Prema izvješću Freedom House-a, Turska je pala na 156. mjesto od 180 zemalja. U 2010., zarobljeno je više od sto novinara zbog slučajeva Balyoz, KCK, Ergenekon. Sada se njih 35 nalazi u zatvorima, a pritisci se nastavljaju. Stotine procesa vodi se protiv novinara. Većina njih suočena je sa suđenjem zbog navodnog širenja propagande terorističke organizacije ili vrijeđanja predsjednika Erdoğana.
Štititi slobodu novinarstva znači štititi pravo javnosti na pristup informacijama. U društvu u kojem je to pravo ograničeno, nema govora o demokraciji.
Stoga ćemo mi kao novinari učiniti sve što je u našoj moći da budemo glas onih koji su marginalizirani, zatvoreni i ušutkani zato što rade svoj posao i brane slobodu novinarstva i pravo na informaciju u ime svih nas.
S novinarima Turske i mi uzvikujemo: Novinarstvo nije zločin!”, riječi su turskih novinara i zagovaratelja medijskih sloboda okupljenih pod inicijativom „Ja sam novinar“ (I’m a journalist #Bengazeteciyim).
Naime, kampanjom koja je u toku u Turskoj želi se izraziti solidarnost sa svim novinarima i medijskim radnicima koji se nalaze u zatvoru ili su suočeni s pritiscima vlasti zbog inzistiranja na pravu na slobodu izražavanja i informiranja.
O stanju medija u Turskoj za Fairpress je govorio predsjednik Turskog sindikata novinara (TGS), Uğur Güç.
U Turskoj ugnjetavanje novinara postaje sve izraženije, a novinarstvo se često shvaća kao zločin. Osjećate li pritisak u svom radu pod ovakvim okolnostima?
Uğur Güç: Novinarstvo je pod ogromnim pritiskom još od 2007. godine. Novinari su prisiljeni na autocenzuru zbog straha od zarobljavanja. Od 2010. godine, više od 300 novinara poslano je u zatvor te je pušteno. Novinarima koji inzistiraju na istinitom pisanju prijeti se otkazima. U medijskom sektoru stopa nezaposlenosti tri puta je veća od opće stope nezaposlenosti. Više od osam tisuća novinara je nezaposleno.
Koliko se, prema Vašem mišljenju, tretiranje novinara i medija u Turskoj promijenilo u zadnjih pet godina?
Uğur Güç: U posljednjih 5 godina, vlada AKP-a dominirala je medijima mijenjajući ih korak po korak. Medijske ‘operacije’ AKP-a započele su preuzimanjem Sabah-ATV-a od strane SDIF-a (Savings Deposit Insurance Fund) koje je ovisno o premijeru. SDIF je potom prodao Sabah-ATV medijskoj grupi Çalık Holding, koja je u vlasništvu Ahmeta Çalıka, bliskog prijatelja Erdoğana. Nakon tog dana, SDIF je preuzeo neke medijske kompanije i prodao ih biznismenu bliskom AKP-u. Na taj način, AKP je osigurao dominaciju nad najmoćnijim medijskim kompanijama. U 2010. godini, propaganda slučajeva Balyoz, KCK, Ergenekon učinjena je preko tih medija od strane AKP-a. Nisu uspjeli preuzeti novine Hürriyet, ali su ih ‘deaktivirali’ slanjem porezne kazne do trilijuna.
Sada, AKP uništava medijske tvrtke postavljanjem svojih upravitelja.
Reporteri bez granica trenutno svrstavaju Tursku na 151. mjesto od 180 zemalja prema indeksu slobode medija. Smatrate li da to na pravi način reprezentira trenutnu situaciju?
Uğur Güç: Prema izvješću Freedom House-a, Turska je pala na 156. mjesto od 180 zemalja. U 2010., zarobljeno je više od sto novinara zbog slučajeva Balyoz, KCK, Ergenekon. Sada se njih 35 nalazi u zatvorima, a pritisci se nastavljaju. Stotine procesa vodi se protiv novinara. Većina njih suočena je sa suđenjem zbog navodnog širenja propagande terorističke organizacije ili vrijeđanja predsjednika Erdoğana.
Turska je među vodećim državama po cenzuriranju Twittera, također, otprilike 1000 internetskih stranica je zabranjeno. Kako Vi gledate na internetske (ne)slobode u Turskoj?
Uğur Güç: Novinari koji su otpušteni iz mainstream medija ili su ih svojevoljno napustili te inzistiraju na stvaranju istinitih vijesti, mogu naći posao na internetskim portalima. Oni žele nastaviti pisati istinu na internetu, ali predstavništvo telekomunikacijske agencije (TIB) može blokirati URL adrese 100 tisuća portala bez naredbe suda. U Turskoj, nije samo sloboda medija pod pritiskom već i sloboda izražavanja mišljenja općenito. Protiv tisuće ljudi pokrenuti su sudski postupci vezani za širenje propagande i vrijeđanja predsjednika Erdoğana na društvenim mrežama. Unatoč svim ograničenjima, više je slobodnog prostora na internetu. Također, možemo poništiti zabrane koristeći programe kao što su VPN i TOR.
Možete li nam reći nešto više o kampanji pod nazivom “I am a journalist” koja je u tijeku?
Uğur Güç: Okuplja se sve veći broj novinara s ciljem iskazivanja solidarnosti uslijed rastućeg broja zabrana i pritisaka u Turskoj. Formiraju se koordinacijske grupe koje čine profesionalna udruženja kao što je Turska novinarska unija. Gradimo solidarnost, a kampanja “Ja sam novinar” (“I’m a journalist”) pojavila se kao rezultat toga. Kampanja je započela slanjem čestitki zatvorenim novinarima. Nastavljamo pod motom “Jeste li znali? Novinarstvo nije zločin!”. Sljedeći koraci se planiraju. Bit će organizirani prosvjedi pred zatvorima i sudovima. Idemo u borbu temeljenu na solidarnosti.
