Klizni rok za koncesiju na rudarenje litijuma u Loparama

Foto: Naratorium/Geoffrey Brossard​

Vlada Republike Srpske pomjerila je rok za podnošenje zahtjeva za koncesiju na ekploataciju litijuma u Loparama koji ima kompanija Arcore, pokazuju informacije do kojih smo došli. U međuvremenu, aktivisti pokušavaju spasiti obronke Majevice od rudarenja.

Ministar industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić prije dva mjeseca je za Radio Slobodna Evropa izjavio da kompanija Arcore nije podnijela zahtjev za dodjelu koncesije u cilju eksploatacije litijuma u Loparama, te da u ovom trenutku “ne postoje ni formalni uslovi da se vodi koncesoni postupak”. Iako Đokić nije obrazložio koji formalni uslovi za postupak zahtjeva za koncesiju nisu ispunjeni, pretpostavljamo da se radi o saglasnosti lokalne zajednice, odnosno opštine Lopare, koja je izričitio protiv rudarenja na ovom području, te nedostatku studije o uticaju na okoliš. Isti dan kada je ministar dao ovu izjavu, u ovoj opštini je pokrenuta peticija protiv rudarenja litijuma. Sedam dana kasnije, načelnik opštine Lopare Rado Savić je u Skupštinu RS-a predao peticiju sa 3.700 potpisa građana Lopara koji se protive eksploataciji litijuma u svom mjestu. Uz peticiju je predana i deklaracija protivljenja.

– Ako budu poštovali Zakon o koncesiji oni će tražiti naše mišljenje, mi ćemo izaći kao što smo i dosad sa negativnim mišljenjem jer smatramo da nije dobro da se to radi iz više razloga, nabrojali smo ih u deklaraciji, kazao nam je Željko Kerović, načelnik odjeljenja za privredu i društvene aktivnosti Opštine Lopare.

Od ministra Đokića smo pokušali dobiti konkretno objašnjenje o ispunjavanju uslova, ali iz njegovog kabineta je stigao lakonski odgovor.

“Sadržaj inicijative za pokretanje postupka dodjele koncesije, kao i sam postupak dodjele koncesije su regulisani Zakonom o koncesijama (Službeni glasnik Republike Srpke 59/13, 16/18, 70/20 i 111/21)”, stoji u odgovoru Ministarstva Naratoriumu.

Dok su vlasti Republike Srpske trenutno zabavljene većim problemima poput blokade računa visokopoziciniranih političara, ekonomskim rasulom ili rezolucijom UN-a o genocidu u Srebrenici, u pozadini se vodi nekoliko procesa od kojih su dva najvažnija.

Mešetarenje rokom

Prvi je pronalaženje načina i dobrog tempiranja za legalno osiguravanje koncesije, te pronalazak odgovarajućih partnera po mjeri Milorada Dodika. On je ove godine odlučno poručio da će se litijum kopati i to pod uslovom da se u entitetu na čijem je čelu otvori fabrika za preradu litijuma. Iako kompanija Arcore kao nosilac prava na istraživanje litijuma i drugih metala u Loparama jedina ima pravo da podnese zahtjev za dodjelu koncesije za eksploataciju, još uvijek nije sigurno da će upravo oni rudariti nalazište koje sadrži 1,5 miliona tona litijeva karbonata. Arcore nije izrazio interes da proizvodi litijumske baterije u RS-u, nego sirovinu planira izvoziti u Njemačku.

Vlada Republike Srpske trenutno manipuliše rokom koji ova kompanija ima da podnese zahtjev za eksploataciju.

Naime, “ukoliko nosilac prava na istraživanje ne pokrene postupak dodjele koncesije za eksploataciju u roku od dvije godine od dana završetka istraživanja, pravo da koristi rezultate tih istraživanja ima Republika, odnosno Ministarstvo”, propisano je drugim stavom člana 58 Zakona o geološkim istraživanjima RS-a. Prema dopisu koje je u oktobru prošle godine ministar Đokić uputio načelniku opštine Lopare Radi Saviću, jasno se navodi da su istraživanja završena 31.07.2022. godine. Potvrda elaborata istraživanja došla je 15.03.2023. godine, stoji u navedenom dokumentu.

Informacija ministra Đokića

Međutim, kad smo Ministarstvo upitali za rok podnošenja zahtjeva za koncesiju, iz Đokićevog kabineta smo dobili odgovor da je to 17.02.2025. godine. Ova informacija je iznenadila i samog Savića koji je računao da je rok 31.07.2024., što je tačno dvije godine od završetka istraživanja. Datum koji je Ministarstvo navelo ne odgovara čak ni dvogodišnjici datuma kada su potvrđena istraživanja. Na osnovu kojeg dokumenta je određen ovaj rok nije poznato, jer iz Ministarstva još uvijek nismo dobili odgovor na to pitanje. Obzirom da se u Zakonu o geološkim istraživanjima RS-a jasno kaže da je rok “dvije godine od završetka istraživanja”, a ne od datuma potvrde istraživanja, opravdano sumnjamo da Vlada RS-a manipuliše datumom.

Odgovor iz kabineta Ministarstva energetike i rudarstva RS-a/Naratorium

Više je mogućih razloga ovakvom pristupu. Jedan od njih je što Arcore objektivno ne može do kraja jula ove godine obezbijediti potrebnu dokumentaciju za podnošenje zahtjeva za koncesiju. Ova švicarska kompanija nema iskustva u rudarenju, ali u upravi ima stručnjake za ovu oblast. Poznavaoci prilika u RS-u sumnjaju da je cilj kompanije prodati prava na eksploataciju nekoj drugoj kompaniji ili pak ući u strateško partnerstvo sa većom kompanijom koja ima infrastrukturu i iskustvo potrebno za tako krupan posao. Zbog toga se u priču uključila kanadska kompanija Rock Tech Lithium koja je postala strateški partner Arcora, zajedno sa njemačkim Mercedesom.

Drugi mogući razlog odgađanja je približavanje lokalnih izbora. Davanje koncesije uoči izbora ne bi bio mudar potez jer je Dodik ionako nepopularan u ovom dijelu entiteta. Lokalno stanovništvo od Doboja do Bijeljine snažno se protivi rudarenju na ovom području, pa bi loše tempirana koncesija vjerovatno značila i gubitak glasova.

U jednačinu s više nepoznatih, premijer RS-a Radovan Višković nedavno je iznebuha dodao još jednu kada je poručio da će u cijelu priču uključiti Mađare, koji Dodiku dođu kao dežurni spasioci u svakoj nevolji.

– Mi sa mađarskim partnerima u narednom periodu možemo valorizovati sva naša bogatstva i na Ozrenu, u Loparama, Jezeru, Mrkonjić Gradu, Rudom, Čajniču, okolini Zvornika. Mi ćemo kao Srpska morati donijeti odluku da idemo u eksploataciju tih mineralnih sirovina, ali nijednog momenta ne na štetu zagađenja okoline ili zdravlja naših ljudi. Ako struka kaže da se mogu bezbjedno eksploatisati ta rudna bogatstva, onda je više nego šteta to ne raditi, rekao je Višković.

Kompanije iz ove države već su pokazale interes za energente u ovom entitetu. Tako naprimjer mađarska kompanija Lugos Renewables sa Elektroprivredom Republike Srpske (70 posto vlasništva LR, 30 posto ERS) kod Trebinja gradi veliku solarnu elektranu kapaciteta 146 megavata.

Dok se okolo mešetari datumima i novim igračima koji bi mogli ući na teren, iz Arcora se za sada ne oglašavaju. Od kompanije smo pokušali dobiti odgovore o tome kada će uputiti zahtjev za dobijanje koncesije, ali do završetka ovog članka nismo dobili odgovor. Sudeći prema prezentaciji koju jekompanija izradila u decembru 2023. za internu upotrebu, planovi za sada ne idu očekivanim tempom. U strateškoj mapi puta projekta vizualno je predstavljeno da je zahtjev za koncesiju već trebao biti poslan krajem prošle godine, te da se očekuje odobrenje do zadnjeg kvartala ove godine. Također, kompanija računa da bi konačna vrijednost projekta, sa vrijednošću gotovih proizvoda od litijuma, odnosno baterija, trebala iznositi preko 53 milijarde američkih dolara!

Strateška mapa puta Arcorea/Screenshot

Preliminarni izračun vrijednosti projekta/Screenshot

U savjetodavnom odboru kompanije sjede izuzetno moćne ličnosti. Umirovljeni američki general Jim Jones je od 2009-2010. služio u administraciji Baracka Obame kao savjetnik za nacionalnu sigurnost. U odboru je također injegov kolega umirovljeni američki general Steven Arnolds. Edward Vaizey, član Konzervativne stranke i Doma lordova britanskog parlamenta, također je član odbora. Član njemačkog Bundestaga i Kršćanske demokratske unije (CDU) Peter Beyer dio je ovog društva.

Savjetodavni odbor kompanije/Screenshot

Napori za zaštitu Majevice

Stanovnici Lopara pokušavaju na sve načine zaštiti svoj gradić od rudarenja. Eko udruženje “Čuvari Majevice” poslalo je zahtjev Vladi RS-a da Majevicu proglasi parkom prirode, što je i planirano, prema Prostornom planu RS-a, do 2025. godine. Pošto je prema podacima Mreže za zaštitu prirode u BiH zaštićeno samo tri posto teritorije, a država se potpisivanjem Konvencije o biološkoj raznolikosti obavezala da će do 2020. zašttiti 17 posto teritorije, eko aktivisti se nadaju da imaju dovoljno aduta da situaciju okrenu u korist lokalne zajednice.

Članica ovog udruženja Andrijana Pekić-Tešanović potvrdila nam je da su eksperti iz Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa obišli teren na Majevici i napravili popis vrsta i prirodnih fenomena zbog kojih bi ovo područje trebalo biti zaštićeno.

– Studija se radi 18 mjeseci, to je tipičan terenski rad. Izlaze profesori, stručnjaci, rade istraživanje, popisuju floru i faunu i šta je vrijedno na tom području za sačuvati. Kad se ta studija izradi, ona ide na Vladu Republike Srpske. Od njih zavisi hoće li Majevica biti proglašena parkom prirode, objašnjava Pekić-Tešanović.

Andrijana Pekić-Tešanović nam nadomak Lopara pokazuje jednu od mnogih bušotina koje su korištene za istraživanje/Geoffrey Brossard

Pošto cijeli proces traje 18 mjeseci, pitamo je može li se desiti da kompanija Arcore u međuvremenu ishoduje dozvolu za rudarenje i da na neki način preduhitri ovu inicijativu.

– Po zakonu ne. U Zakonu o zaštiti prirode Republike Srpske član 61. stav pet stoji da dok se ne završi ova procedura ništa se ne smije raditi tamo. Tako da je to jedan vid zaštite. U teoriji oni im ne bi smjeli dati ovu koncesiju, kaže ona.

Zakon o zaštiti prirode Republike Srpske/Screenshot

Ipak, postoji bojazan da će vlasti biti selektivne u odlučivanju.

– Mi se nadamo pozitivnom ishodu, ali će nam vjerovatno suziti sve to. Dosta stvari ne mogu da negiraju, one postoje tu. Ali šta mogu? Mogu da ne daju da bude park prirode, dakle da ne bude cijela planina zaštićena, da zaštite pojedine dijelove. Mada, ova trenutna politička situacija ide nama u prilog, jer oni su u totalnom rasulu, Dodiku otkazuju stranački pajdaši, tako da se oni trenutno i ne bave ovim, jer se moraju brinuti da li će uopšte ostati na vlasti, što je dobro za nas, umjereno optimistična je aktivistica.

Autor: Harun Dinarević, Naratorium.ba

U istraživanju za ovaj članak učestvovali su novinarka Ingrid Gercama i novinar Geoffrey Brossard