“Bila sam na onoj strani, ali pređoh ‘vamo, iz inata”, glasi natpis koji krasi ulaz u ovu izvanrednu građevinu. Zaista je nepredvidivo da jedna mala kućica krije toliko historijata, legendarnosti i kulture u sebi. Podsjetimo se da se ova kuća danas nalazi na desnoj strani Miljacke nedaleko od gradske Vijećnice. Tačnije, nalazi se na takozvanoj Memli strani uz Šeher-Ćehajinu ćupriju. Međutim, ova kuća nije izgrađena na toj lokaciji.
Da li znate legendu iza Inat kuće?
Premda je navedena njena sadašnja lokacija, za vrijeme dolaska austrougarske vlasti na područje Bosne i Hercegovine došlo je do masovnih graditeljskih poduhvata. Između ostalog, u tom periodu je izgrađena i gradska Vijećnica, tačnije sama Vijećnica je izgrađena 1896. godine. Sa druge strane, takozvana Inat kuća je izgrađena nešto ranije, u periodu kada je trebala otpočeti izgradnja Vijećnice, tačnije 1892. godine. Zbog potrebe gradnje Vijećnice i same ideje da tim putem prolazi električni tramvaj, austrougarska vlast je smatrala da je potrebno srušiti dva restorana i, između ostalog, i spornu kuću.
Međutim, sam vlasnik kuće, stari Benderija, nije dozvolio da se ista sruši. Smatra se da nije dozvolio rušenje kuće jer, kako je navodio – ona je bila njegov duševni mir. Do rješenja su došli tako što je vlasnik tražio da mu se isplati kesa dukata i da se kuća prenese sa jedne strane obale Miljacke na drugu, kako je i odrađeno. Međutim, da bi sam događaj bio još komplikovaniji, kuća je bila građena od ćerpića, odnosno od cigle ilovače – prema tome, njeno prenošenje je bilo jako zahtjevno. Ovu priču sljeduje i anegdota da je stari Benderija svakog dana sjedio na Šeher-Čehajinoj ćupriji, pušio duhan i pratio majstore šta rade. Svi dijelovi kuće nisu mogli biti preneseni, tako da su temelji, prozori i slično rađeni prema originalu jer nisu imali drugog izbora nego da urade kako je tvrdoglavi Benderija tražio. Mnogi ovu anegdotu uzimaju kao dokaz bosanskohercegovačke tvrdoglavosti.
Postavlja se pitanje šta je zaista istina?
Kada je riječ o geodetskim podlogama bilo koje vrste, građevina koja bi mogla biti Inat kuća se u nacrtima prvi put javlja na snimku iz 1882. godine i to na dopunjenom izdanju, dok na nedopunjenom, starijem snimku, ovog objekta nema. Drugim riječima, smatra se da je objekat izgrađen negdje između 1892. ili 1893. godine, pa čak i 1896. godine. Manjkavost same romantizirane legende leži u činjenici da je Inat kuća bila uzvodno od Šeher-Ćehajine ćuprije, što se jasno može vidjeti na grafikonu Bartolomea Knopfmachera iz 1896. godine. Premda, na taj način ona nije ometala izgradnju Vijećnice, koja je u odnosu na most podignuta nizvodno i za koju je zemljište u potpunosti otkupljeno od Hajdar-bega Čengića.
Arhitekte i historijske činjenice ne spore da je ta kuća prenesena, međutim i nakon izgradnje Vijećnice određeni period vremena Inat kuća je ostala na svome mjestu. Na osnovu toga, njeno kasnije prenošenje na drugu stranu obale se ne slaže sa cijelom romantiziranom legendom. Može se vjerovati u dio legende o Benderijinom inatu, ali njegova ljutnja i inat se može povezati samo sa kasnijom izgradnjom tramvajske pruge, a ne sa samom Vijećnicom, što datira tek u 1897. godinu. Kuća je nakon prenošenja izmjenila mnogobrojne vlasnike, a objekat je trenutno pod zaštitom Zavoda za zaštitu kulturnohistorijskog naslijeđa. Od 1997. godine Inat kuća predstavlja restoran sa tradicionalnim bosanskim jelima, a sam enterijer otkriva dašak starog vremena.
Upute na tekst:
Emir Fejzić, Irma Fejzić, Sarajevska čaršija od Mustaj-pašinog mejdana do Telala, Arhitektonski fakultet UNSA, 2018.
Autorica: Lamija Keso/Dunjalučar
