O hrabrosti zaboravljene Banjalučanke Zore Kovačević

 foto: Ilijana Božić

Po Zori Kovačević nazvana je ulica u banjalučkom naselju Petrićevac, kojom svakodnevno prolaze školarci u OŠ „Miloš Crnjanski“. Međutim, njeno ime danas mnogima ne znači ništa, a ona je bila hrabra omladinka jedna od revolucionara koji su mnogo učinili za Banjaluku. Gotovo da nema informacija o njoj na internetu, prosto Zora Kovačević je zaboravljena.

piše: Ilijana Božić

Bila je kćerka starog banjalučkog aktiviste Milivoja Kovačevića koji joj je bio uzor. Ipak nije se Zora samo na oca ugledala, njeni uzori su bili i sestra Dušanka i brat Mirko, poznati revolucionari. Oni koji su poznavali ovu porodicu govorili su da su bili čestiti i pošteni te da su se posebno isticali u revolucionarnoj aktivnosti. Zora je bila vjerna svojim ubjeđenjima i u najvećim iskušenjima u koja ju je život dovodio. Djetinjstvo je provela na obali Vrbasa, a porodica je imala malu kuću na Halilovcu, čuvenoj banjalučkoj plaži uz Vrbas, s pogledom na zidine tvrđave Kastel, koja je godinama okupljala mlade i stare. Tu na Halilovcu sklapala su se prijateljstva, družilo se i zabavljalo. Otac je teškom mukom izdržavao šestočlanu porodicu, ali ipak je uspijevao da školuje sve četvero djece.

Kad je stasala za gimnaziju Zora je počela da se druži sa naprednim omladincima i omladinkama kao što su Gordana Kovačević, Nedžib Maglajlić, Nada Mažar, Hamzalija Galijašević i mnogi drugi, pa iz tih gimnazijskih dana i datira njeno političko opredjeljenje. Kao i mnogi njeni prijatelji, Zora je osjećala i bila svjedok mnogih socijalnih nepravdi režima. Međutim, ona je znala koliko je važno uvođenje pravednog društvenog uređenja, ali i koliko je značajno otkloniti zablude i predrasude. Zbog takvih stavova je ušla u naprednu omladinsku organizaciju u svojoj školi. Bila je učesnik mnogih zajedničkih akcija napredne srednjoškolske omladine u gradu.

foto: FB profil Banjalučani za svoj grad

Aktivnost

Početkom 1940. godine Zora je primljena i u SKOJ. Od tada je malo koja akcija srednjoškolske i radničke omladine prošla bez nje. Zapisano je da je krajem avgusta 1940. godine bila jedna od polaznica kratkog kursa u Suturliji. Kurs je trajao dva dana. Na dan prve godišnjice Drugog svjetskog rata bila je učesnik antiratnih demonstracija u Banjaluci. Iako đak gimnazije, bila je veoma aktivan učesnik osmomartovske priredbe naprednih žena Banjaluke 1941. godine. Njeno učešće na demonstracijama 27. marta u Banjaluci nikoga nije iznenadilo jer su svi veoma dobro znali njene stavove koji su bili usmjereni protiv fašizma, a znali su i za njen patriotizam.

Hapšenja

Kada je zemlja bila okupirana i kada su ustaše došle na vlast, prva na udaru bila je porodica Kovačević. Zorinu sestru Dušanku Ustaše su stavile na spisak komunista koje treba odmah hapsiti. Ipak, Dušanku su na vrijeme o tim planovima obavijestili braća Odić, pa je uspjela da izbjegne hapšenja koja su uslijedila početkom rata između hitlerovske Njemačke i SSSR-a. Brat Mirko je otišao u partizane i poginuo je među prvim Banjalučanima krajem avgusta 1941. godine. Otac je morao da napusti Banjaluku i kasnije je ubijen. Tako je Zora sa majkom i mladim bratom Slobodanom ostala nezbrinuta. Međutim, ovu izuzetnu mladu ženu nisu zastrašili ti surovi udarci fašista. Naprotiv, među prvim aktivistima je uzela učešće u NOP-u Banjaluke.

Zora je bila tada veoma mlada, a oni koji su je poznavali kazivali su da je bila veoma nježna i na prvi pogled nije izgledala kao snažna žena. Ali ona ih je sve uspjela razuvjeriti i pokazati svoju snagu, jer se uključila u skoro sve aktivnosti oko dizanja ustanka. Među prvima je odlazila u sela i zaseoke gdje je radila kao kurir. To je podrazumijevalo da kontaktira sa onima u gradu, među kojima su bili Braco Potkonjak, Aleksandar i Slavko Odić. Išla je od kuće do kuće i prikupljala pomoć za odbjegle i uhapšene. Dijelila je letke i drugi propagandni materijal.

U sjećanju njenih prijatelja ostao je jedan pisani letak koji je bio namijenjen progonjenim Jevrejima i Srbima. Kako su kazali u svojim sjećanjima naslov tom letku je dala Zora Kovačević, a u tome su je inspirisali stihovi velikog Alekse Šantića. Naslov je glasio „Ostajte ovdje“. Time je Zora željela da pruži podršku svojim sunarodnicima. Bila je neumorna, neprestano je obilazila drugove i drugarice iz škole i aktivirala ih na liniji narodnooslobodilačke borbe.

Početkom jeseni 1941. godine Zora Kovačević je sa majkom i maloljetnim bratom, uhapšena i podvrgnuta istrazi UNS-a. Ustaše nisu uspjele da od njih izvuku nikakva priznanja, pa su ih morali pustiti kući. Kako je ona kasnije ispričala bili su uhapšeni zbog starijeg brata i sestre. Odmah po izlasku iz zatvora Zora je krijući se ispod zara, što su tada koristile mnoge žene za skrivanje, posjećivala prijatelje i nastavljala ilegalni rad.

Stalno je insistirala na odlasku u Narodnooslobodilačku vojsku i partizanske odrede Jugoslavije, a posebno kada je saznala da joj je poginuo brat Mirko. Međutim, stav Mjesnog komiteta, a posebno čuvene Zage Umićević bio je da Zora kao i drugi omladinci mogu više koristiti u okupiranom gradu. Pa ipak Zora je morala izaći na oslobođenu teritoriju. Izlaskom na oslobođenu teritoriju Zora Kovačević je završila partijski kurs, a zatim je upućena u Drugu krajišku brigadu. Tamo je postala pomoćnik političkog komesara čete, pa je tako učestvovala u mnogim akcijama u Krajini i centralnoj Bosni. Sa ostalim jedinicama Četvrte udarne divizije u čijem sastavu se nalazila i njena brigada, Zora Kovačević je u četvrtoj ofanzivi preživjela čuvene grmečke bijele noći.

Dok se još oporavljala od iscrpljujućih borbi na Grmeču, njemačke jedinice su 1. aprila 1943. godine preduzele operaciju za uništenje Četvrte divizije u Podgrmeču, pod šifrom ,,Rujiška". Osmog dana Nijemci su se iznenada probili do Velike Rujiške u kojoj se nalazio Štab divizije i Okružni komitet KPJ za Podgrmeč. Zatečeni dijelovi Druge brigade nastojali su osigurati izvlačenje rukovodstva iz sela.

Razvila se borba prsa u prsa. Zora je s mašinkom u ruci vodila svoju četu na juriš. U ovoj borbi je poginula. Tada je poginula i Banjalučanka Vahida Maglajlić.

Tako je Zora Kovačević postala jedna od onih koje mogu da budu uzor generacijama mladih kako se živi, bori i umire za svoju zemlju.

Autor: Impuls