Bijeli i poništeni glasački listić je glas za vladajuće
Bijeli i poništeni glasački listići legitiman su način izražavanja političkog stava, ali u Bosni i Hercegovini oni su glas za vladajuće političke oligarhije, čime gube svoj suštinski smisao i poruku. Izlaznost između 70 i 80 odsto bila bi najjača poruka koju bi smo mogli poslati političarima. I slino bi ih zabrinula.
piše: Mirjana Tešanović
Kod pristalica ovog načina iskazivanja političkog stava postoji čak i potreba da se terminološki odredi kakvi su bijeli, a kakvi poništeni listići i uglavnom u tom određivanju griješe.
Svaki listić koji se ubaci u glasačku kutiju, a nije popunjen kako je to predviđeno zakonom je nevažeći listić. Da li je nepopunjen ili kako ga zovu bijeli, ili ste na njemu nešto napisali, prekrižili, nacrtali... u konačnici on se evidentira kao nevažeći. Jedini problem sa blanko listićima jesu moguće zloupotrebe, odnosno da odmah tokom brojanja glasova neko od članova biračkih odbora na takvom listiću ispravno označi kandidata ili političku partiju, ali zloupotrebe su moguće i kada listić iscrtate ili ispišete. Bez obzira na koji ste način svoj glas svjesno učinili nevažećim, u političkom jeziku ustalio se naziv "bijeli listići".
Poziva za ovakav način organizovanog glasanja i uticaja na konačne rezultate izbora već je bilo dovoljno da bi se moglo reći da je "bijeli listić" kao i neizlazak na izbore glas za vladajuću partiju ili koaliciju.
Nismo samo mi u Bosni i Hercegovini nezadovoljni ponudom kandidata i političkih partija, 2012. godine u Austriji je urađena anketa prema kojoj bi skoro 40 odsto ispitanika ubacilo nevažeće listiće ili uopšte ne bi izašlo na glasanje. Građani Austrije su tada bili prilično nezadovoljni ponuđenim izborom političkih partija i padao je interes za politiku. Smatrali su da je potrebno osvježiti političku scenu nekim novim političkim opcijama. Ali da bi smo razumjeli zašto bi u slučaju Austrije "bijeli listići" mogli imati političku težinu poruke političarima da su ih građani "siti" i da im treba nešto novo i bolje, nužno je istaći da je na parlamentarnim izborima 2008. godine izlaznost iznosila 78,81 odsto. Dakle, radi se o poruci koju vam šalju skoro svi građani sa pravom glasa.
Izlaznost u Bosni i Hercegovini je nešto preko 50 odsto.
Među Austrijancima sve više "belih listića"
Kampanja sa "bijelim listićima" u Srbiji nije dala apsolutno nikakav rezultat. Iako su pobornici "bijelih listića" isticali da se pokazalo kako je daleko veći procenat onih građana koji nisu glasali ili koji su se uključili u ovu kampanju od onih koji su glasali za valadajuću partiju, to je ostalo samo puka matematička računica jer nije imalo nikakav uticaj na političke odnose u Srbiji. Zanimljivo je da su neki od najvećih zagovornika "bijelih lističa" već na naredinim izborima odlučili da glasaju ili se čak aktivno uključe u politiku.
Glasaju i oni koji ostaju kod kuće - beli listić je glas za one protiv kojih ste
Može se reći da su "bijeli listići" u Hrvatskoj praktično izabrali predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. Tada je više od 60 000 glasača koji su u drugom krugu predsjedničkih izbora otišli na birališta, poništilo svoj glas. Hrvatska predsjednica je trijumfovala sa manje od 19 000 glasova razlike, pa su tako praktično ovi birači presudili o ishodu izbora.
Radilo se o rekordnom broju nevažećih listića zabilježenom na izborima u Hrvatskoj - čak 2,71 posto birača poništilo je listić, gotovo dvostruko više nego u prvom krugu, kad ih je isto učinilo 1,56 posto, odnosno oko 27 800.
Ovakvo političko izjašnjavanje u Hrvatskoj do tih izbora nije bilo poznato. Trećeplasirani kandidat iz prvog kruga predsjedničkih izbora Ivan Velibor Sinčić pozvao je svojih gotovo 300 000 glasača da u drugom krugu ne glasaju ni za Kolindu Grabar Kitarović, ni za Ivu Josipovića, već da na listić dopišu trećeg kandidata - Ivana Sinčića. Drugim riječima, pozvao ih je da ponište listić.
BELI LISTIĆI Iako van trke, Ivan Sinčić uticao na poraz Josipovića na izborima u Hrvatskoj
Poništavanje listića legitimno je izražavanje političkog stava kojim birač naglašava da ne želi da se odrekne svog prava na izbor, ali da ni jednom od kandidata ne želi da da svoj glas.
Međutim, prema iskustvima iz susjednih država vidimo da taj legitiman stav nema uticaja na naše političare, odnosno da je ustvari upravo svoja suprotnost, glas nekom od kandidata za koga nismo željeli glasati direktno.
Na prošlim izborima i kod nas su se pojavljivali listići na kojima su glasači dopisivali neka imena ili crtali. Neki od njih su bili doista šaljivi, jer naš narod ima smisao za humor, ali nisu imali željeni efekat na rezultate izbora, naprotiv.
Nakon lokalnih izbora 2008. godine pojavo se daleko veći broj nevažećih glasačkih listića nego na predhodim izborima, a u Banjaluci ih je bilo oko 12 000. Iako su neke političke partije nakon toga uložile prigovor CIK-u, ništa se nije dogodilo. Ovako veliki broj nevažećih listića donio je sigurnu pobjedu vladajućem SNSD-u.
SDS i PDP sumnjaju u malverzacije
Bosna i Hercegovina nije Austrija, ali ako već želimo kopirati neke političke tokove razvijenih demokratija trebali bi početi od izlaznosti. Tek kada se ustali oko 78 odsto izlaznosti, moguće je i da kampanje poput "bijelih listića" daju željene rezultate.
Problem nedostatka političke ponude ne postoji samo u Bosni i Hercegovini, već i u razvijenim demokratijama. Razlika je u svijesti građana i političara. Ako ne izađete na izbore ili ubacite bijeli listić ili listić na kome ste nešto pisali ili crtali, svoj glas indirektno dajete vladajućuj partiji ili koaliciji. Naši političari grohotom će se nasmijati na ono što im time želite poručiti. Nikada nije bilo više kandidata na listama i gotovo je nemoguće da ne možete naći bar jednog kojem bi ste dali svoj glas.
Autor: impulsportal.net
