Au-pair branša: Kada se san pretvori u noćnu moru

Nisu sva iskustva mladih žena koje se brinu o djeci pozitivna/ Foto: Oleksii Hrecheniuk/Zoonar/picture alliance

Oko 14.000 mladih iz cijelog svijeta dolazi preko AU-pair agencija u Njemačku. Ta win-win situacija ponekad preraste u izrabljivanje.

Zvuči tako nevjerovatno primamljivo: u mladosti se usuditi u avanturu zvanu Njemačka. Brinuti se o djeci u nekoj pristojnoj porodici. Pri tome usput upoznati njemački jezik i kulturu i napraviti prve korake ka nezavisnosti. I potom možda čak i ostati u novoj drugoj domovini i započeti sa školovanjem i studiranjem.

Za mnoge mlade ljude iz cijelog svijeta je takva nada već odavno postala realnost. Ali ako neko nema sreće, sve se može potpuno drugačije dešavati. Kao što se to desilo Ani da Silvi iz Brazila.

Da Silva, koja se ustvari drugačije zove, jer želi ostati anonimna, u Njemačku je došla krajem prošle godine. I za samo nekoliko mjeseci, takoreći, ona je prošla ubrzani kurs o lošim stranama te branše. Brazilka je u razgovoru za DW rekla da je morala raditi puno više od predviđenih 30 sati sedmično.

Radila je većinom kao čistačica, a ne kao dadilja. Količine hrane, koju je dobijala bile su striktno ograničene, a često joj je, kaže, davan samo jedan komad hljeba. Kada se požalila na uslove rada, doživjela je masivno zastrašivanje i prijetnje da će biti izbačena, prisjeća se ona.

Da Silva tu situaciju naziva modernim ropstvom. "Bila sam u pet porodica, sve jedna gora od druge. Njemačka nema pojma šta se dešava sa obiteljima koje učestvuju u Au-pair programu, to je ludo. Niko ti ne pomaže, nemaš ništa." Ova Brazilka sada svoje iskustvo iznosi javno jer želi upozoriti mlade da i u zemlji poput Njemačke postoji izrabljivanje. "To mora prestati!"

DW je u posjedu fotografija i tekstualnih poruka porodice, koje vjerodostojno potkrepljuju Da Silvine optužbe. To pak nikako nije neki novi fenomen, jer slični slučajevi uvijek iznova dospjevaju u javnost zbog zloupotrebe od strane porodica.

Samo djelić realnosti?

Suočeni s optužbama protiv dotične porodice, iz agencije za posredovanje, preko koje je Da Silva došla u Njemačku, rekli su za DW: "Jasno je da je to neprihvatljivo i da predstavlja kršenje definisanih uslova koje sve porodice, kao i oni koji učestvuju u Au-pair programu prihvate prilikom registracije za korištenje platforme."

"To je priča koja se često može čuti o boravku mladih ljudi u Au-pair aranžmanu, a koja odražava samo djelić onoga što se zaista dešava kada mladi ljudi na taj način odu u inostranstvo. Kroz hiljade aranžiranih boravaka godišnje - koje organizira naša platforma - mladi ljudi odlaze u inostranstvo, preuzimaju nove zadatke, upoznaju drugu zemlju i, nakon vremena provedenog sa članovima porodice-domaćina, vraćaju se kući sposobniji i obogaćeni novim spoznajama", rečeno je još.

Cordula Walter-Bolhöfer: "Au-pair kandidati ne bi trebali predstavlati jeftinu ispomoć u kući, već prvenstveno brinuti o djeci."/ Foto: Privat

Seriozne agencije i crne ovce u branši

Cordula Walter-Bolhöfer se slaže da se Au-pair ugovori, koji predviđaju maksimalno 30 sati rada i jedan i po slobodan dan sedmično, 280 eura džeparca mjesečno i dodatnih 70 eura za kurs njemačkog jezika, često ne ispoštuju.

Ona radi za udruženje koje se bavi nadzorom provođenja prihvaćenih pravila i sprječavanjem zloupotreba uključenih u Au-pair program, koje obuhvata 30 agencija u Njemačkoj,,dok ih ukupno postoji oko sto. Agencije, o kojima se ona brine, imaju takozvanu RAL oznaku kvaliteta, koja bi trebala predstavljati visočije standarde, kao što su pouzdanost i serioznost.

Walter-Bolhöfer kaže: "Naše agencije uvijek insistiraju da fokus kod radnog vremena bude na čuvanju djece i da kućne poslove obavljaju zajedno sa članovima porodice. Au-pair kandidati ne bi trebali predstavlati jeftinu ispomoć u kući, već prvenstveno brinuti o djeci."

I njoj su poznate crne ovce u branši. Jedna od agencija, koja u Njemačkoj ne uživa dobru reputaciju, nedavno je htjela podnijeti zahtjev za članstvo, kaže Walter-Bolhöfer. "Ali kada sam joj poslala sve propise koji se moraju ispuniti, nije mi se više javila." Često je pitaju i da li vodi tajnu listu porodica sa kojima je često bilo problema. No, to njena organizacija ne smije saopštiti iz razloga zaštite podataka.

Zarada na prvom mjestu

To što na tržištu postoje agencije i porodice kojima je zarada daleko važnija od dobrobiti Au-pair kandidata umnogome ima veze s odlukom donesenom prije 20 godina. Od 2002. za otvaranje agencije dovoljna je jednostavna dozvola za obrt, a ukinuta je obaveza posjedovanja licence.

Mnoge Kolumbijanke, Indonežanke i Kirgižanke (tri zemlje s najviše viza izdatih 2022. godine), poput Ane da Silve, takođe biraju lakši način: na svoju ruku, putem Facebooka ili posebne onlajn platforme za Au-pair, što je svojevrsni Tinder za tu branšu. Nekoliko klikova je dovoljno da pojeftino pronađete naizgled savršenu porodicu.

"S jedne strane moraju da plaćaju agencije u matičnim zemljama, a s druge strane ih karakterizira naivnost. Mnogi provode dane na društvenim mrežama, kada na platformama poput Facebooka, vide fotografije pristojnih porodica sa djecom, mnogi vjeruju da su one stvarne", objašnjava Cordula Walter-Bolhöfer.

Izrabljivanje: "To nisu izolovani slučajevi"

Ali kada se pojave prvi problemi, Au-pair kandidati na tim onlajn-platformama nemaju osobu kojoj se mogu obratiti. A kada više nema nijednog drugog rješenja, tada često zvoni mobilni telefon Susanne Flegel. Ona je nešto poput njemačke vatrogaskinje, kada je u pitanju Au-pair branša. Već duže od 17 godina ona je na čelu i jedne agencije, ali je uvijek na raspolaganju kada mlade osobe zapadnu u potpuni očaj i u slučaju nužde im ponudi smještaj u sopstvenom domu.

Susanne Flegel može ispričati mnogo horor-priča/ Foto: Privat

Flegel kaže: "Bilo je perioda tokom kojih smo imali nekoliko poziva dnevno. Političari tvrde da su to izolovani slučajevi. Ali to nisu izolovani slučajevi. Kada pitamo različite Au-pair-ove, još uvijek je uobičajena praksa da se oni izrabljuju. Ali, te brojke se ne bilježe i ne vodi se statistika."

Susanne Flegel može ispričati mnogo horor-priča: o bračnom paru na Bodenskom jezeru, koji je uspio prevariti sedam mladih žena za pare i koji je prije dvije godine zbog prevare osuđen na plaćanje novčane kazne. O seksualnoj prisili, crnčenju u vikendicama i apartmanima za odmor, te beskrajnom prekovremenom radu. Ili o voću namijenjenom isključivo djeci, dok su namirnice u frižideru uredno označene sa imenima članova porodice.

"U Njemačkoj postoje i zaista kriminalne agencije jer se ne provjerava njihov rad. One takođe varaju i lažu i porodice-domaćine."

Holandija kao uzor

U Holandiji su prije deset godina zbog toga ponovo uvedeni licenciranje i obaveza prihvatanja odgovornosti. Tamo, ukoliko se dogodi neki propust, agencijama prijete velike kazne. Politika u Njemačkoj i dalje ne poduzima ništa. S druge strane, i agencije očajnički traže kandidate, a već je u opticaju i termin "rat za Au-pair-djevojke".

Susanne Flegel zatjeva odgovornost agencija. "I rad tih agencija se mora u skladu s tim ispitati, da bi dobile licencu. Preuzimanje odgovornosti agencija za porodice-domaćine je ono što godinama zahtjevamo. Uprkos tome, i dalje mora biti nasumičnih i nenajavljenih posjeta tim porodicama."

Oliver Pieper/ DW