I ja sam se osjećala kao plavi zec kada sam jučer došla na Građu.
Piše: Mirjana Tešanović
Dan PARKingA je međunarodni javni događaj u okviru kojeg građani, umjetnici i aktivisti zajedno privremeno transformišu javni parking u javni postor dostupan svim građanima. Cilj obilježavanja Dana PARKingA je ukazivanje na sve veću potrebu za otvorenim javnim prostorima, pokretanje javne rasprave o tome kako javni prostori nastaju i na koji način im se dodjeljuje namjena, te kako poboljšati sredinu u kojoj živimo.
Ovaj dan, jučer su Banjalučani obilježili na Građevini.
Svaki grad ima ta neka mjesta koja nastanu spontano, kojima građani sami odrede namjenu, mjesta koja postanu i dio njih samih.
Banjalučanima je jedno od takvih mjesta, betonska površina, popularna Građiš, koja je nekada davno i spontano postala dječje igralište, praktično jedino u banjalučkom naselju Centar 1, smješteno između ulica Sime Šolaje i Vase Pelagića.
Plavi zec me podsjetio na igralište na kojem sam odrastala. Krede u boji su i tada bile neizostavni dio igre.
Da li ste se nekada pitali zašto djeca uvijek crtaju srce i sunce? Mislim da je to zato što intuitivno osjećaju koliko su ljubav i svjetlost važni. Vjerujem da taj osjećaj možemo sačuvati i kada odrastemo, samo ako to želimo.
Baš je zabavno crtati.
Nadam se malena da ćeš to misliti i kada odrasteš. Možda tada, na ovom istom mjestu, nacrtaš pticu.
A možeš i ovako. Važno je da radiš nešto kreativno, korisno i da se zbog toga dobro osjećaš.
Oni su u nekom svom filmu. Jednostavno se moraš osmjehivati dok ih gledaš.
Banjalučki glumac i aktivista Dejan Andrić. Dobro me nasmijao sa dvije pjesme koje je pročitao. Baš po mom ukusu.
Ništa od svega ovoga ne bi bilo da je 2011. godine, kada su bageri počeli uništavati igralište, prošao plan gradskih valsti da se na tom mjestu izgradi parking sa oko 70 mjesta.
Bagere su zaustavila djeca, uzvikujući „Ne damo Građiš!“ Priključili su im se roditelji, građani koji žive na tom području, aktivisti. Borba protiv odluke da se igralište pretvori u parking trajala je mjesecima.
Svakodnevno su građani tu dolazili, potpisivala se peticija. Građanski bunt uz pomoć nekih medija koji su svakodnevno izvještavali o dešavanjima na igralištu, nakon nekoliko mjeseci se isplatio. Grad je popustio i odustao od parkinga.
Na zahtjev stanara održan je i sastanak između Ombudsmana za dječija prava Republike Srpske Nade Grahovac i zamjenice Gradonačelnika Jasne Brkić. Nakon tog sastanka Grad je zauzeo stav da neće učiniti ništa što ne žele građani, pogotovo oni najmlađi.
Grad zaista nije učinio ništa, parking nije napravljen ali nije ni rasvjeta, klupe i sl., ništa od onoga što su tada građanima obećali.
Hvala organizatorima, Centru za životnu sredinu Banjaluka, što su nas podsjetili na Građiš, jer ova bitka je stala na pola puta. A možda ne trebamo čekati na "gradske oce", možda trebamo učiniti što i oni, organizovati se i napraviti sami dječje igralište, jer i "U gradu treba ostaviti svoje tragove!"
I na kraju, šta još da vam napišem osim...
jer u ovom gradu ima mnogo lijepih stvari i dobrih ljudi zbog kojih vrijedi doći.
Impulsportal
