ANATOMIJA JEDNE TVRDNJE – Otvoreno pismo Drašku Stanivukoviću
Foto: buka
Kako smo došli do ovoga?
Danas, 5. jula 2022., osvanula je ograda oko dijela aleje Sv. Save, s ciljem da se tu otvori prolaz za mašine i kamione koji će biti angažovani na projektu izgradnje zgrade pod imenom Cinema Tower.
piše: Velibor Kralj
Gradonačelnik Stanivuković u današnjem obraćanju građanima je rekao da je to plod dogovora sa građanima i da je 90% ZEV-a bilo za dogovor.
Kao učesnik svih razgovora vođenih na ovu temu, a u nemogućnosti da sa vama stupim u kontakt na drugi način, moram da Vam, gospodine gradonačelniče, postavim samo jedno pitanje: ‘O kakvom se dogovoru radi’?
Prilikom prvog razgovora na tu temu , dok ste još bili kandidat za gradonačelnika, nadam se da se sjećate, sreli smo se na lokaciji tadašnjeg kina Kozara. Tom prilikom ja sam vas proveo oko parcele i složili smo se da bi bilo suludo praviti bilo kakvu zgradu na ovom mjestu, te da bi se taj prostor mogao upotrijebiti u razne i bolje svrhe.
Dan poslije, Vi pravite video uradak, a potom i sa brojnim prominentnim članovima svoje partije/koalicije objavljujete “rat” širenju grada prema centru.
Na krilima tih obećanja, u mojoj mjesnoj zajednici ste dobili natpolovičnu većinu.
Poslije Vaše pobjede, rasle su i naše nade da će se stvari riješiti pozitivno za sve.
Do gorkog otrježnjenja došlo je već na prvom sastanku građana sa Vama. Tu ste nam odmah na početku razgovora izjavili da ste “ pojeli žabu” što je označilo potpuni zaokret po pitanju gradnje Cinema Towera.
Odjednom je investitor, o kom ste zaista svašta izgovorili tokom predizborne kampanje, postao neprikosnoven u svojim zahtjevima. Istovremeno, mi smo bili skrajnuti u svojim.
Na tom sastanku nudite nam, podsjećam, tri rješenja.
Prvo: Da Grad stupi u sudski spor sa investitorom, a za koji ste rekli da grad nema šanse da ga dobije i koji bi koštao milione. Za to ste nam od starta jasno dali do znanja da ne namjeravate to da učinite.
Kao drugu opciju, naveli ste zgradu sa manjim gabaritima od prvobitno planirana tri objekta različite spretnosti, ali kao kompenzaciju, sređene sve zgrade u okruženju, šetališta, građiš (atomsko sklonište), što bi, po Vama, dovelo do procvata naselja. Bilo je očigledno da je to opcija koju ste Vi željeli da građani prihvate, i kako ste tada predstavili, najbolje rješenje za sve.
Moram da priznam, u tom trenutku sam vam povjerovao.
Treća opcija, po Vama, bila je da po dobijanju papira silom uvedete investitora u posjed. Tu ste naveli da u tom slučaju Vi dolazite da budete dio protesta. Ako se sjećate.
Ovih dana je u mom komšiluku povećan broj policajaca, a Vas nema među nama.
Na narednih nekoliko sastanaka, na kojima je bio prisutan veći broj stanara, probali smo da dođemo do nekog konkretnog rješenja, ali ništa konkretno od strane grada nismo čuli, tako da mi nije jasno o kakvih 90% ZEV-a pričamo. I eto, sad imamo bager pred vratima.
Sad da se vratimo na pitanje sa početka teksta, o kakvom se dogovoru radi?
Da li se tu možda radi o obnovi zgrada, energetskoj i svakoj drugoj, popločavanju onih užasno ‘izraubovanih’ ploča ispred samoposluge.
E pa, tu ima nekoliko problema. Mi smo o tome pričali prošle godine. Potom ste izdali građevinsku dozvolu krajem decembra prošle godine. Poslije pažljivog gledanja zasjedanja skupštine grada po pitanju budžeta za ovu godinu, shvatio sam da ni jednom jedinom riječi ni Vi, niti bilo ko drugi, nije spomenuo naše naselje u bilo kom kontekstu. Spominjale su se razne stvari. Između ostalog pričalo se i o dizajnu brodskih dozvola, ali o nama nije bilo riječi.
Sama građevinska dozvola izdata je prilično tajno po mjerilima koje ste sami uspostavili kroz transparentnost Gradske uprave. Drugim riječima zašto ovo nije bilo na bilbordu?
Kad smo pitali zašto o izdavanju građevinske dozvole nije obaviještena strana stanara sa kojima se pregovaralo, to jest nama, rečeno je da nisu u zakonskoj obavezi da to urade.
Znači, prema tom nekom dogovoru, imamo investitora koji počinje sa radovima SADA, a što se obećanja prema stanarima tiče, ona će biti ispunjena kasnije, jer sredstva za to nisu predviđena u ovom budžetu. Što je po zakonu. Do tada investitor zida. I to je po zakonu. Onda dolazi sledeći budžet, gdje Vi postavljate tu stavku na dnevni red i bivate glatko odbijeni, sto se uostalom desilo nekoliko puta. I to je po zakonu. Potom Vi upirete prstom u one druge i kažete ;” Bi’ ja, al’ ne daju oni”. Do tada, zgrada je pod krovom, stanovi prodati, Vi u zadnjoj godini mandata spremni za novu dužnost, sve po zakonu, a mi bez tridesetak postojećih parking mjesta, a sa zgradom od ko zna koliko stanova i novodošlih automobila čekamo ispunjenje dogovora. I sve je to po zakonu.
Dozvolite da Vam ne vjerujem.
Jer kako drugačije tumačiti činjenicu da smo od svih obećanja dobili jednu klupu, polomljenu pa popravljenu, i nešto što se zove Citrus Park, čije su autorke plakale jer nisu imale dovoljno farbe da završe koloristički park, na kom djeca iz komšiluka ne mogu naći upotrebnu svrhu, a i kliže se.
Vidno je da postoji suludo velika razlika između Vaših obećanja i njihove realizacije, bar kad smo mi, većina, u pitanju.
Jasno je zaključiti da je cijelo vrijeme po srijedi taktika kuvanja jastoga, to jest sporog suočavanja stanovnika sa neizbježnom gradnjom, da se na kraju umorni, uplašeni i preokupirani drugim problemima pomirimo sa sudbinom.
Ono što mene ovde muči, je osjećaj da ste puno više napora uložili da nas ubijedite da prihvatimo ovo rješenje, nego što ste se pozabavili ubjeđivanjem investitora da prihvati alternativnu lokaciju.
Ukoliko ste onaj za kog se izdajete, shvatićete i ozbiljnost i dobronamjernost ovog teksta, a ako niste, to ionako nije važno.
