Sedmica nauke na Neretvi – Ova rijeka je izvor života, a ne prljavog profita
Foto: Vladimir Tadić/Centar za životnu sredinu
S prvim znacima svitanja u istraživačkom kampu već počinje buđenje. Naučnici, jedan za drugim, otvaraju svoje šatore i lagano se upućuju na mjesto za doručak koje je udaljeno nekoliko metara od kampa. Tamo ih dočekuju vedra lica mještana koji su ustali prije svih da bi spremili hranu i organizatora, koji su u svakom trenutku tu da nikom ništa ne fali. Oko stolova za ručavanje prepliću se ljudske noge sa šapicama pasa i mačaka. Žamor ljudi, životinja, insekata i rijeke pretvorio se u melodični alarm koji kao da govori - Ulog se probudio.
Piše: Jelena Jevđenić
Nakon doručka organizatori dogovaraju s naučnicima posjete terenu, s lokalnim stanovništvom organizuju prevoz, s novinarima mjesta za snimanje i uzimanje izjava. Dio organizatora odlazi na teren, a dio ostaje u kampu. Na terenu, u šumama, rijekama, na obalama, u pećinama, istraživanja traju do večeri. Nakon cjelodnevnih proučavanja i prikupljanja uzoraka, naučnici se vraćaju u kamp. Tu ih čeka topla večera. Uz večeru prisutni razmjenjuju iskustva s terena, neko zapisuje svoje impresije, neko je već instalirao opremu i pregledava uzorke, neko se priprema za sljedeći dan...
Ovako su izgledali dani u kampu tokom sedmice nauke koja je održana u Ulogu od 30. maja do 7. juna ove godine.
Naučnici i mještani su tako koegzistirali sedam dana. Kao i život u rijeci i na tlu, što i jeste bio jedan od ciljeva istraživanja.
Foto: Vladimir Tadić i Ratko Pilipović
Više od 70 naučnika iz 17 zemalja svijeta istraživalo je sedam dana gornji tok rijeke Neretve s ciljem prikupljanja argumentacije za zaštitu ovog područja, koje je ugroženo planovima za izgradnju brojnih hidroenergetskih projekata. Sedmicu nauke na Neretvi je organizovao Centar za životnu sredinu iz Banjaluke u partnerstvu s međunarodnim organizacijama Riverwatch i EuroNatur u sklopu kampanje „Sačuvajmo plavo srce Evrope“.
Ovo jeste priča o sedmici nauke, ali ovo je i priča o Neretvi.
Neretva
Zelena ljepotica, kraška rijeka, simbol Hercegovine, hercegovački Nil. Sve to je Neretva. Kažu, jedina kraška rijeka koja je uspjela savladati poniranje. Sa svojim pritokama čini zasebnu prirodnu cjelinu i jedinstven ekosistem.
Zbog svoje unikatnosti Neretva je postala meta profita. Njen tok i njene pritoke su pod prijetnjom uništenja zbog kapitala. Pošast hidroelektrana namjerila se i na ovu čarobnu rijeku.
Šta jedna rijeka, a posebno ovakva, znači za prirodu, ekosistem, stanovnike na njenim obalama, društvo, jasno je mještanima na obalama Neretve, ekolozima i aktivistima.
Foto: Ratko Pilipović
Gornji tok rijeke Neretve već je narušen izgradnjom hidroelektrane Ulog, koja je u poodmakloj fazi gradnje. Pored ove hidroelektrane, planirana je izgradnja sistema od sedam malih hidroelektrana uzvodno, koji bi gornji tok rijeke Neretve u potpunosti uništio. Na skoro svim pritokama planirana je gradnja malih hidroelektrana.
Ne čekajući institucije da urade svoj posao, ekolozi su uzeli stvar u svoje ruke. Ovogodišnja Sedmica nauke je održana upravo iz razloga kako bi se prikupili potrebni podaci da bi se zaštitila Neretva.
Ulrich Eichelmann, naučnik, ekolog i koordinator kampanje „Sačuvajmo plavo srce Evrope“, rekao je za Impuls da je Neretva, koliko lijepa toliko i kompleksna rijeka, a iznad svega rijeka s najvećim procentom biodiverziteta i da je njena zaštita prioritet.
„Neretva je kompleksan sistem i do sada velikom većinom je netaknuta. Da, tu su velike brane kao što su Jablanica i tri druge, ali gornji dio rijeke, uključujući pritoke koje se ulijevaju u nju, i donji dio su još uvijek jedinstvene i to je nešto što je čini izvanrednom i posebnom u Evropi, pa čak i u svijetu. Ali, ovo je možda i najugroženija rijeka u Evropi, zajedno sa svojim pritokama i poljima, jer je u planu izgradnja hidroelektrana kao što su HE Ulog i projekat Gornji horizonti. Nikad nisam vidio rijeku da je napadnuta tako drastično“, navodi Eichelmann.
On dalje ističe koliko je Neretva, zajedno sa svojim pritokama i poljima nesvakidašnji sistem, a da bismo upoznali Neretvu moramo istražiti ono nepoznato što je dio nje.
„Rijeka je kompleksna zbog svojih pritoka i zbog još jedne stvari koju rijetko koja rijeka ima, a to su polja. Dabarsko polje, Nevesinjsko polje, Gatačko polje. Ova polja su povezana s Neretvom podzemljem i pripadaju Neretvi. Zalomka teče kroz polja i doline trave, tako vijuga do ponora. Onda kasnije dospijeva u Bunu, Bunicu i Bregavu, pa u Neretvu. Većina ljudi je čula za Mostar i Stari most, a za rijeku koja teče ispod mosta malo ko zna koliko je raznovrsna i povezana s krajolikom“, objašnjava.
Ulrich Eichelmann, Foto: Vladimir Tadić/Centar za životnu sredinu
Vodeći naučnik Sedmice nauke na Neretvi, prof. dr Gabriel Singer s Univerziteta u Innsbruku navodi da se ovim istraživanjem želi povećati vidljivost značaja ovakve rijeke s velikom bioraznolikošću, koja će neupitno biti uništena ako se izgrade hidroelektrane.
„Najbitnija misija je kreirati vidljivost“
„Hidroelektrana Ulog koja je u izgradnji imaće veliki uticaj na rijeku. Mi se trenutno nalazimo na početku njenog budućeg jezera. Njenom izgradnjom izgubiće se stanište, posebno dio rijeke na kojem se gradi. Takođe, gubi se dio rijeke koja je između brane i dijela gdje se voda vraća. Ovo su odmah vidljivi uticaji, ali postoje i neki uticaji koji se ne vide odmah, a to je da će HE Ulog proizvoditi energiju kako market i berze zahtijevaju, a to znači da će se koristi takozvana „Hydropeaking* praksa“.
Gabriel Singer lijevo, foto: Vladimir Tadić/Centar za životnu sredinu
Hidroelektrane koje rade na principu Hydropeakinga, zapravo rade s prekidima i stvaraju periodičku promjenu vodnog režima, što dovodi do vrlo kratkoročne promjene od visokog protoka do vrlo niskog vodnog režima. Ove iznenadne i potpuno neprirodne fluktuacije nivoa vode mogu značajno uticati na život u rijeci. Singer objašnjava koliko je ovaj režim destruktivan za rijeku i život u njoj.
„To je najpogubnije za ribe u tom dijelu, jer će se voda povlačiti i vraćati kako operira elektrana i neće moći opstati. Posebno je loše za Neretvu, jer ovdje imamo posebnu vrstu ribe mekousnu pastrmku, koja živi nizvodno i biće teško zahvaćena ovim projektom“, naglašava.
Jelena Ivanić iz Centra za životnu sredinu izjavila je da ukoliko dođe do realizacije ovih planova, ovaj jedinstveni riječni sistem bio bi u potpunosti uništen.
„Cilj ove sedmice nauke je da prikupimo dodatne informacije o jedinstvenom ekosistemu ovog područja i dodatno pokažemo da ovo područje hitno treba staviti pod adekvatnu zaštitu“.
Hidroelektrane su postrojenja koja najviše uništavaju riječnu ekologiju i biološku raznolikost s nepovratnim posljedicama. Njihovom izgradnjom se prekida kontinuirani prirodni tok rijeke, prave se brane, a to uništava staništa i populacije vrsta prilagođenih životu u tekućicama. Mijenjaju mikroklimu područja, temperaturu vode i to sve utiče na život i u vodi i na tlu oko elektrana.
Takođe, hidrofilna vegetacija je veoma osjetljiva na promjene vodnog režima, te bi se samim promjenama vodnog režima izgubio i prirodan režim plavljenja i sve što nosi po vegetaciju, te bi se u narednom periodu mogle očekivati ogromne promjene uz samu rijeku ukoliko bi došlo do izgradnje HE.
Ako ne poznajemo biodiverzitet rijeke i okoliša, ne možemo onda znati koliko će razarajuće biti posljedice zbog hidroelektrane.
Sedmica nauke je udruženi rad naučnika koji istražuju i prikupljaju podatke, pravnika kojima će naučnici proslijediti te podatke da bi mogli da se upuste u pravnu borbu za zaštitu rijeke i novinara koji će to sve prezentovati javnosti.
„Možda na taj način i Bosanci i Hercegovci razumiju šta imaju ovdje, jer ljudi ne znaju zato što ih vlada nije informisala, a trebalo bi da jeste. U 21. vijeku, u kontekstu prirode, ako je nešto nestalo, onda je nestalo zauvijek. Danas imamo alternativu za dobijanje energije, a za prirodu ne“, naglašava Eichelmann.
Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Istraživanja
Prošlogodišnje istraživanje na sedmici nauke rezultiralo je pronalaskom preko 1000 vrsta, a od ranije je poznato još 300. Od vrsta koje su tada pronađene su 24 nove za Bosnu i Hercegovinu i osam vrsta novih za nauku, od kojih je jedna i zvanično potvrđena i nazvana je po rijeci Neretvi – Baeoura neretvaensis. Analizirani fizičko-hemijski parametri vode ukazali su na izuzetnu čistoću vode, koja je svrstava u prvu kategoriju kvaliteta.
No, iako je cilj istraživanja isti, ove godine proučavanje Neretve i okoline je malo drugačije.
„Prošle godine smo pratili i istraživali rijeku od izvora i pratili njen tok gledajući kako nakon nekoliko kilometara raste. Blizu izvora je tako mala da se može preskočiti, a onda nekoliko kilometara nizvodno je toliko velika i duboka da se može voziti brod. Ove godine radimo nešto drugo. Više smo se fokusirali na cijeli sliv Neretve: pritoke, okoliš uz rijeku, šume. Želimo da razumijemo kako rijeka komunicira s krajolikom“, navodi Singer.
„Gledali smo vodene insekte. To su insekti koji žive u vodi dok su larve, kada postanu odrasle vrste, napuste vodenu površinu. Neke vrste odlaze i lete daleko, čak i u šumu da traže partnera, sklonište. U šumi su važna hrana za pauke ili ptice. Na taj način smo uočili koliko daleko su povezani rijeka i njena okolina“, dodaje.
Ako bismo ovaj navod morali staviti u jednu rečenicu ona bi glasila da „rijeka hrani krajolik“.
Foto: Jelena Jevđenić
Iz Centra za životnu sredinu su naveli da će ovogodišnje rezultate predstaviti do kraja ove godine, no neka otkrića su naučnici podijelili s nama.
Dragan Koljanin, student 4. godine Šumarskog fakulteta u Banjaluci, otkrio nam je da jedna posebna vrsta drveta raste uz Neretvu.
„U proteklih nekoliko dana smo istraživali vegetaciju, primarno nam je bilo da otkrijemo kakve to biljne zajednice rastu ovdje uz samu rijeku, a povremeno smo se udaljavali od rijeke, te istraživali malo drugačije ekosisteme, jer su i oni isto bitni ako pričamo o čitavom području“, govori Koljanin te ističe da je najspecifičnija stvar ovih ekosistema njihova očuvanost i njihovo dobro stanje u pogledu izostanka invazivnih i stranih vrsta.
„Bitno je napomenuti kako na ovom prostoru raste jedna posebna vrsta drveta johe (Alnus rohlenae), koja je tek odnedavno poznata nauci. Postojanje ove vrste je potvrđeno genetičkom analizom koju su radile kolege iz Češke. Ta vrsta raste samo na Balkanskom poluostrvu i to na veoma malom dijelu“, navodi.
Eleana Kazila, biolog iz Grčke, jedna je od naučnica koja je pratila povezanost života u vodi i na tlu.
„Ovdje sam došla da bih istraživala viline konjice i takođe da bih učestvovala u grupi koja istražuje faze larvi nekih insekata koji su zavisni od vode za kompletan životni ciklus“, govori.
Kazila dalje navodi da je pronašla jednu vrstu vilin-konjica koji živi u malim vodenim tokovima, no pravu potvrdu ćemo dobiti tek s ostalim rezultatima.
„Ta vrsta je na crvenoj listi ugroženih vrsta u Evropi i ne možete da je pronađete često. Potrebno joj je specijalno okruženje da živi i da se razmnožava“, objašnjava Kazila.
Foto: Ratko Pilipović
Tokom sedmodnevnog istraživanja naučnici, novinari i mnogi drugi posjetioci su obišli različite lokacije.
Kladopoljsko jezero, pritoke Neretve, Jezernicu i Ljutu, Nevesinjsko polje i rijeku Zalomku, Uloško jezero, visoravan Morine, obale Neretve, šume.
Istraživanja su proširena i na nove biodiverzitetske grupe, kao što su vegetacija gornje Neretve, mahovine i gljive tog područja. Brojni ornitolozi iz evropskih zemalja sakupili su dosta podataka o ptičjem svijetu ovog kraja. Jedan dio naučnika je zaronio u dubine Uloškog jezera. Herpertolozi su imali pune ruke posla, jer mnogo vrsta vodozemaca i gmizavaca obitava u ovom kraju.
Organizatori su s grupom đaka iz Sarajeva obišli pritoku Neretve, Jezernicu i objasnili značaj sedmice nauke i zaštite rijeka.
Umjetnica Vanja Lazić je jedan dan provela u kampu ilustrujući majice na kojima je oslikavala šišmiše, lastavice, bube i drugi veseli živi svijet Neretve.
Sedmicu nauke su posjetili ekolozi iz Koalicije za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine i Aarhus centar u Bosni i Hercegovini.
Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Mještani
Ulog, selo na obali Neretve, nekada razvijena opština koja je imala nekoliko hiljada stanovnika, danas je dom za 13 ljudi. Oni nisu sretni zbog planiranih hidroelektrana. Dosadašnje prakse izgradnje hidroelektrana su pokazale da lokalna zajednica ima samo probleme zbog njih. Znaju to mještani Uloga. Znaju i kako Neretva može da bude nemilosrdna ukoliko neko pokuša da je ukroti. Godine 1934. došlo je do velikog odrona brda i Neretva je bila zaustavljena. Akumulacija je nakon toga probila "branu" i ogromna količina vode se sjurila niz kanjon i potopila Ulog. Postoji opasnost za stanovnike koji žive nizvodno od akumulacija od mogućih havarija, tj. puknuća brane i isticanja ogromnih količina vode koje mogu potopiti cijela sela. Mještanima Uloga je jasno da od hidroelektrane nemaju koristi. Njena izgradnja bi mogla dovesti do toga da ovo mjesto ostane pusto.
Kao i prošle godine, i ove godine su srdačno dočekali goste. Ustupili su svoje prostorije i livade na korištenje. Trudili su se da im budu na usluzi. Divili su se radu naučnika i njihovoj posvećenosti. Svjesni su, kažu, da je ovih sedam dana istraživanja samo dio njihovog posla.
To je potvrdio i Eichelmann.
„Važno je istaći da ovi naučnici nisu plaćeni, oni dođu ovdje, istražuju sedam dana i to je samo jedan dio posla. Kada se vrate kući, neki od njih imaju po hiljade uzoraka koje treba ponovo istražiti i zatim treba da napišu izvještaj svog istraživanja“.
Mještani znaju da su oni došli u Ulog da bi pomogli. A to i osjećaju, jer tolika predanost poslu bez ikakve materijalne dobiti je znak čistog altruizma. Ni svakodnevno smjenjivanje uporne kiše i sunca nije omelo njihov rad. A kada se nesebično radi za veću dobrobit svih, na prirodan način dolazi do povezanosti. Tako su zadnji dan sedmice nauke stanovnici Uloga svako malo govorili „kako će sutra sve biti pusto kada odete“.
Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Alternativa
No završetak sedmice nauke ne mora da znači da će Ulog biti pust. Ukoliko se gornji tok Neretve uspije staviti pod zaštitu, ovo mjesto bi moglo imati posjetioce tokom čitave godine.
Kako navodi Singer, istraživanje je srž ovog događaja, ali takođe i da se lokalnom stanovništvu prezentuju druge opcije osim hidroelektrana.
„Po mom mišljenu mjesto se može razviti kao nacionalni park koji bi generisao eko turizam i time bi se stvorila dugoročna dobit za mještane. Ta vizija se mora kreirati i pokazati ljudima“, naglašava.
Singerovo mišljenje dijeli i Eichelmann. Rijeke treba koristiti, ali mudro, da ih ne bismo uništili.
„Alternativa hidroelektranama bi mogao biti nacionalni park koji bi se protezao od gornje Neretve do Konjica, sa svim pritokama. To bi kreiralo eko turizam što bi donijelo profit građanima, a da se ne uništi priroda“, govori, te navodi primjer rijeke Vjose u Albaniji, koja je imala sličnu sudbinu kao Neretva u čijom riječnom toku su bile planirane hidroelektrane. Rijeka Vjosa je danas nacionalni park.
Inicijativu za proglašenje zaštićenog staništa Neretva pokrenuo je Centar za životnu sredinu u okviru kampanje "Zajedno za rijeke". Za izradu studije zaštite gornjeg toka rijeke Neretve korišteni su podaci s terenskih istraživanja rađenih tokom 2021. i 2022. godine.
„Studija je predana Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju na dalje postupanje. Očekujemo da će u skorije vrijeme ovo visoko vrijedno prirodno područje biti stavljeno pod adekvatnu zaštitu“, govori Ivanić.
Centar za životnu sredinu
Centar za životnu sredinu godinama predano radi na zaštiti i očuvanju prirode. U svom dugogodišnjem radu pomogli su mnogim organizacijama, aktivistima i lokalnim zajednicama u borbi za zaštitu prirode. Neke od kampanja koje su radili su rezultirale pobjedom prirode nad profitom. Godine 2005. uspjeli su da zaštite rijeku Vrbas od gradnje novih hidroelektrana kampanjom “Pusti Vrbas neka teče”. Pokrenuli su i građansku inicijativu za Borik 2015. godine, koja je uspjela da sačuva dječije igralište i javne zelene površine od betonizacije. Centar je podržao i borbe koje su uspješno okončane za rijeku Željeznicu u Fojnici i rijeku Kruščicu u Kruščici na kojima su bile planirane male hidroelektrane. Već drugu godinu za redom organizuju, zajedno sa partnerima sedmicu nauke u Ulogu za zaštitu Neretve, a mnoge druge kampanje su u toku.
Teško je za sedam dana istražiti i definisati Neretvu da bi se istinski saznalo šta sve ova rijeka nosi i koliko utiče na prostor oko sebe. Međutim i za ovo malo vremena je pronađeno i uočeno toliko prirodne raznolikosti da se ovaj prostor mora sačuvati u cjelini.
Posjetioci sedmice nauke napustili su Ulog s nadom da će njihov trud i zalaganje doprinijeti boljem razumijevanju koliko je bitno očuvati ove predjele i Neretvu. Jer sve ima svoje limite, pa tako i rijeka i to treba poštovati.
Foto: Vladimir Tadić/Centar za životnu sredinu
* Hydropeaking je praksa ispuštanja vodenih impulsa za povećanje proizvodnje hidroelektrične energije na branama hidroelektrana, kako bi se zadovoljila najveća dnevna potražnja za električnom energijom.
