NEOBJAŠNJIVA LJUBAV: Fetiš na oružje u zemlji miroljubivih
Foto: Češka zaklada oružanih i sigurnosnih snaga
„AR-15 je vojno oružje. Namijenjeno je ubijanju ljudi. Ne za sport, ne za lov, već samo za ubijanje ljudi. Ne vidim niti jedan razlog zašto bi netko posjedovao ovo oružje. Tony Montana bi ga možda trebao za obranu života i imovine, ali teško da ga trebaju stanovnici jedne od najsigurnijih zemalja na svijetu.“ - dva dana nakon pucnjave na praškom Filozofskom fakultetu napisao je ovo češki novinar i publicist Matěj Metelec koji se s malom kćeri nalazio u zgradi fakulteta kad je dvadeset četverogodišnji student s AR-15 u rukama započeo ubilački pohod. Osim duge cijevi s optikom ubojica je na fakultet donio poveći arsenal municije i raznog drugog oružja pronađenog u zgradi nakon njegovog samoubojstva na terasi fakulteta.
Piše: Sofija Kordić
Metelec je pobjegao s kćerkicom na vrijeme. Četrnaest ubijenih i na desetine teško ranjenih nisu imali tu sreću. Ovo je najtragičniji događaj u modernoj češkoj povijesti i jedna od najgorih pucnjava u posljednjih 15 godina u cijeloj Europskoj uniji. Prije pohoda na Filozofski fakultet 21. prosinca ubojica je upucao oca, a nekoliko dana ranije u jednoj šumi hladnokrvno je ubio slučajne prolaznike, mladog oca s dvomjesečnom bebom koje uopće nije poznavao, što se kasnije saznalo iz pisma, odnosno priznanja pronađenog u kući ubojice.
Za razliku od ljubitelja oružja, lobista i slično mislećih političara, koji su u zboru pohitali s izjavama tipa „ubijaju ljudi, a ne oružje“ i „imamo dobru legislativu“, mnogi građani ozbiljno su se zapitali kakav to zakon o oružju ima njihova zemlja i kako se u Češkoj tako lako može doći do oružja za masovno ubijanje.
Čist kriminalni dosje, 21 godina starosti i test o poznavanju vatrenog oružja dovoljni su da u Češkoj dobijete dozvolu za njegovo posjedovanje bez podvrgavanja psihološkom pregledu, osim ako to ne naloži liječnik opće prakse. A i to možete jednostavno izbjeći promjenom liječnika. Češka ima jedan od najliberalnijih zakona o držanju oružja u Europskoj uniji. Za usporedbu, Češka od svih svojih postkomunističkih susjeda ima najviše komada oružja po glavi stanovnika: 12,5 na 100, za razliku od tradicionalno borbenijih Poljaka kod kojih je to 2,5 na 100.
„U kontekstu neuvjerljive izvedbe češke 'narodne samoobrane' tijekom stvarnih prijetnji u prošlom stoljeću, ovo više djeluje kao kompenzacijska strategija“, piše Metelec.
Ubojica je bio jedan od 314.000 vlasnika legalnog oružja u Češkoj koji posjeduju preko milijun komada oružja. Između 2013. i 2022. godine zabilježen je porast od gotovo 250.000 komada legalnog oružja. Neki to pripisuju i histeričnom plašenju građana od islamskih migranata i terorista, koju je zdušno predvodio bivši predsjednik Miloš Zeman.
U Zastupničkom domu češkog parlamenta trenutno je u trećem čitanju amandman na Zakon o oružju i streljivu. Prema njemu policija bi mogla oduzeti oružje pojedincima na temelju sigurnosnih informacija, poveznica s ekstremističkim skupinama ili prijetnji nasiljem na društvenim mrežama. Prodavači oružja imali bi obavezu prijaviti policiji sumnjive nabave oružja ili nestandardne količine streljiva. Liječnici će dobiti pristup registru oružja kako bi provjerili posjeduje li njihov pacijent oružje.
Međutim, nakon masakra na Filozofskom fakultetu, dio javnosti poziva na uvođenje obaveznih psiholoških testova za podnositelje zahtjeva za dozvolu za oružje. Prema riječima stručnjaka, oni bi pomogli u filtriranju ozbiljno poremećenih ljudi zainteresiranih za oružje. Ministar unutarnjih poslova Vít Rakušan obećao je testove za one koji se prvi put prijavljuju. No, amandman na zakon o oružju koji čeka odobrenje u Zastupničkom domu psihološke testove ne uključuje.
Osobe bez psihološkog pregleda ne bi smjele ni primirisati oružju smatraju u Udrugi kliničkih psihologa.
„U Češkoj ne postoji ozbiljna prepreka da bi netko mogao posjedovati neograničen broj oružja. Dovoljna je potvrda liječnika opće prakse, ali on ne mora otkriti psihički poremećaj. Neki ljudi nabavljaju oružje iz agresivnih pobuda, neki zbog kompleksa manje vrijednosti, osjećaja nepravde, neki zbog neuspjeha i potrebe za samopoštovanjem ili zbog osvete. Kao psihijatar, imam ljude s takvim karakteristikama pod svojom skrbi", kritizira sadašnje uvjete psihijatrica Džamila Stehlíková.
Stručnjaci su pozvali na uvođenje obveznih psiholoških testova još prije devet godina nakon pucnjave u Uherskom Brodu, kada je psihički poremećen muškarac u restoranu pištoljem ustrijelio osmero ljudi. Prema izjavama ljudi iz njegove okoline 63-godišnji počinitelj bio je paranoičan, susjedi su ga se bojali. Tadašnji ministar unutarnjih poslova Milan Chovanec iz redova socijaldemokrata obećavao je uvođenje testova, ali bez uspjeha. U Češkoj se u međuvremenu dogodila još jedna masovna pucnjava, 2019. godine u Ostravi kada je muškarac u bolnici ubio šestoro ljudi. U oba ova slučaja korišteni su pištolji, ali ova pucnjava na fakultetu ostat će zapamćena po jurišnoj pušci s optikom. Teško da je moguće zaboraviti nadrealnu scenu manijaka koji, držeći dugu cijev hoda po terasi zgrade Filozofskog, nasuprot Praškog dvorca, u blizini Karlovog mosta i puca po ljudima.
U Slovačkoj su psihološki testovi za dobivanje dozvole za oružje obvezni od 2011. godine. Susjedna država uvela je ovu promjenu godinu dana nakon što je napadač ubio sedam ljudi u Bratislavi.
Nakon bijega iz zemlje zahvaćene ratnim bjesnilom jedan od razloga zašto smo suprug i ja ostali živjeti u Pragu je miroljubivost ovdašnjih ljudi i osjećaj sigurnosti. S vremenom sam shvatila da Česi imaju, mnogima neobjašnjivu, ljubav prema oružju, toliku da je rečenica "pravo braniti sebe ili život drugog čovjeka oružjem” ušla prije dvije i pol godine u ustav kao dio Povelje o ljudskim pravima i slobodama. Češka je tako stala rame uz rame sa Sjedinjenim državama i s nekolicinom država Latinske Amerike.
Češki sociolog Ivan Gabal koji je nekoliko godina živio u Africi izjavio je tada da je jedna od mnogih prednosti života u Evropi to što ne morate nositi oružje. Država, odnosno policija i vojska brinu se za sigurnost: ”Smisao ustava i Povelje o ljudskim pravima i slobodama, na koje se zaklinju zastupnici i senatori je zaštita ljudskih prava od nepravde i nasilja, ni u kom slučaju uvođenje prava na nasilje kao ustavnog prava."
”Ne možemo izgleda bez oružja u Ustavu, ali veća zaštita žena od nasilja može mirno čekati. Tako to izgleda kad vladaju muškarci”, napisao je tada komentator lista Denik N o vladinoj odluci da makne s dnevnog rada ratifikaciju Istanbulske konvencije koja na potpis čeka od 2016. godine.
Bivši predsjednik Zeman nekoliko je godina prije uvođenja oružja u Ustav, predvodeći hajku protiv migranata, pozvao građane da se ne boje nabaviti oružje. Objavio je da je njegova supruga Ivana dobila dozvolu za oružje i da ima revolver. Zemanová se nekoliko puta slikala u maskirnoj uniformi s bacačem bombi i raznim drugim oružjem. Tadašnja parlamentarna zastupnica, sadašnja ministrica obrane Jana Černochová, koju zbog ljubavi prema oružju zovu Military Jane, slikala se u večernjoj toaleti sa strojnicom, a sve zbog protivljenja smjernici EU-a o većoj kontroli vatrenog oružja.
Fotografija ministrice za kalendar (FOTO: Češka zaklada oružanih i sigurnosnih snaga)
Velik broj građana tada je potpao pod utjecaj političara i lobista koji su neprestano ponavljali kako Europska komisija pokušava ograničiti legalno vlasništvo nad oružjem. Uzalud su iz Bruxellesa objašnjavali da samo žele ograničiti posjedovanje određene vrste oružja, posebno dugih cijevi. Česi su podnijeli žalbu protiv smjernice, a nakon neuspjeha, uveli su neslavnu ustavnu promjenu. Populističke floskule da neće Bruxelles odlučivati o tome tko može nositi oružje u Češkoj urodile su plodom. Početkom srpnja 2020. godine preko 100.000 Čeha potpisalo je peticiju za ustavno pravo na posjedovanje oružja, među njima i Zeman te bivši premijer, tajkun Andrej Babiš.
Američki časopis Guns&Ammo još je u članku iz 2014. godine pod nazivom ”Deset najboljih zemalja za vlasnike oružja” uvrstio Češku na drugo mjesto, odmah poslije Amerike.
Želimo li zaista detektore metala u školama, upitao je 2020. godine sociolog Gabal nazivajući uvođenje oružja u ustav hazardnim korakom, jer je pravo na obranu, pa i s oružjem regulirano zakonima, a mahanje oružjem u Ustavu opasan vjetar u leđa.
Na reakcije jednog dijela političara i javnosti nakon tragedije na Filozofskom da bi trebalo uvesti detektore i naoružane zaštitare u škole i na fakultete, Metelec piše da na tradicionalno otvorenom i slobodnom akademskom prostoru ne bi trebalo biti nikakvih ograničenja. Svjestan je da masakr ima sigurnosne posljedice na društvo, ali smatra da to nikako ne bi trebali osjetiti studenti, profesori i osoblje fakulteta već vlasnici oružja. Metelec ne poziva na nerealnu totalnu zabranu cjelokupnog oružja, već na ograničenje posjedovanja jurišnih pušaka, koje bi građani mogli držati u rukama samo u streljanama i uz uvjet dobivanja dozvole za oružje temeljitim psihološkim pregledom. Kako ističe u jednom tekstu, posjedovati AR-15 nije osnovno ljudsko pravo.
Puška s optikom i ostalom opremom koju je imao praški ubojica, prema procjenama stručnjaka, košta oko 8.000 eura. Otkud mladom čovjeku, studentu bez stalnog zaposlenja toliki novac za samo jedan komad oružja od njih osam koje je posjedovao, a da to nikome u njegovoj okolini nije bilo sumnjivo, pitanje je na koje građani, između ostalih, čekaju odgovor.
„Na svakoga tko tvrdi da mu treba vojna puška sa spremnikom velikog kapaciteta, optikom i slično, za bilo kakvu legitimnu civilnu svrhu, po mom mišljenju, treba gledati kao na nekoga tko svake subote ide u kupovinu u Lidl kamionom. Smatram da je s takvim ljudima suvišno raditi psihološke testove“, napisao je novinar Jan Moláček na Facebooku povodom diskusije oko uvođenja testova. Salvu negodovanja i mrzilačke komentare ispod posta sam radi očuvanja mentalnog zdravlja prestala čitati već nakon pola minute.
Moja mama puca bolje od tebe! Dokažite da griješimo, posjetite našu modernu streljanu, a s lozinkom "Metro23" dobit ćete besplatan poklon!
Ovo je reklama koju sam vidjela u vagonu praške podzemne željeznice, sa slikom ushićene žene koja u ruci drži dugu cijev s optikom.
Reklama iz metroa (FOTO: Lupiga.Com)
Druga reklama pokazuje razdraganog i nasmijanog mladića u odijelu, na granici punoljetnosti, s ruksakom na leđima s istom jurišnom puškom, a krasi je tekst:
I ti možeš biti akcijski junak!
Pa zašto to ne probati u našoj modernoj streljani?
Dozvola za oružje vam ne treba!
Nasmijana lica i duge cijevi (FOTO: Lupiga.Com)
Reklame sam vidjela nedugo nakon prošlogodišnje tragedije u beogradskoj osnovnoj školi. Izazvale su mi tjeskobu, slabost i mučninu, a pravi šok je uslijedio kad je supruga i mene naš tada petnaestogodišnji sin pitao da li se slažemo da ide u streljanu s airsoft oružjem u okviru dobrovoljnog školskog izleta, tj. tečaja, kojeg je organizirao jedan od učenika, a učitelji ga amenovali. Škola nas je dovela u situaciju da djetetu zabranjujemo školske aktivnosti, da se osjeća izdvojeno i frustrirano. A nemaš se kome žaliti ni protestirati jer u Češkoj imaju kampove s airsoft oružjem za djecu od deset do 18 godina.
Tri dana nakon praškog masakra na Filozofskom fakultetu sin mi je pokazao video koji je na Instagram story stavila učenica iz njegove škole gdje u streljani puca iz duge cijevi, vrlo slične onoj koju je koristio ubojica. Tri dana nakon orgijanja mahnitog strijelca i neopisive tragedije za cijelo društvo roditelji su dali maloljetnoj osobi dopuštenje da ide u streljanu! Naravno da to ne znači da će sva djeca zbog odlaska u streljanu početi ubijati ljude, ali ako imaju pristup pravom oružju, netko od njih hoće, a s iskustvom u streljani uradit će to vrlo efikasno kao što su pokazali i beogradski i praški slučaj.
Što mi to poručujemo djeci ako im od malih nogu usađujemo ljubav prema nečemu što izgleda kao pravo oružje, ako ih vodimo u streljane i to pretvorimo u zabavu i organiziramo im kampove gdje je jedini program držanje oružja u rukama. Na moje zgražavanje neki su mi prijatelji i poznanici rekli da pretjerujem spominjući floskule da je streljaštvo sport. Pitala sam jednog od njih, inače psihoterapeuta što misli o mom stavu i da li bi svojoj djeci dozvolio ići u streljanu. Rekao mi je da me razumije, ali da su moji osjećaji vjerojatno uvjetovani mojim porijeklom iz zemlje koja je nedavno ratovala, da oni to iskustvo i breme nemaju i da bi svojoj djeci dozvolio ići u streljanu. Daljnja diskusija mi se učinila suvišnom.
Zanimljivo je da bi u Češkoj prema posljednjim istraživanjima javnog mnijenja samo 24 posto građana bilo voljno braniti državu u ratnom sukobu, prije rata u Ukrajini samo 20 posto. A kad je trebalo usvojiti direktivu EU o vatrenom oružju čiji je cilj bio pooštriti pravila za legalno držanje oružja u državama članicama u Češkoj se digla kuka i motika.
Sjećam se Facebook statusa jednog primarijusa, tadašnjeg predsjednika Češke liječničke komore u Zlinskoj županiji, koji je bio jedan od vodećih stručnjaka za nuklearnu medicinu i kandidat za župana. Na svoj službeni Facebook profil postavio je fotografiju na kojoj stoji pored otvorenog ormara u kojem je poslagano pet pištolja i nekoliko automatskih pušaka uz tekst ”zlog naoružanog čovjeka može zaustaviti samo dobar naoružan čovjek” i da ljubitelji oružja odavno znaju da ”legalno naoružan čovjek nije agresivan čovjek”. Da li bi to isto ponovio sada gledajući u oči rodbinu i prijatelje žrtava legalno naoružanog čovjeka, ubojice na Filozofskom?
Ministrica obrane, Jana Černochová, poznata i po izjavi iz listopada prošle godine kad je nakon usvajanja UN rezolucije o primirju između Hamasa i Izraela pozvala Češku da izađe iz UN-a jer „podržava teroriste i ne poštuje pravo na samoobranu“, osjetila se povrijeđenom kada su ljudi nakon tragedije na Filozofskom na društvenim mrežama podsjećali na njezinu fotografiju u večernjoj toaleti s jurišnom puškom, optužujući je da je svojim stavovima i fotografijama pridonijela normalizaciji oružja u društvu.
„Samo bi jadnik i osoba bez empatije u ovim trenucima mogla izvući i zloupotrijebiti moju sedam godina staru fotografiju snimljenu za dobrotvorni kalendar mojih prijatelja iz Zaklade oružanih i sigurnosnih snaga“, napisala je ministrica na mreži X, istodobno se hvaleći da već osam godina posjeduje oružni list skupine A, B i E, te nekoliko komada oružja.
Britanski Guardian je nakon pucnjave u Pragu napisao da posjedovanje oružja u Češkoj ide ruku pod ruku s tradicijom proizvodnje oružja s kojom se Česi izuzetno ponose, te da je držanje oružja kod kuće tradicija još od Husitskih ratova iz 15. stoljeća.
Prošle godine na sistematskom pregledu dok mi je namještala tlakomjer na ruku liječnica me pitala uobičajene stvari: pušite li, pijete li alkohol, imate li vozačku, dozvolu za oružje? Ja sam razrogačila oči i upitala zar joj ličim na nekog tko bi želio oružje. Ona se pak začudila zašto me je to pitanje tako šokiralo i rekla mi da ima puno pacijentica i poznanica koje imaju dozvolu i oružje. Na moje „zašto pobogu“, odgovorila je kao da se to podrazumijeva „pa za samoobranu“. Kad sam joj već dobro uznemirena rekla da je to potpuno suludo jer je Češka jedna od najsigurnijih zemalja u svijetu bez riječi je slegla ramenima, a ja sam joj bez riječi pružila ruku da mi izmjeri tlak.
