Populistička demagogija u Argentini
Foto: X (Twitter)
Javier Milei novi je predsjednik Argentine. U izbornoj kampanji obećao je sve i svašta, ali već je ublažio retoriku. Kada se sudare populizam i stvarnost, populizam se u pravilu povlači.
Elpais piše da je distanca između predizbornih obećanja i stvarnosti već očita. Na izborima je 55,7% Argentinaca, što je gotovo 14,5 milijuna ljudi, glasalo je za dolarizaciju gospodarstva, zatvaranje središnje banke i svođenje države na minimum, kroz privatizaciju tvrtki i kroz politiku drastičnih rezova. Međutim, i prije dolaska u predsjedniču palaču (Casa Rosada), Javier Milei i njegova obećanja išli su u suprotnom smjeru.
Ekonomisti diljem svijeta već su upozoravali na nemogućnost dolarizacije gospodarstva čije su međunarodne rezerve u minusu. Znamo da će Središnja banka ostati otvorena i da će nacionalna valuta, peso, preživjeti i nadživjeti novu vladu. Pretpostavka da je moguće preko noći smanjiti 20 milijardi dolara javne potrošnje bilo je obećanje za koje se znalo da ga je nemoguće održati, odnosno da je obična laž. Kakva god da je brojka, ultraliberalizam je već pokazao kakve će posljedica imati na najpotrebitije kategorije stanovništva i na ekonomiju.
Argentinci su u ponedjeljak čekali paket ekonomskih mjera koje bi im omogućio da konačno predvide što ih čeka u budućnosti. Nije ga bilo. Plan za koji je Milei tvrdio da je spreman već mjesecima do sada je ograničen tek na smanjenje broja ministarstava s 18 na devet, te upozorenje da će se od državnih dužnosnika zahtijevati povratak na puno radno vrijeme u uredima. Kako bi spriječila da tržišta postanu nestrpljiva, vlada je uvela privremene mjere, s vanrednim ograničenjima deviznih transakcija.
Inauguracijski govor novog predsjednika promijenio je izborni slogan, od “kasta se boji” u “nema novca”. Distanca između predizbornih obećanja i činjenica ukazuje na opasnu demagogiju. U slučaju Argentine to je dvostruko bolno. Više od 40% stanovništva je siromašno, a inflacija, koja već prelazi 140%, svakodnevno smanjuje kvalitetu života građana. Predviđanje da će iduća godina biti “putovanje kroz pustinju” ne umanjuje odgovornost vlade koja je došla na vlast s obećanjem da postoji svjetlo na kraju tunela.
