fbpx

Sve više samoubistava žena u talibanskom Afganistanu

Sve više samoubistava žena u talibanskom Afganistanu

Otkako su talibani preuzeli kontrolu nad Afganistanom u ljeto 2021. godine, došlo je do uznemirujućeg porasta broja žena koje su sebi oduzele život ili to pokušale učiniti

 

Prvo su njeni snovi da postane doktorica uništeni talibanskom zabranom obrazovanja. Tada je njena porodica sklopila prisilni brak sa njenim rođakom, ovisnikom o heroinu. Latifa* je osjećala da joj je budućnost uskraćena.

“Imala sam dvije opcije: da se udam za ovisnika i živim u bijedi ili sebi oduzmem život”, rekla je 18-godišnjakinja u telefonskom intervjuu iz svog doma u centralnoj provinciji Ghor. “Odabrala sam ovo drugo.”

To nije bio izolovan čin očaja. Otkako su talibani preuzeli kontrolu nad Afganistanom u ljeto 2021. godine, došlo je do uznemirujućeg porasta broja žena koje su sebi oduzele život ili to pokušale učiniti, pokazuju podaci prikupljeni iz javnih bolnica i klinika za mentalno zdravlje u trećini afganistanskih provincija. Talibanske vlasti nisu objavile podatke o samoubistvima i zabranile su zdravstvenim radnicima da dijele najnovije statistike u više provincija, kažu medicinari. Zdravstveni radnici složili su se da će privatno podijeliti brojke za godinu od augusta 2021. do augusta 2022. kako bi istakli hitnu krizu javnog zdravlja. Podaci govore da je Afganistan postao jedna od rijetkih zemalja u svijetu u kojoj više žena nego muškaraca umire samoubistvom.

Brojke su djelomične, ali daju uvid u široki demografski i geografski raspon Afganistana. Pokrivaju provincije u kojima različito dominiraju sve glavne afganistanske etničke grupe, provincije u rasponu od južnih pustinja do sjevernih planina, i uglavnom ruralnih područja i drugih oko velikih gradova.

Zvaničnici UN-a i aktivisti za ljudska prava podigli su uzbunu zbog naglog povećanja broja žena koje pokušavaju sebi oduzeti život. Oni su to eksplicitno povezali sa talibanskim ograničenjima u svakom aspektu postojanja žena, od zabrane obrazovanja iznad osnovnog nivoa i zabrane većine poslova, do zabrane ulaska u parkove, hamame i druge javne prostore. "Afganistan se nalazi usred krize mentalnog zdravlja koju je ubrzala kriza ženskih prava", rekla je Alison Davidian, predstavnica UN Women. “Svjedoci smo trenutka u kojem sve veći broj žena i djevojaka smatra da je u trenutnim okolnostima smrt bolja od života.”

Globalno, više nego dvostruko više muškaraca nego žena umre od samoubistva pokazuju podaci Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). U Afganistanu je do 2019. godine, posljednje godine za koju su dostupni zvanični podaci, više muškaraca nego žena oduzelo sebi život. Talibani su odbili ponovljene zahtjeve za komentar o stopama samoubistava ili o podacima prikupljenim za ovu istragu.

Brojke zdravstvenih radnika pokazuju da su od 11 anketiranih provincija samo u jednoj muškarci činili većinu smrtnih slučajeva i pokušaja samoubistva. Ta pokrajina je bila Nimruz, glavna početna tačka za opasne pokušaje ilegalnog prelaska u Iran, koje čine uglavnom muškarci. Oni koji ne uspiju u pokušaju da pređu granicu ponekad tamo oduzmu sebi život.

U gotovo svim anketiranim provincijama, žene i djevojke činile su većinu onih koji su umrli od samoubistva ili su liječeni nakon pokušaja da se ubiju, a najmlađe zabilježene žrtve su bile u ranim tinejdžerskim godinama. Sveukupno, žene su činile više od tri četvrtine zabilježenih samoubistava i liječenih preživjelih.

Te sumorne brojke vjerovatno će potcijeniti dubinu očaja tamošnjih žena. Samoubistvo se u Afganistanu smatra sramotnim i često se zataškava. Neke žene koje pokušaju samoubistvo ne budu ni odvedene na liječenje, a neke koje umru pokopaju bez evidencije da su si oduzele život.

Roya*, 31, pronađena je mrtva u svojoj kući u gradu Heratu u maju 2022. nakon godina provedenih u nasilnom braku. Njen mlađi brat, Mohamed*, rekao je da je njegova sestra često pričala roditeljima o napadima njenog muža, ali su je oni pozivali da ga ne ostavlja. “Svaki put, moji roditelji bi je nagovorili da održi svoju porodicu na okupu”, rekao je Mohamed. “Jednog jutra smo samo obaviješteni da je Roya sebi oduzela život. Nikad nismo mislili da otići tako daleko.”

Porodica je ljudima rekla da je umrla od bolesti, jer samoubistvo smatraju neislamskim i sramotnim.

Shaharzad Akbar, bivši predsjedavajući Nezavisne komisije za ljudska prava Afganistana – organizacije koja je na meti talibanskih pobunjenika i koja sada djeluje u egzilu – rekao je da društvena stigma znači da je takva tajnost uobičajena.

“Rijedak slučaj kada rodbina prizna samoubistvo je kada ne žele da bilo koji član porodice bude optužen za ubistvo”, rekao je Akbar, koji je sada izvršni direktor Rawadarija, nove afganistanske organizacije za ljudska prava.

Izgubljena nada

Historija sukoba i siromaštva u Afganistanu podstakla je krizu mentalnog zdravlja mnogo prije augusta 2021. Istraživanje objavljeno u časopisu BMC Psychiatry dva mjeseca prije talibanskog preuzimanja pokazalo je da je gotovo polovina stanovništva patila od psihičkih problema.

Ali u posljednje dvije godine, gubitak slobode i nade, te porast prinudnih i maloljetničkih brakova i zlostavljanja u porodici, učinili su žene još ranjivijim. Oko 90% slučajeva mentalnog zdravlja primljenih u pokrajinsku bolnicu u zapadnom Heratu bile su žene koje su se "slomile pod težinom novih ograničenja", rekao je jedan tamošnji ljekar. Devet od 10 žena u Afganistanu izloženo je nekom obliku nasilja u porodici, navodi UN. Napori da se pozabavi ovim pitanjem pod prošlom vladom, od zakona do skloništa, bili su nesavršeni, ali su ženama pružali nadu. Talibani su sada demontirali te napore.

“Mehanizam za odgovor na nasilje u porodici je potpuno iskorijenjen; žene nemaju izbora osim da podnose nasilje ili da se ubiju”, rekao je Akbar.

Kako talibani pooštravaju kontrolu nad svakim aspektom života žena, poput nedavne zabrane kozmetičke salone, upozorenja o samoubistvima žena se samo pojačavaju.

Kada se Latifa probudila u bolničkom krevetu okružena porodicom i doktorima, rečeno joj je da je njen rođak nestao nakon što je saznao za njen pokušaj samoubistva. Ona se brine da bi se on mogao vratiti i kaže da će se, ako to učini, ponovo pokušati ubiti. „Ako se on vrati i moja porodica ponovo pokuša da me natjera u brak, ja ću se... pobrinuti da ne preživim“, rekla je.

Liječnici u pokrajini Herat, koja je zabilježila najveći broj samoubistava i pokušaja samoubistva žena, opisali su sistem preopterećenim, sa samo 25 kreveta za mentalno zdravlje za milionsku populaciju.

Herat već dugi niz godina bilježi visok nivo rodnog nasilja i samoubistava žena. Uprkos tome, medicinske potrebe su porasle otkako su talibani preuzeli vlast. “Pacijenti ne dobijaju potrebno vrijeme za hospitalizaciju i savjetovanje”, rekao je jedan zdravstveni radnik. „Mnogo puta stavljamo dva pacijenta u jedan krevet.” U maju je specijalni izvjestilac UN-a za stanje ljudskih prava u Afganistanu Richard Bennett rekao da je "zabrinut zbog rasprostranjenih problema mentalnog zdravlja i izvještaja o eskalaciji samoubistava među ženama i djevojčicama".

Neki vide samoubistvo kao jedini mogući oblik prkosa u zemlji u kojoj vlasti nastoje u potpunosti ukloniti žene iz javnog života. “Oni nemaju puno prostora za izražavanje svojih protesta i neslaganja”, rekla je Julie Billaud, profesorica antropologije na Ženevskom postdiplomskom institutu i autorica Kabulskog karnevala, knjige o rodnoj politici u poslijeratnom Afganistanu. "Očaj se sve više ukorijenjuje. Možda je samoubistvo posljednji pokušaj onih kojima je onemogućeno da nešto kažu i da budu saslušani."

*Imena su izmijenjena

federalna.ba/The Guardian