Štefica Galić
Štefica Galić, glavna urednica portala Tačno.net iz Mostara, dobitnica je prestižne novinarske nagrade Johan Philipp Palm za slobodu govora u 2018. godini. Nagrada je rezultat dugogodišnje borbe za ljudska prava i javni angažman protiv govora mržnje. Nagradu dijeli sa novinarkom iz Južnog Sudana Josephine Achiro Fortelo. Borba za pravdu, kaže Galićeva za Radio Slobodna Evropa (RSE), je borba za čovjeka i dostojanstvo, bez obzira na cijenu.
RSE: Šta Vam znači jedno ovakvo priznanje, nakon niza razočarenja u bh. društvo?
Galić: Zaista sam iznenađena i obradovana nagradom, nakon svega što sam doživjela. Nakon što sam izgubila vjeru u dobro kao takvo i pravdu, a onda dođe ova nagrada. Došla je svana i ne vjerujem da će se ovdje dobro primiti i doživjeti kao nešto pozitivno. Ali ja sam sretna da je neko prepoznao moj angažman i borbu sve ove godine. Nikada nisam željela ni sanjala o bilo kakvoj nagradi i sve što radim smatram svojom moralnom i ljudskom dužnošću i ne znam drugačije. Baš sam sretna.
RSE: Vrijedi li u ovakvom društvu biti kritički osviješten, ukazivati na nepravdu, da bi potom tom i sami završili kao žrtva nepravde?
Galić: Svaka kritička misao nije dobrodošla. Kao što bi Latinka Perović rekla, kritička misao usamljuje. Dakle, morate biti spremni da ako kritički progovorite o bilo čemu u današnjem svijetu ćete naići na neodobravanje, da ćete izgubiti od dobrog glasa do egzistencije, da će vas ostaviti i najuža familija, odreći vas se... Ako znate da ste u pravu i da je angažman koji radite pravedan i ljudski, važno je istrajati bez obzira na cijenu koju platite. Na kraju sam sigurna da će sve doći na svoje i da postoji univerzalna pravda i da kritika mora na kraju donijeti nešto dobro.
RSE: Naveli ste svojevremeno kako je vaša borba u stvari borba protiv sistema koji ne dozvoljava borbu protiv nacionalizma i fašizma.
Galić: Sistem je apsolutno protiv mene. Svaki moj angažman naišao je na otpor i ćutanje sistema. Ja sam napadnuta od sistema bezbroj puta. Nikad me niko nije zaštitio. Naprotiv. Napadana sam, od policije, od sudstva, od nepravedne javnosti, itd. Naravno, s druge strane, puno, puno više je ljudi koji su stajali uz mene, koji su me bodrili, i kako ja od sistema ne očekujem ništa, jer ovaj sistem je sistem umreženih hulja, kakao kaže profesor ne očekujem od njih ništa dobro. Ni za kog. Za mene najmanje.
RSE: Koliko će ova nagrada, ali i brojna priznanja koja ste dobili, pomoći u tome da Vaša budućnost ipak bude u Bosni i Hercegovini, a nakon što ste naveli da se zbog svega što ste doživjeli ne vidite ovdje?
Galić: Mislim da sam prestara da bih se pomjerala igdje dalje. Moje je gotovo. Ja dok mogu raditi ovaj posao, jer ga zaista volim, radim ga svom dušom i srcem, i fizički dokle god budem mogla. Ova nagrada takođe je i financijska. Ja i žena, novinarka, koja dijeli nagradu sa mnom, dobivamo 20.000 eura, dakle, po 10.000. Imam bezbroj dugova koje ću s tim platiti. Nadam se da ću biti zdrava još dovoljno dugo, tako da mogu raditi još neko vrijeme.“
RSE: Hoće li doći vrijeme da borci za zaštitu ljudskih prava budu zaštićeniji od nacionalista i promotora fašističkih ideologija?
Galić: Ja se nadam, ali sigurna sam da ih ja neću dočekati. Možda će jedna ili dvije generacije morati proći, odrasti ili odrastati svoje, dok ne dođu neki novi ljudi, neopterećeni zlom, korupcijom i mržnjom prije svega, i povesti ovo društvo, jer zaslužuje bolje. Niko nije zaslužio ovakvu vlast. Sigurna sam da će jednog dana doći neko bolji, ali neće uskoro. Ne vjerujem.
