Volja naroda u rukama Vukote Govedarice
Je li on zaslužio da nosi takvu odgovornost, to je manje bitno pitanje. On je jednostavnije rečeno, sticajem okolnosti, na ovim izborima bio jedini kandidat za inokosnu funkciju, na čijem primjeru se jednostavno može testirati koliko su izbori bili fer i pošteni.
piše: Miljan Kovač
Vukota Govedarica, i da hoće, ne smije prihvatiti ovakve rezultate Opštih izbora. Kažem Govedarica, a ne „opozicija“, jer najveći teret je na njegovim plećima.
Mogu razni SDS-ovi, PDP-ovi „borci“ za vlastito dupe, čestitati „pobjednicima“, on na to nema pravo. Stavovi onih čijoj je „političkoj“ borbi jedini cilj lični profit, njemu ne smiju biti relevantni.
Prihvatanjem rezultata izbora, na kojima je uočen istorijski broj propusta i osnova sumnje, značio bi saučesništvo u kriminalu.
Odluku, hoće li se svrstati na stranu kradljivaca narodne volje, izabrani predstavnici naroda, ne donose samo u svoje ime, već i u ime onih koji su za njih glasali. Narod ih nije birao zato da bi oni legalizovali krađu narodne volje. Gaženje narodne volje, je zločin prema narodu. Takva izdaja ne bi smjela, ostati nekažnjena.
Činjenice da u vodećim opozicionim strankama ima dobar dio onih koji ne skrivaju da bi rado pružili ruku „pobjedniku“, samo da bi što prije počeli inkasirati poslaničke plate, ili još gore pravili „veliku koaliciju“, pod plaštom „nacionalnog jedinstva“ što je najotrcanija maska za prevaru i pljačku naroda.
Govedarica je i na osnovu ovakvog, zvaničnog rezultata izbora, prvi opozicioni kandidat koji je nakon mnogo godina pobijedio u Banjaluci (gdje mu nisu davane velike šanse), Doboju, Bijeljini i drugim iole urbanijim sredinama. Njegov rezultat je za cca 70.000 glasova bolji od zbirnog rezultata SzP za Narodnu skupštnu Republike Srpske! I po ovome, a i zbog svih specifičnosti uređenja Bosne i Hercegovine, iz čega proizlazi i zamršen izborni sistem, U rukama Vukote Govedarice je sudbina demokratije i političkog pluralizma u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Je li on zaslužio da nosi takvu odgovornost, to je manje bitno pitanje. On je jednostavnije rečeno, sticajem okolnosti, na ovim izborima bio jedini kandidat za inokosnu funkciju, na čijem primjeru se jednostavno može testirati kolko su izbori bili fer i pošteni. Mnogo teže je utvrđivati, recimo, rezultate izbora kandidata za Predsjedništvo BiH, sa teritorije FBiH, jer su tamo odnosi mnogo komplikovaniji. Razlika u rezultatu između Mladena Ivanića i Milorada Dodika, je tolika da je mnogo teže dokazivati neregularnosti. Međutim, značajno veći broj nevažećih listića od zvanične razlike u rezultatu između Željke Cvijanović i Vukote Govedarice, ostavlja ogromni prostor za sumnju i mogućnost da se istina lakše provjeri.
Ukoliko se na tom primjeru utvrde činjenice i ne progleda kroz prste nezakonitim radnjama – razmotaće se klupko izbornih malverzacija u BiH.
Mnogo je sumnji i u regularnost izbora iz 2014. godine, naročito kada je u pitanju rezultat za predsjednika RS. Međutim, tadašnji kandidati i partijski foteljaši iz redova opozicije su potrčali brže bolje čestitati „pobjedniku“ i zasjesti u skupštinske klupe. Time su iznevjerili svoje glasače i zajedno sa vladajućim učestvovali u degradaciji društva.
Takvi i sada sjede u partijskim strukturama opozicije.
Zbog svega navedenog, Vukota Govedarica, mora biti svjestan, da on račun ne polaže ni pojedincima ni organima SDS-a ili SzP-a, nego narodu koji mu je ukazao povjerenje.
Narodu se to povjerenje mora i opravdati. Ovo mu je prvi test. Ako ga ne položi biće poslednji.
Autor: Impuls
