fbpx

Medijsko lešinarenje nad nestalim Splićaninom

large beograd

Klub u kojem je Matej Periš bio s društvom (foto Milan Maricic/ATAImages)

Nakon objavljivanja početne informacije o nestanku Mateja Periša u Beogradu, mediji su počeli međusobnu utrku u objavljivanju (polu)informacija koje uglavnom nemaju veze sa sudbinom nestalog mladića. 

Tužno je zadnjih dana gledati kako mediji prate sudbinu nestalog Splićanina u Beogradu. Od početne informacije o nestanku mladića, koju su mediji i inače dužni prenijeti, pet dana kasnije došlo je do međusobnog natjecanja u objavljivanju (polu)informacija koje gotovo u pravilu nemaju veze sa sudbinom nesretnog Mateja Periša. Cilj je jasan: bez obzira na cijenu privući što više čitalaca.

Objavljuju se različite snimke očito različitih mladića kako trče po Beogradu. Na jednoj od njih neki mladić trči sam, na drugoj također trči (isti?) mladić ali u drugim tenisicama, na trećoj su mladić i djevojka koji zajedno trče, na četvrtoj se nazire da se muškarac spušta prema rijeci, na petoj netko pliva Savom… Tužni otac Nenad Periš pokušava iz mutnih videa sa nadzornih kamera razabrati vizuru svoga sina, dok ga novinari razvlače na sve strane.

Portal jedne od čitanijih dnevnih novina donosi tekst s naslovom: „Razgovarali smo s Beograđanima. Evo što kažu o nestalom mladiću“ u kojem se po valjda trideseti put isti dan na istom portalu objavljuju iste (polu)vijesti uz pola retka „razgovora s Beograđanima“, naravno neimenovanih, koji su tek rekli da je Sava ispred kluba Gotik, gdje je mladić zadnji put viđen, prilično duboka.

Doznali su tako čitaoci hrvatskih medija i cijene po restoranima u Beton Hali koja se po ekskluzivnosti uspoređuje s razvikanijim Dedinjem pa se kaže da tamo nema „opasnih tipova“, jer da se večera ne može pojesti ispod 100 do 150 eura. Ne bi se reklo baš je cijena dovoljno visoka – ako tako nešto uopće postoji – da spriječi „opasne tipove“. Štoviše, prije bi se reklo da će ih privući…

Predvidljivo, rasprave po Facebooku ne vrijedi niti spominjati. Tamo „junaci“ društvenih mreža gotovo pa likuju, jer što uopće može očekivati bilo koji Hrvat koji ide u Beograd nego ovako nešto. Zadnjih dana sve je više poklonika teorije zavjere po kojoj je srpski predsjednik Aleksandar Vučić iskoristio situaciju da hrvatske medije iskoristi za vlastitu propagandu. Pitate se kako? Kvaziteoretičari će vam odmah odgovoriti: Vučić mudro uvjerava Hrvate da se istinski angažirao u potrazi za mladićem, jer i hrvatsku javnost želi podjarmiti pod vlastite interese, baš kao što je to odavno učinio sa srpskom. Ne vjerujete? To je zato što ne znate da već godinama preko Telekoma Srbije želi kupiti neki jaki hrvatski medij. Uostalom, tome mu služi sportski kanali pod imenom Arena Sport ne koje troši stotine milijuna eura kako bi nadjačao također izvorno srpsku, ali opozicijsku United Grupu koja kontrolira ne samo Sport Klub, nego i Novu TV i N1 televiziju.

Još su gore priče o navodnom uzimanju narkotika. Nagađaju isti oni „stručnjaci“ s društvenih mreža da li je mladić uzeo esctasy, speed, kokain, neke tablete, je li ih miješao s alkoholom i u kojoj mjeri.

I sve tako, jedna za drugom, redaju se različite teorije ne samo o sudbini Mateja Periša, nego i o uvijek zapaljivim hrvatsko-srpskim odnosima. A mladić? Možemo se samo i zbog njega i njegovih bližnjih nadati da će potraga završiti uspješno i da će se lešinarenje brzo zaboraviti.

Piše G. Borković, Portal Novosti