Krši li Nenad Nešić zakon pričanjem vica o žrtvama genocida?
Foto: Vijesti.ba
Pričanjem vica o ubijenim u genocidu u Srebrenici kojim tvrdi da žrtve nisu sahranjene u Memorijalnom centru, nego da su još uvijek žive, Nenad Nešić, ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine vrijeđa preživjele žrtve genocida, ali i krši Krivični zakon BiH i negira genocid, smatra troje istraživača genocida s kojima je razgovarao Detektor.
Piše: Azra Husarić Omerović/ Detektor
“Ako dozvolite, samo da kažem šalu jednu, koja je bitna povodom sahrane oca u Potočarima. Pitali malog Muju, rođen u Sarajevu, sahranjen u Srebrenici, živi u Njemačkoj”, ispričao je on u emisiji.
Nakon što je ova šala izazvala niz reakcija, Nešić nije odgovorio na pozive i poruke novinara Detektora za komentar, ali je za Radio televiziju Republike Srpske (RTRS) rekao da on ne vrijeđa žrtve.
“Žao mi je zbog svake žrtve, ali nisam ja taj koji manipuliše žrtvama, nego oni koju su žive proglašavali mrtvima”, kazao je.
Nezavisna pravnica Lejla Gačanica naglašava da Krivični zakon u dijelu o negiranju genocida nema niti rupu niti nepreciznost koju često spominju protivnici procesuiranja negiranja, ali i pojedini tužioci kada pravdaju kako je nemoguće podignuti optužnicu i dokazati namjeru zbog negiranja genocida.
“Negiranje genocida su šale koje su se dešavale ovih dana u javnom prostoru, o broju stradalih u Srebrenici, ubijenih u Srebrenici, ukopanih, o tome da li su oni živi ili mrtvi”, smatra Gačanica.
Objašnjava da se ne osporava samo karakter zločina, nego direktno negira da je on počinjen, kao i grubo umanjuje zločin, kako je to definisano u izmjenama Krivičnog zakona kojim se zabranjuje negiranje genocida i drugih ratnih zločina te veličanje zločinaca.
S njom dijeli mišljenje i profesor historije i istraživač genocida Jasmin Medić, koji za Detektor kaže da je izjava Nešića s jedne strane morbidna zbog odnosa prema zločinu i žrtvama, a s druge strane opasna zbog funkcije s koje govori, ali da primjećuje da takvu opuštenost ima samo pred medijima u Srbiji.
“Ovo je apsolutno krivično djelo, po pitanju Krivičnog zakona i odredbe koja zabranjuje negiranje genocida ovo ima sve elemente da se podnese krivična prijava i vjerujem da će ona biti od određenih pojedinaca ili organa podnesena”, kaže Medić.
Voditelj emisije “Ćirilica” Milomir Marić kazao je nakon ispričane šale da su njega zbog istog tog vica tužile majke Srebrenice, na što je Nešić kazao da će vjerovatno biti i on. Iz Udruženja Pokret “Majke enklava Srebrenica i Žepa” za Detektor su negirale da su tužile Marića.
“Mi njega nismo tužile, to su gluposti i laži, ne želimo da mu dajemo naše vrijeme niti prostor za raspravu”, kaže Kada Hotić.
“Bio je strašan zločin” također predstavlja relativiziranje genocida
Foto: Avaz
Gačanica podsjeća da izjave u kojima se zločin genocida naziva strašnim ili velikim zločinom predstavljaju relativizaciju genocida i da kao takve mogu i trebaju biti procesuirane.
“Imamo presudu koja potvrđuje pravnu kvalifikaciju zločina koji je počinjen i njegovo direktno negiranje u smislu da nije bio genocid, nego ratni zločin jeste negiranje genocida”, objašnjava Gačanica.
Emisija “Ćirilica” i voditelj Milomir Marić kritikovani su više puta zbog negiranja genocide i zločina, kao i zbog vrijeđanja logoraša iz Prijedora. Satko Mujagić je, zajedno s Fikretom Alićem i Udruženjem logoraša “Kozarac”, prijavio Happy TV srbijanskom regulatoru tražeći da se sprovede postupak zbog povrede obaveza koje se odnose na programski sadržaj, te izrekne upozorenje.
Nešić je u emisiji kazao da se u New Yorku vodila velika bitka za istinu “kako srpski narod ne bi bio genocidan”, te pozvao sve na jedinstvo u toj borbi, dok je govorio o rezoluciji o genocidu u Srebrenici, koju je u četvrtak usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija.
“Najbitnije je da svi, uključujući sve vas i goste i sve one koji imaju pristup medijima i široj javnosti, da se čuje ta srpska istina. Da se čuje da mi nismo zločinci, da mi nismo genocidan narod, da smo mi najveće žrtve, pogotovo u Drugom svjetskom ratu, u Prvom svjetskom ratu, u 20. vijeku”, kazao je on tokom emisije.
Kampanju “Mi nismo genocidni narod” pokrenuli su zvaničnici Srbije i Republike Srpske, a prikazivala se kao reklamni spot na televizijama, te izloženim bilbord plakatima po Republici Srpskoj i Srbiji pred razmatranje rezolucije o genocidu u Srebrenici.
Haški tribunal, Sud BiH te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 54 osobe na 781 godina i pet doživotnih kazni zatvora – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine.
Kopanje po ranama majki Srebrenice
Uz svakodnevna negiranja genocida, majke Srebrenice kažu kako šale na račun njihove ubijene djece ne smiju imati mjesta u javnom prostoru i da se, ukoliko to bude zabilježeno, mora hitno procesuirati.
Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, kaže da se nikada neće umoriti od ponavljanja činjenica i istine u javnosti, podsjećajući da su samo njoj ubijena 22 člana uže porodice, od kojih sin i muž, ali podsjeća da institucije moraju preuzeti svoj dio posla i spriječiti vrijeđanje ubijenih u genocidu.
“Pa zamislite da neko u Njemačkoj ispriča vic za ubijene u holokaustu, pa on bi odmah u zatvor išao, to se ne toleriše nigdje u normalnom društvu”, kaže ona i dodaje da političke retorike prave i veću štetu jer se prelijevaju na građane.
Pravnik i istraživač genocida Hikmet Karčić za Detektor kaže da se bh. društvo već previše naviklo da osobe na visokim funkcijama negiraju genocid i druge zločine i da veličaju osuđene za ratne zločine, jer se kontinuirano ponavljaju bez ikakve sankcije.
“Po meni je ovo apsolutno krivično djelo, to spada u grubo umanjivanje, dovođenje u pitanje genocida. Po svemu onome što je rečeno, po načinu kako je izgovoreno, kontekstu u kojem je izgovoreno i povodu, može se reći da je došlo do kršenja zakona”, kaže Karčić.
Pozicija s koje dolazi takva retorika jako je važna, objašnjava Karčić, dok dodaje koliko je otežavajuće kada dolazi od ministra sigurnosti.
“Ovdje je još veći problem što osoba ima ministarsku odgovornost po pitanju sigurnosnih službi, osoba koja u vijeću kao jedna ruka odlučuje o radu Memorijalnog centra u Srebrenici, koja ima efektivnu ili nadzornu kontrolu nad radom sigurnosnih službi, SIPA-e i OSA-e”, dodaje on.
Šehida Abdurahmanović je u genocidu izgubila muža, čije je posmrtne ostatke pronašla i ukopala, ali ona podsjeća da su neke majke umrle a nisu dočekale da pronađu posmrtne ostatke svojih najmilijih članova porodice.
“Da se neko ismijava nad ubijenim čitavim porodicama u genocidu, nad kostima djece, braće, očeva, muževa… a neke od majki još nisu pronašle ni kosti”, kaže ona.
Abdurahmanović kaže da život 30 godina nakon genocida ne smije izgledati kako izgleda danas i da su za to krive međunarodne i domaće institucije koje nisu na vrijeme spriječile da se mržnja proširi.
“Njima je to danas jedina tema, samo da negiraju genocid i da se kriju iza svog naroda, kojeg oni predstavljaju genocidnim, a ne žrtve. Mi osuđujemo samo one koji su to počinili, a oni žele tu krivicu prebaciti na svoj narod, kako bi postigli svoje lične ciljeve”, smatra ona.
Više sudskih vijeća u Haagu utvrdilo je da su snage Vojske Republike Srpske u julu 1995, nakon pada Srebrenice, pogubile nekoliko hiljada muškaraca Bošnjaka, a prema presudama, ukupan broj pogubljenih muškaraca je između 7.000 i 8.000.
Državno tužilaštvo je do sada podiglo dvije optužnice protiv jedne osobe za veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida nakon što je primilo više desetina prijava, od kojih je većina odbačena bez provođenja istrage.
Iz Tužilaštva BiH nisu do objave teksta odgovorili na upit da li je protiv Nešića formiran predmet nakon vica o žrtvama genocida.
