposlenici ArcelorMittal Prijedor d.o.o. koji zapošljava oko 850 radnika. Njih su organizovali Pavićevi kadrovi koji su direktno involvirani u kriminal i korpuciju u Omarskoj i Ljubiji i dio su Pavićevog kriminalnog klana. Među njima se ističu Mladen Jelač, direktor ArcelorMittal Prijedor d.o.o. i Božo Grbić bivši dugogodišnji direktor RŽR Ljubija, koji se, zanimljivo, još uvijek vodi kao generalni direktor Ljubije u “online” registru Komisije za hartije od vrijednosti RS, dok se u “online” registru poslovnih subjekata APIF-a kao generalni direktor Ljubije vodi Dodikov igrač, presuđivani kriminalac Stanko Vujković.

Konačno, 17. maja vladina odluka je došla pred poslanike NS RS, ali nije dobila potrebnu većinu, te je parlament zaključio da odluka o prodaji većinskog vlasništva RŽR Ljubija investitoru IIG-Balkan d.o.o. nije usvojena. Od 80 poslanika koji su taj dan bili u skupštinskim klupama, njih 39 je glasalo za prodaju Ljubije Rusima, njih 34 je glasalo protiv, a 7 ih je bilo suzdržano. Onih 7 "suzdržanih" glasova su bili: 5 zastupnika koalicije "Domovina", predsjednik skupštine Nedeljko Čubrilović, inače kadar Pavićevog DNS-a, i nezavisna zastupnica, Simuna Žakula, nekadašnja članica SDS-a. Protiv su glasali zastupnici iz SDS-a, PDP-a, NDP-a Dragana Čavića i Pavićevog DNS-a. Zastupnici iz Dodikovog SNSD-a, iz Socijalističke partije RS Petra Đokića i klub oko Nenada Stevandića, glasali su za prodaju Ljubije Rusima.

Posljednji razvoj događaja u decembru 2017. i 2018.

Koliko je prodaja Ljubije Rusima ne samo ekonomsko ili lokalno političko pitanje, već krupno geopolitičko pitanje i pitanje opstanka samog Dodika i njegovog proputinovskog režima na vlasti, govori i činjenica da nakon ovog posljednjeg pokušaja prodaje RŽR Ljubije Rusima, Dodikov režim i Vlada RS nisu odustali već samo promijenili taktiku.

Vlada RS je 30. novembra 2017. godine donijela odluku kojom su sa liste strateških preduzeća u vlasništvu entiteta RS isključili RŽR Ljubiju. Od tada Ljubija gubi status javnog preduzeća od strateškog značaja za RS. To je značilo da Vladi RS sada nije bilo potrebno odobrenje NS RS za prodaju Ljubije Rusima. Umjesto direktnih pregovora sa potencijalnim kupcem, Dodikov režim se odlučio prodati akcije RŽR Ljubije na banjalučkoj berzi. Evgenij Zotov je medijima izjavio da je njegova kompanija spremna za trgovanje akcijama Ljubije, te da ovaj put neće biti prepreka da IIG-Balkan d.o.o. kupi rudnik i da će ići sve do samog kraja. Opozicija je reagovala na ovaj potez režima, dok je cijeli režim sa izuzetkom Pavićevog klana nastavio gurati Ljubiju u ruske ruke.

Ljubija je rudnik koji je sa svojim depozitima željezne rude bio od strateške važnosti i za nacističke okupatore, kao i za socijalističku Jugoslaviju. I danas je on od strateške važnosti za privredu cijele BiH, ne samo RS. Ukoliko ruska politika stavi šapu na Ljubiju oni će time držati u šaci i industriju čelika u Zenici. S druge strane, ruski oligarsi i geopolitička stremljena su jasno pokazali da žele da ekonomski koloniziraju ne samo RS već cijelu RS. Njihovi ekonomski i politički interesi su prisutni ne samo u energetskom sektoru RS, kroz rafinerije nafte i ulja u Brodu i Modriči, kroz rudnik i novi blok termoelektrane u Ugljviku, kroz hidroenegetske koncesije i investicije i kroz koncesije za istraživanje nafte i zemnog plina u RS, već i kroz kontrolu koju već duže vrijeme imaju nad aluminijskom industrijom u Mostaru i Prvim plinarskim društvom u Hrvatskoj, te nad željezničkom prugom koja od Mostara vodi do Ploča. Osim depozita željezne rude Ljubije vrijednih preko 800 miliona eura, ruski su igrači zainteresirani i za kupovinu aluminijske industrije u Zvorniku i boksitnih rudnika u Posušju i Širokom Brijegu. Rusi su iskazali svoj interes za kupovinu preduzeća “Željeznice RS” čime će ruska kolonizacija BiH biti potpuna.

Za proruske i ekstremne nacionalističke snage bosanskih Srba u RS od strateškog je značaja da proputinovski režim Milorada Dodika opstane i da omogući i drugi val ruske ekonomske i geopolitičke kolonizacije u BiH i na Balkanu. Dodik i njegov režim kao i pristalice tog režima vide u tome veću samostalnost ako ne i buduću nezavisnost RS od BiH, te šansu da BiH ne uđe u NATO savez i EU, kao I u zapadne integracije protiv kojih se ogorčeno bore. Naravno, ta borba nema samo neke tzv. “uzvišene” vjerske ili nacionalističke ili “slobodarske” motive, već je skopčana sa golemim finansijskim i kriminalnim intersima oligarhije u RS, ali i u zapadnom dijelu Hercegovine.

Dodikov režim i tajkuni koji stoje iza njega svim silama će se boriti da zaštitie stotine miliona eura opljačkanog javnog ili narko-novca. Da zaštiti svoje interese u lukrativnim poslovima i svoje položaje koji im donosi veliki mito. Dodik je obećao Rusima resurse željezne rude u Ljubiji u zamjenu za njihovu bezuslovnu podršku i odbranu njegovog režima svim sredstvima, ili pak za eventualni azil Dodiku i porodici u Rusiji ako njegov režim ipak propadne i Dodik izgubi izbore 2018. godine, a daleka Rusija tu ništa ne bude mogla uraditi. Zato je Dodik tokom 2017. i 2018. godine preuzeo opsežne korake da oko sebe i svojih tajkuna stvori, organizuje i uveže nekoliko slojeva paravojnih, kriminalnih i nasilničkih grupa i bandi, od Vukotićevih “Veterana RS”, “Srbske časti”, Milakovićeve “Brigade”, “Noćnih vukova” u RS, dijela navijačke grupe “Lešinari”, ali i drugih veteranskih formalnih i neformalnih grupa. Dodikov režim i njegov glavni pretorijanac Lukač uspjeli su integrisati korumpirano rukovodstvo i inspektore PU Banja Luka i uprave za organizovani i teški kriminal, te specijalnu jedinicu policije RS sa osobama iz kriminalnog miljea i banjalučkog narko-kartela, te sa nasilnicima kakvi su Čolić, Ninić i drugi, te stvoriti pretorijansku mrežu kriminalaca, nacionalista i policije RS koji su do zuba naouržani i spremni da zastrašuju opoziciju, političare, novinare i građane koji se ne slažu sa režimom. Tako je Dodikov režim u 2017. i 2018. godini postao daleko manje zavisan od direktnog prisustva ruskih specijalaca i plaćenika kao što je bio 2014. godine, što se moglo vidjeti u sve većoj osionosti banjalučkog kriminalnog podzemlja i narko-kartela i samog Lukača i vrha MUP-a RS koji ne samo da ih štite, već su sastavni dio tog podzemlja. Dodikov režim je upravo na primjeru Ljubije shvatio koliko je u stvari slab i da će se mnogo više morati oslanjati na nasilje, prijetnje, premlaćivanja, pa čak i ubistva, da bi opstao.