fbpx

Prijedorsko prihvatilište – mučilište za pse

naslovna psi

Već 13 godina u Prijedoru na gradskoj deponiji egzistira prihvatilište za pse za koje aktivisti za prava i dobrobit životinja tvrde da radi bez adekvatnih dozvola. No, dozvole nisu jedini problem, još je, kažu, gore što se uposlenici prihvatilišta nehumano odnose prema psima koji ionako žive u lošim uslovima.

Piše: Slađan Tomić
U skladu sa članom 28. Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, te sa članom 4. Pravilnika i uslovima koje moraju ispunjavati skloništa za životinje, sklonište za životinje može početi obavljati djelatnost na osnovu dozvole iz člana 28. stav (2), koju izdaje nadležni upravni organ opštine na čijem se području formira sklonište.
Ovo prihvatilište je osnovano 2009. godine i obavlja djelatnost bez, kako tvrde aktivisti, dozvole nadležnog upravnog organa.
„Komunalne usluge a.d.“ se pozivaju na Rješenje iz APIF-a u kojem imaju evidentiranu šifru 96.09- Ostale lične uslužne djelatnosti d.n. gdje je između ostalog pobrojana i djelatnost prihvatilišta za pse, međutim to nije dozvola za rad. Ovo prihvatilište je upisano u registar prihvatilišta RS na osnovu propusta nadležnog organa koji je gradonačelnikovu Saglasnost za osnivanje prihvatilišta, izdatu 2020. godine zamijenio sa Dozvolom za rad, te bez osnove upisao u Registar. Saglasnost za formiranje prihvatilišta za pse, izdata je 17.01. 2020. godine od strane Gradonačelnika, međutim, Gradonačelnik nije „organ lokalne samouprave” koji ima nadležnost za izdavanje odobrenja za rad, za to služe Odjeljenja u Gradskoj upravi, a odobrenje za rad Prihvatilišta izdaje Odjeljenje za privredu i privredni razvoj kako u gradu Prijedoru, tako i u drugim gradovima i opštinama“, kaže za Impuls Ina Ritan predsjednica udruženja “Spas”.Ovo udruženje je u saradnji sa građanskom inicijativom “Iako ne govorim, na meni se ne možeš bogatiti” krajem avgusta organizovalo okrugli sto na temu “Argumenti za zatvaranje nelegalnog, netransparentnog i nehumanog prihvatilišta za pse “Komunalne usluge a.d.” smještenog na regionalnoj deponiji Kurevo”, ali niko od nadležnih se nije odazvao. Odgovora od nadležnih nije bilo ni na naše upite.

iz Apifa psi

 

Problem koji traje

Edina Žujić se sa nehumanim uslovima u kojima borave psi susrela još prije 10 godina kada je sa kćerkom otišla da potraži psa njene drugarice. Tada se, kaže, uvjerila u nehumane uslove u kojima borave psi koji su bili izgladnjeli. Nekoliko puta nakon toga im je nosila hranu.
„Nije mi jasno zašto se tako ophodne prema jadnim životinjama. Komunalna inspekcija je vršila nadzor i upozorila na nehumane uslove. Sada je veterinarska nadležna, komunalna nema ništa sa tim. Išla sam i u Republičku inspekciju, otišla sam kod načelnika Republičke inspekcije, zaplakala i rekla da nije humano šta se radi. Znate šta je on meni rekao “Što ti plačeš? Znaš li kakvo je stanje u Bihaću? Ja sam ostala bez teksta, bez riječi”, kaže Edina.
Zbog loših uslova u kojima borave psi jedna je od skoro 2.500 građana/ki koji su u avgustu potpisali peticiju za zatvaranje skloništa. Ni 10 godina nakon posjete prihvatilištu na deponiji ne zaboravlja scene koje je vidjela.
“Ja sam takvu traumu doživjela. Čini mi se da i sad čujem jauke. Psi ne laju, oni jauču. To nisu uslovi. Ne može se to nazvati uslov. To je strašni sud. Ne traži niko da se cukama napravi hotel. Ne mogu psi ni hodati po gradu, ali zakonom je to sve riješeno. Niko se ne obazire na zakon”, dodaje naša sagovornica.

No, tretman pasa nije problematičan samo u prihvatilištu. Više je puta svjedočila brutalnom i neprofesionalnom sklanjanju pasa sa ulica. Nekada su to radili sajlom, povrjeđujući pse, a sada to rade puškama za humano uspavljivanje, ali Žujić kaže da se i to radi nestručno i neadekvatno.

psi rijedor 3

“Bila sam prisutna kada su puškama gađali pse. Pogode psa u krvne sudove ili šta već i pas krene da krvari da je to katastrofa. Kad su vidjeli šta su uradili samo su otišli, a ja sam nosila psa veterinaru da zaustavi krvarenje. Ja ne znam kako je to humano. Onda neko stručno lice treba da rukuje puškom, a ne kako ko stigne. Pas bi trebalo da sa se pogodi u mišić i uspava. Humanije je nego sajlom, ali da to rade stručni ljudi. Ne možeš psa gađati gdje želiš, ali boli njih briga. Samo tražimo da rade po zakonu”, kaže Žujić.
Prema Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja BiH Članom 28. propisano je da vlasnik skloništa za životinje mora da obezbijedi: dovoljnu količinu hrane i vode za životinje, veterinarsku zdravstvenu zaštitu životinja, dovoljno životnog prostora za svaku životinju i omogući joj dovoljno kretanja, vodi evidenciju o svakoj zbrinutoj životinji, vodi evidenciju o svakoj udomljenoj životinji; mikročipuje svaku pristiglu životinju ako ona već nije mikročipovana.
No, naši sagovornici/e kažu da se krši skoro svaki član zakona.
Žujić se uvjerila da psi zimi borave na otvorenom, a nekoliko kućica premalih da prime sve pse prokišnjava. Dok se zimi mrznu, ljeti se nemaju gdje skloniti od sunca, a nema ni dovoljno vode.

“Molili smo ako ništa da se poprave kućice. Ne može se to ni nazvati azil za pse. Može samo mučilište.”

Volonter iz Prijedora L.P. (identitet poznat redakciji, zbog lične sigurnosti ne želi govoriti pod punim imenom i prezimenom) govoreći za Imupls prisjeća se kada se u njemu pojavio zaštitnički instikt prema psima. Bilo je to prije 10 godina kada je sa prijateljicom spasio napuštenog psa koji je brzo postao njen kućni ljubimac.

Vremenom su napravili malo sklonište za pse uz pomoć sestrinske organizacije iz Italije.

“Takođe, zainteresovalo nas je šta se dešava sa psima koje sa ulice ne spasimo mi, već koje uhvate šinteri. Tako smo nažalost, saznali za prijedorski logor za pse, na gradskoj deponiji Kurevo, nekih 6,7km od Prijedora u pravcu Ljubije. Naši prvi odlasci na Kurevo su zaista bili šokantni, bukvalno nismo mogli vjerovati da su tako dobra i nevina bića dočekala tako groznu sudbinu. Sve riječi kojima bi opisali stanje u tom logoru najbolje će dočarati fotografije”, kaže naš sagovornik.

U Kurevo je više puta išla i Armina Avdić, iz Udruženja “Spas”, i svaki put je svjedočila stravičnim scenama: previše pasa u malom neuslovnom prostoru punom izmeta, mokraće…
“Psi su premršavi, rebra su se vidjela u sve i jednog psa. Jedan pas je toliko mršav da je jedva stajao. Taj dan nikad neću zaboraviti, kao ni svaki sledeći put kad smo išli gore da uzmemo pse, ništa nas dobro nije dočekalo kad god smo gore otišli. Nekima je trebalo nekoliko mjeseci da se oporave i napokon počnu debljati, jer sve je trebalo raditi postepeno, prvo su išli kod našeg veterinara na liječenje, onda su se pomalo počeli oporavljati i debljati polako, puno smo se trudili i spasili mnoge”, kaže Avdić.
Prihvatilište za pse u aprilu je posjetila i Republička inspekcija koja je uočila brojne nepravilnosti.
Između ostalog uočeno je da nema igračaka za pse, da je prostor prenatrpan, da prevozno sredstvo kojim se dopremaju psi nije adekvatno, da se psi ne pregledaju u zakonskom roku od 24h od prijema. Utvrđeno je i da su kućice za smještaj pasa oštećene, da je oštećen i beton pa nije moguće adekvanto čišćenje i dezinfekcija. Inspekcija je utvrdila i druge nepravilnosti i kršenje zakona. Prihvatilištu je dat rok od 10 dana da otkloni nepravilnosti.
inspekcija rjesenje psi

Nepostojeći finansijski izvještaji
Na zahtjeve pravnih i i fizičkih lica za dostavljanje finansijsog izvještaja o utrošenim sredsvima namjenjenim za OJ Azil za pse pri „ Komunalnim uslugama a.d“ do danas nijedan finansijski izvještaj nije dostavljen.
Ni našoj redakciji nije odgovor na pitanje zašto nema finansijskih izvještaja.
Posljednji upit „Spas“ je uputio 19. aprila 2022. godine zatraživši finansijski izvještaj za pregled prihoda i rashoda za OJ Azila za pse „Komunalne usluge a.d.”
Kao odgovor dostavili su kopiju dijela programa zajedničke komunalne potrošnje koji se odnosi na usluge higijeničarske službe iz kojih je vidljiv mjesečni i godišnji iznos kao i koje su to stavke koje ulaze u obračun, što nije finansijski izvještaj.
„U godišnjim finansijskim planovima „Komunalnih usluga a.d.“, koji se nalaze na zvaničnoj stranici ovog preduzeća, od 2009. godine ne postoji stavka nabavka hrane za pse u prihvatilištu, što dovodi u pitanje na koji način se obezbjeđuje hrana i koje količine. Iz Gradske uprave tvrde da se na mjesečnom nivou izdvaja preko 8000 KM za zbrinjavanje napuštenih pasa, ali na šta se taj novac utroši, ne postoji izvještaj“, kaže za Impuls Ritan.
Dodatnu sumnju unosi činjenica da na sajtu Agencije za javne nabavke, ne postoji trag da su Komunalne usluge ikada raspisivale javni poziv za nabavku hrane.
Da se ne obezbjeđuje dovoljna količina hrane za pse a ni adekvatna njega ukazuje i stanje pasa u kojem su psi zaticani:

psi p ijedor 1

Nehigijenski uslovi
Iako zakon nalaže da vlasnik prihvatilišta za pse mora da obezbijedi adekvatne higijenske uslove njih u ovom slučaju ne možemo naći. Ni u tragovima. Prije svega, psi žive na deponiji i u takvom okruženju higijena je samo zamisao.
„Pored toga, objekti stalnog ili montažnog karaktera se ne smiju graditi na deponiji smeća, što implicira da ovo Prihvatilište nema čak ni građevinsku dozvolu niti ostalu potrebnu građevinsku dokumentaciju. Objekat je nelegalan. Sam objekat je izgrađen tako da podloga nema adekvatne slivnike niti drenažu, te se voda, urin i fekalije zadržavaju na površini i psi konstantno borave u tome. Kućice nemaju podove ili imaju mali dio poda koji se nalazi pod vodom, fekalijama i urinom, te se na njima psi skrivaju od padavina. Zbog samog stanja objekta, psi konstanto izloženi raznim bolestima, virusima i parazitima. Pored stanja objekta, ni u takvom stanju se on ne održava, što pospješuje širenje zaraze i bolesti“, pojašnjava Ritan.
Ove navode za Impuls je potvrdio i veterinar koji zbog straha od odmazde ne želi otkriti identitet, ali navodi da je više puta posjećivao Kurevo i svaki put konstatovao da su psi puni bolesti, zaraza i virusa.
Kaže nam da psi borave u neuslovnim objektima i da je više puta upozoravao na to, ali bezuspješno. Ritan kaže da je prostor premalen za broj pasa koji tu boravi, kućice neadekvate, te da je cijeli objekat izgrađen mimo propisa.
„U skladu sa Pravilnikom o osnivanju i uslovima koje trebaju ispunjavati skloništa za životinje, ovo prihvatilište ne bi smjelo da prima više od 30 pasa u svoje kapacitete. Međutim, oni mjesečno smještaju između 50 i 100 pasa“, kaže Ritan dodajući da je previše pasa na malom prostoru, bez adekvatnog skloništa od vremenskih nepogoda, bez dovoljnih količina hrane i vode uzrok nezadovoljstva kod pasa.
„Koji to ispoljavaju tako što postaju agresivni jedni prema drugima, te smo u mnogo navrata pronalazili krvave i iskasapljene pse. Takvi psi ostaju tu dok ne nastradaju tj. dok ne izgube život, higijeničarska služba ih ne vodi na liječenje ili saniranje rana.Psi različitih veličina, od pekinezera do šarplaninca, pit bula ili nekog ovčara – svi su smješteni u isti boks, bez obzira na pol, veličinu, starost, fizičku spremnost ili tip socijalizacije. „Opasne rase“ pasa se smještaju u isti boks od 3 m2, gdje jedan drugog kasape dok jači ne pobjedi i ne ubije drugog. O tome svjedoče fotografije koje smo slikali svaki put kada smo odlazili na Kurevo. Na sve ove probleme smo u vidu pismenih izvještaja, kao i usmenih, ukazivali direktoru Komunalnih usluga i insistirali da počnu postupati po zakonu – da ne prikupljaju više pasa nego što mogu zbrinuti, da daju dovoljne količine hrane i vode – ništa se nije promjenilo. Samo su počeli nuditi drugim opštinama, npr. Sanskom Mostu su ponudili svoje usluge, uz naknadu, tvrdeći da imaju kapacitete za zbrinjavanje 400 pasa. Ovu informaciju smo dobili direktno iz opštine Sanski Most, jer su kontaktirali i naše prihvatilište sa ciljem da postignu sa nama dogovor da mi prikupljamo pse iz Sanskog Mosta, na šta smo rekli da nemamo dovoljno kapaciteta.“

Psi pr 2


I sve se ovo finansira iz džepa građana, iz budžeta Grada Prijedora. Stoga ni ne čudi veliki broj onih koji su potpisali peticiju, ali odgovora od predsjednika Skupštine nema do danas, iako su peticiju predali na skupštinu 17.08.2022, a nakon predaje su održane dvije skupštine. Odgovora nema ni za građane ni za naš portal, ali odgovor stiže drugim opštinama. Iako potkapacitirani, rado primaju pse iz drugih opština: Novi Grad, Kozarska Dubica, Kostajnica i Mrkonjić Grad.
Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja zahtijeva i evidenciju o zbrinutim psima, ali se ona ne vodi.
„Psi u prihvatilištu za pse „Komunalne usluge“ se ne čipuju i ne vakcinišu priotiv bjesnila, što je suprotno članu 8. Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja koja je jedina i osnovna obaveza svih imaoca kućnih ljubimaca, bilo da su fizička i pravna lica. Svi psi koji se nalaze na teritoriji Bosne i Hercegovine moraju biti identifikovani i evidentirani u skladu s odredbama Pravilnika o identifikaciji i vođenju evidencije pasa, mačaka i pitomih vretica u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, broj 96/16). To znači da se pas nakon trajnog označavanja mora evidentirati u registar svih pasa i mačaka, odnosno državnu bazu podataka koju vodi i ažurira Agencija za označavanje životinja kao odjeljenje u sastavu Ureda za veterinarstvo Bosne i Hercegovine. Od 2009. do dana današnjeg niti jedan pas nije zaveden u ovu bazu kao pas u vlasništvu „Komunalnih usluga a.d“, a nekoliko hiljada pasa je prošlo kroz to prihvatilište“, upozorava Ritan.
Ona je više puta upozorena da „ne pravi probleme“, da ih ne bi njoj napravili. Nakon što su predstavnici “SPAS-a” predali predstavku Republičkoj veterinarskoj inspekciji, koja je ujedno predata i predstavnicima gradskih vlasti (Gradonačelniku, Zamjeniku gradonačelnika, Načelniku resornog odjeljenja, Predsjedniku Skupštine, te Gradskoj inspekciji), prvo im je poslata gradska veterinarska inspekcija, sa pritužbama sličnim ako ne identičnim onima koje su oni iznijeli u svojoj predstavci vezanoj za “Komunalne usluge a.d.” . Nakon što gradska veterinarska inspekcija nije utvrdila nikakve neregularnosti, poslali su joj i gradsku građevinsku inspekciju. U isto vrijeme, druge inspekcije počele su da vrše vanredne preglede kod članova Udruženja i predstavnika građanske inicijative “Iako ne govorim, na meni se ne možeš bogatiti” i članova njihovih porodica.
“Međutim, mi ne odustajemo, niti ćemo odustati. U ime svih onih nesrećnih 9000 pasa koji su pobijeni na ovom stratištu, u ime svih onih nesrećnih pasa koji se svakodnevno odvoze na ovu golgotu – mi ne odustajemo dok se zakon i pravda ne zadovolje!”, kaže Ritan.
Prijedorsko mučilište za pse i dalje radi, ali ne rade nadležni. Odlučni da se fokusiraju samo na profit, u ovom prihvatilištu zanemaruju dobrobiti životinja. Čovjek je životinji vuk, a životinja čovjeku nikada čovjek.

Impuls