Izbori u Kantonu Sarajevo: Politička ponuda sitnih razlika

 Decky/Shutterstock

Predstojeći lokalni izbori u BiH biće specifični po mnogo čemu. To se posebno odnosi na područje Kantona Sarajevo, koji predstavlja ekonomski i društveni centar u BiH.

piše: Muhamed Kovačević

Ideološki koncept samo jedne stranke

Nakon skoro 30 godina od prvih demokratskih izbora u BiH, prvi put se dešava politološki fenomen da na političkom tržištu na jednoj teritoriji BiH jedna stranka daje kandidate za poziciju, te također i za opoziciju. Riječ je, naravno, o Stranci demokratske akcije (SDA), koja je zahvaljujući svom procesu fragmentiranja izrodila tzv. „novu“ političku stranku ­ - „Narod i pravda“, koja je trudeći se da zauzme „distancu“ od svojih dojučerašnjih šefova i ideologa, postala predstavnik „novog alternativnog bloka“ koji u realnim uslovima bh. političke scene znači tvrdi nacionalističko-patriotski narativ.

Bukvalno nametanje stranke Narod i pravda kao glavne opozicijske snage u kantonu Sarajevu, direktna je posljedica apsolutnog rasula i propasti građansko-ljevičarskih snaga u tom istom kantonu. Najočigledniji primjer te propasti demonstrirala je stranka Demokratske fronte (DF) koja je, iako se predstavljala kao ljevičarska te kao takva i činila vlast u Kantonu Sarajevo, iskoristila političku poziciju i klasičnom trgovinom srušila ne samo projekat „oduzimanja“ Kantona Sarajevo od nacionalističke SDA stranke, nego i svaku novu mogućnost da stranke koje baštine građanski ideološki koncept budu značajniji faktor u Kantonu Sarajevo.

S druge strane treba spomenuti i društvene ublehe dugih 'fensi' brada i kose, sa zagarantovanim medijskim prostorom, punih ispraznih fraza i političke priče koja se svodi na koncept da se ne zamjere ni s kim ko je iz stranke SDA, potpuno su se utopile u rigidni politički projekat Naroda i pravde, gdje su u pristupnim dogovorima oko kandidature za pozicije načelnika općina u Kantonu Sarajevo, za sebe uspjele obezbijediti samo jednu gradsku i jednu prigradsku općinu. Ovdje se konkretno misli na Socijaldemokratsku partiju (SDP) i Našu stranku (NS). Upravo zahvaljujući ovim dvjema strankama, sa sigurnošću možemo reći da je princip građanskog u kantonu Sarajevo poražen i da će se izbori voditi prilagođeni ruralnom i politički nepismenom biračkom tijelu, prema principu ko je veći nacional-patriota.

Ponuda kandidata: Od optuženika za ratne zločine pa do humanitarnih aktivista

Uzimajući u obzir već unaprijed pripremljen ideološki okvir u kojem će se održavati lokalni izbori, ispada potpuno irelevantno ko će od kandidata, ponuđenih da budu općinski načelnici, voditi te lokalne zajednice. Da bi se ideološki narativ pretočio u konkretnu stvarnost, potrudila se stranka Narod i pravda, koja se kao vodeća „opozicijska“ snaga u kantonu Sarajevo potrudila da za kandidate općinskih načelnika ponudi ljude koji su, praktički, do jučer i sami bili čanovi stranke SDA, protiv koje se oni sada navodno bore.

Kanton Sarajevo se zbog svoje geografske pozicije može podijeliti na tzv. gradske i ruralne općine. U gradske općine spadaju: općina Stari Grad, općina Centar, općina Novo Sarajevo i općina Novi Grad. Dok u tzv. ruralne općine spadaju: općina Vogošća, općina Ilijaš, općina Hadžići, općina Ilidža i općina Trnovo. Dosadašnja izborna praksa pokazuje da Stranka demokratske akcije tradicionalno pobjeđuje u tzv. ruralnim općinama, dok se promjene na načelničkim pozicijama uglavnom dešavaju u tzv. gradskim općinama. U skladu s tim se očekivalo i da predloženi kandidati imaju potencijal da naprave promjene, ako ništa u gradskim općinama, no s obzirom na ponuđena imena te šanse su minimalne.

Tako se u općini Stari Grad borba svela na dva imena. Ibrahim Hadžibajrić, i sam nekada vojnik SDA, nakon što je bio zamijenio dres SDA dresom stranke SBB, dobio je zadnje izbore kao neovisni kandidat i prema svim pokazateljima apsolutni je favorit ispred svog, inače dojučerašnjeg savjetnika, Jusufa Pušine, kandidata SDA stranke.

U općini Centar trenutačnu blagu prednost ima aktuelni SDA načelnik Nedžad Ajnadžić, koji je i pored političkih turbulencija uzrokovanih prodajom dijela parka „Hastahana“ kao i pitanjem stadiona Koševo, uspio zadržati jasnu političku prednost ispred kandidata Naše stranke - Srđana Mandića, koji i pored činjenice da je bio dojučerašnji kantonalni ministar komunalne privrede, nije ostavio utisak u javnosti kao osoba koja je u stanju da izazove masovnu pažnju i pobijedi aktuelnog načelnika, iako gospodinu Mandiću treba čestitati na upornoj marketinškoj kampanji koju vodi na online-platformama.

U općini Novo Sarajevo situacija je slična. Kandidatura doktora Hasana Tanovića kao kandidata „izdajničke“ DF stranke, ključni je razlog zbog čega dotični gospodin neće uspjeti ostvariti uspjeh, pored odveć iskusnog SDA načelnika Nedžada Koldže, koji je višegodišnji načelnik spomenute općine i koji je u tom periodu gotovo do savršenstva uspostavio sistem koji mu garantuje uglavnom nesporne izborne pobjede.

Općina Novi Grad je ubjedljivo i najvažnija općina u cijelom kantonu Sarajevo, iz prostog razloga što kao najmnogoljudnija općina u cijeloj BiH predstavlja najznačajniju bazu glasača, kojom se kontrolišu svi nivoi vlasti u BiH. Dugogodišnji SDA načelnik Semir Efendić, i pored činjenice da je doživio unutarstranački karijerni debakl, ponovni je kandidat SDA stranke za poziciju načelnika. Buntovnik bez konkretnih rezultata, s moralnom mrljom u vidu saobraćajnog udesa sa smrtnom posljedicom, neosporni je favorit ispred anonimnog Adnana Delića, koji je kao zajednički kandidat Naroda i pravde i ono malo teoretskih šansi koje je imao, izgubio besmislenom kandidaturom vječno ambiciozne federalne zastupnice Sanele Prašović-Gadžo, čiji je vječni koalicioni partner stranke SDA - stranka SBB, na ovaj način praktički servirala pobjedu aktuelnom SDA načelniku Semiru Efendiću.

Opićina Ilidža kao sociološki fenomen vjerovatno je i najspecifičnija općina u cijelom kantonu Sarajevu. U toj općini od prvih demokratskih izbora vlada stranka SDA sa svojim kandidatima, a sada se desio svojevrsni paradoks. Naime, kandidat opozicije je izvjesni Nermin Muzur, dojučerašnji kadar SDA stranke na Ilidži, koji je nakon što je jednostrano napustio SDA stranku, postao jedna od vodećih vedeta stranke Narod i pravda. Tako Muzur koji je i sam bio učesnik raznih sumnjivih odluka općinskog vijeća, koja su legalizirala bespravnu gradnju i urbicid na teritoriji Ilidže, preko noći postao „pošteni“ kandidat i alternativa. Isti scenarij se dešava u još čak tri općine, pa tako u općini Trnovo, dojučerašnji SDA član i desna ruka sadašnjem načelniku Berilu u raznim sumnjivim radnjama – doktor Elvedin Tatarević, također mijenja dres, te iz stranke SDA prelazi u stranku SDP, gdje preko noći baš kao i Muzur postaje „pošteni“ kandidat i alternativa.

U sličnom scenariju, ali ne u istom obliku su i kandidati Amar Dovadžija za općinu Ilijaš, odnosno Enes Kazić za općinu Hadžići. Svi nabrojani opozicijski kandidati, osim doktora Tatarevića, nemaju realne šanse protiv SDA kandidata od kojih su mnogi već dugogodišnji načelnici kao što su Ibro Berilo, Hamdo Ejubović, Akif Fazlić te zamjenski kandidat za općinu Ilidža – Fikret Prevljak. Posljednja, ali ne manje važna, općina Vogošća je također riješena, pošto trenutni aktuelni načelnik Edin Smajić iz stranke SDA, kao produkt jedne od najjačih baza SDA stranke u kantonu Sarajevu, ne bi trebalo da ima problema protiv prilično anonimnog kandidata Naroda i pravde – Dženana Brkanića.

Posmatrajući biografije navedenih kandidata, može se primijetiti šarolik društveni aganžman, ali i uticaj. Tako, pored bivših i aktuelnih novinara, tu su i humanitarni aktivisti, ali ipak jedna činjenica i te kako bode oči. Riječ je o tome da je Stranka demokratske akcije uspjela da za načelnike općina predloži dvojicu kandidata od kojih je jedan aktivni optuženik za ratne zločine i sudi mu se za njih na Sudu BiH u Sarajevu – Jusuf Pušina, a drugi je osumnjičen za ratne zločine i protiv njega se vodi istraga u državnom tužilaštvu BiH – Fikret Prevljak. Ovaj političko-moralni sunovrat, tako karakterističan za stranku SDA, nailazi na ogromni zid šutnje u svim sarajevskim medijima.

Glasači hodže i brojači

Uzimajući u obzir, makar i površno, cjelukupnu sliku i atmosferu koja se priprema za predstojeće lokalne izbore, slobodno se može reći da su građani kantona Sarajevo, dovedeni u poziciju da ne mogu da pobijede ma za koju opciju da se opredijele. Potpuni raspad kantonalne vlasti, neuređenost medicinskog sektora, koji dovodi do dnevnog gubitka života ljudi, potpuno su zajesnili svaki vid ozbiljne političke predizborne kampanje. Ipak, čak i u ovako haotičnom stanju, nema sumnje da će se odvijati predizborna kampanja, koja bi zahvaljujući korona virusu, sada mogla da poprimi jedan sasvim novi oblik. Tako će prije svega biti zanimljivo posmatrati na koji način će političke stranke reagovati, ako im se dojave „s terena“ ne učine ohrabrujućim.

Da li će se desiti da, recimo, u drugoj polovini septembra odjednom dođe do potpune slobode masovnog okupljanja, koja bi omogućila standardni vid komuniciranja s biračima? Ili će se zbog sadašnje socijalne distance značajno povećati broj aktivista, koji će kampanju voditi po američkom principu „ulaska u kuću“. Pozivanje na statističke parametre u procjeni budućih izbornih rezultata nema smisla, jer se nikada ne objavljuje naznačajniji statistički podatak, koji govori o izlaznosti birača iz ruralnih dijelova kantona Sarajevo. Upravo ti birači su najaktivniji birači u svakom izbornom procesu i oni su ti koji kreiraju cjelokupnu političku scenu na svim nivoima vlasti u BiH. Takvim biračima apsolutno nije bitna priča o suštinskim životnim temama i osjetljivim grupama, njih interesuje i pokreće isključivi sebični interes, koji se uglavnom ogleda u rješavanju pitanja komunalne prirode, pošto ogromna većina tih birača preko 20 godina stanuje u nelegalnim objektima bez komunalnih priključaka. Primjera radi, samo u općini Ilidža je preko 17 000 takvih objekata.

U političkom sistemu gdje općinsko vijeće ima moć kreiranja stanja u lokalnoj zajednici, a gdje se može postati općinskim vijećnikom i s manje od 400 glasova, beskrajne su mogućnosti direktne političke korupcije gdje ljudi koji imaju novac mogu koristiti apsolutno sve načine da ostvare svoj politički cilj, pri tome uzimajući za teme i aktuelno stanje s migrantima u kantonu Sarajevo ili borbu za prava LGBT osoba. U cjelokupnoj kampanji se redovno angažuju i vjerska lica (hodže), koji na vjerskim skupovima u džamijama ili vanvjerskim objektima redovno podržavaju propagandu, uglavnom aktuelnih općinskih načelnika, koji su također zahvaljujući trenutačnom političkom sistemu, apsolutni vladari općinskih budžeta, gdje se bez problema upravo te budžetske pare koriste za osiguravanje što većeg broja posmatrača izbornog procesa, gdje se zaokružuje jedan celokupni kriminalno-koruptivni sistem manipulacije i izbornog inžinjeringa koji, htjeli mi to priznati ili ne, gotovo pa uvijek ide na ruku trenutno vladajućim strankama.

Autor: Impuls