Zaravan Bandiagare sa stjenovitim grebenom jedna je od najimpresivnijih geoloških formacija u zapadnoj Africi. Zaravan se nalazi u Maliju, južno od Sahare i staroga grada Timbuktua, a uz sam greben koji se proteže paralelno s rijekom Niger nalaze se utvrđena naselja Dogona. Prema predaji, ovaj mali ratarski narod došao je ovamo u XV. i XVI. stoljeću iz zemlje Manda. Čine ga četiri plemena: Aru, Dion, Ono i Domno. Osim oskudnim ratarenjem, bave se i stočarstvom, tkanjem i lončarstvom. Žive u malim seoskim zajednicama koje su podijeljene na inneomo (zajednica živih) i innepuru (zajednica mrtvih predaka), a jedna s drugom u neraskidivoj su vezi.
Dogoni nemaju pismo u klasičnom smislu riječi, ali zato imaju čitav niz znakova (od kojih je 266 osnovnih!) pomoću kojih se ilustrira mitološka povijest svijeta i ljudskog roda. Pomoću ovog osebujnog sustava Dogoni navodno mogu prikazati ne samo vanjski izgled stvari, već i dinamiku njihova razvoja. U religijskom pogledu glavnu ulogu igra kult predaka, naročito kult Velikog pretka Lebea, praoca sva četiri plemena Dogona. Precima je posvećena i svečanost Sigi koja se obilježava svakih šezdeset godina. Tijekom svečanosti glavnu ulogu imaju članovi tajnog društva koji plešu i pjevaju pod maskama. Dogoni koriste veliki broj maski, od kojih se neke čuvaju u svetištima, dok se za posebne prigode izrađuju i nove.
Dugo su vremena Dogoni smatrani primjerom primitivnog naroda, ponajprije zato što su zbog teško pristupačnog područja koje naseljavaju odolijevali utjecajima izvana. Međutim, istraživanja koja je 1930-tih započela skupina francuskih istraživača pod vodstvom profesora Marcela Griaulea, otkrila su posve drukčiju sliku.
Blijedi lisac
Profesor Griaule je najveći dio svog života posvetio proučavanju tradicije Dogona. Njegova predanost i ustrajnost bile su nagrađene nakon petnaest godina istraživanja, kada su mu 1946. godine plemenske starješine, prepoznavši u njemu istinskog tragaoca, odlučile otkriti ezoterijske aspekte svoje religije. Za prenositelja svojih tajnih učenja odabrali su slijepog starca Ogotemmelija. Ovaj mudrac je Griauleovom istraživačkom timu u trideset i tri dana iznio predaje Dogona vezane za stvaranje svemira i povijest ljudskog roda te time izazvao revoluciju u široko prihvaćenom stavu o inferiornoj kulturi Afrikanaca i primitivnih naroda uopće. Griaule je kazivanje dogonskog mudraca zabilježio u svojoj knjizi Blijedi lisac, koja je do danas, i pored istraživanja koja su uslijedila, ostala glavni izvor znanja o Dogonima.
Što su to francuski antropolozi saznali u Ogotemmelijevoj kolibi? Što je skrenulo pozornost čitave znanstvene javnosti na ovaj mali narod?
Vrata u svijet Dogona
Griauleu i njegovim suradnicima predstavljena je iscrpna dogonska kozmogonijska slika svijeta koja u sebi sadrži iznenađujuću razinu astronomskih znanja, osobito kada se uzme u obzir potpuna odsutnost bilo kakvih mjernih instrumenata. Posjeduju tri vrste kalendara: solarni, lunarni i onaj koji se temelji na gibanju Siriusova satelita. Brojna istraživanja među Dogonima otkrila su i opsežno poznavanje anatomije i fiziologije te postojanje sustavne farmakopeje.
Dogonska kozmogonija
Amma, vrhovno biće, postojalo je kada još nije bilo ni svemira, ni prostora, ni vremena… Riječ amma na dogonskom jeziku znači “držati nešto na jednom mjestu, čvrsto stežući”. Amma je, prema riječima Dogona, “bilo nešto kao spiralno kretanje unutar jajeta”. Pod utjecajem tog spiralnog kretanja nastalo je najmanje zrnce po. Ono se nalazilo u središtu, “okretalo se i lučilo čestice materije sa zvučnim i svjetlosnim djelovanjem, ali je sâmo ostajalo nevidljivo i nečujno.” Po, koje se najčešće uspoređuje sa zrnom sirka, važnom ratarskom kulturom Dogona, uzeto je samo simbolično da bi se dao prikaz nastanka materije i samog boga Amma koji se poistovjećuje s najsitnijom česticom materije.
U klici ili zrncu po Amma je izgradio čitav svemir u obliku jala1. Zatim je došlo do otvaranja “oka Amme” i naziranja nejasnih obrisa stvari koje su se počele pretvarati u tonu2. Zadržavajući svoje spiralno kretanje, ovi oblici su prethodili pojavi “spiralnih zvjezdanih svjetova” ili “granica svjetova” – jalu ulo. Izraz jalu ulo označava Mliječni put. Postoji sedam takvih “granica svjetova”. Kod Dogona, koji imaju vrlo razvijenu simboliku brojeva, broj 7 izražava mnoštvo.
U ovoj etapi stvaranja “jaje svijeta” još je uvijek bilo zatvoreno. Kako bi svijet pustio “van”, Amma se počeo vrtjeti oko svoje osi. Vrteći se i plešući, Amma je stvorio sve spiralne zvjezdane svjetove koji ispunjavaju svemir.
Nakon zvjezdanih svjetova, stvoreno je sve drugo, a prije svega sjemenje raznih biljaka. Dogoni zvijezde i sjemenke smatraju “blizancima”, pa tako mnoga nebeska tijela nose nazive biljaka.
Potom je Amma stvorio prvo živo biće – Nommo anagonnoa. Ono se opisuje na različite načine: kao polučovjek-poluzmija ili kao riba. Nommo se razmnožio pa su nastala četiri Nommoa – Nommo di, Nommo titijan, O Nommo i Ogo, Biće nemirne ćudi. Nestrpljivi Ogo nije mogao sačekati završetak stvaranja kozmosa, nego je sagradio “kovčeg” i “spustio se njime u prostor”, potom se opet vratio svojim blizancima, da bi se na kraju spustio na Zemlju. Time je unio nered u svijet i poremetio Ammine planove, a Amma je, razljućen Ogovom samovoljom, skupio sve što je stvorio i smjestio u zrnce po.
Da bi se svemir “očistio”, bilo je potrebno žrtvovati jednog od Nommoa. Bio je to O Nommo. Njegovim žrtvovanjem i uskrsnućem svijet je poprimio prostorno-vremensko obilježje, a nebeska tijela su se počela kretati. Zatim je zrnce po iz sebe izlučilo “skrivene” stvari i tako omogućilo rađanje svijeta, baš kao što je to bio slučaj u prvom pokušaju stvaranja svijeta. Dogoni, dakle, govore o dvjema etapama stvaranja svemira: prva etapa “djelovanjem Amme”, a druga etapa “djelovanjem zrnca po“.
Dio sadržaja ovog zrnca našao se u kovčegu koji je sagradio uskrsli Nommo. Spuštanjem kovčega na Zemlju završeno je stvaranje svijeta, nakon čega se Amma “zavukao”, poprimivši svoj prvobitni oblik.
Tajna društva i predaja
Dogoni brižljivo njeguju svoje stare tradicije, a najveća zasluga za to pripada instituciji tajnih društava koja je svojstvena čitavoj tropskoj Africi. Kod Dogona tu ulogu obavlja Ava – Društvo maski, a svaki član društva ima posebnu masku i aktivno sudjeluje u religijskim obredima, naročito u obredu zvanom Sigi. Na toj se svečanosti biraju velikodostojnici Društva maski, tzv. olubaru, koji prolaze posebnu obuku iz tajnog jezika Sigi so i potom postaju nositelji ezoterijske predaje.
Astronomija bez teleskopa?!
Ono što danas izaziva najviše polemike vezano za predaje Dogona njihovo je poznavanje astronomije. Precizna znanja o zvijezdi Sirius, Sigi tolo (u astronomiji poznata kao Sirius A) i njezinim satelitima Po tolo ili Sirius B i Emme ja tolo još uvijek izazivaju nevjericu i preispitivanje izvora tih znanja. Prema njihovoj predaji, Sirius i srodne mu zvijezde čine “oslonac temelja svijeta” i predstavljaju “unutrašnji zvjezdani sustav” koji neposredno sudjeluje u životu i razvoju ljudi na Zemlji. “Vanjski zvjezdani sustav” sastoji se od udaljenih zvijezda “koje manje sudjeluju u ljudskom životu”. U “unutrašnji zvjezdani sustav” spada i Mliječni put sa Zemljom. Os oko koje se okreće taj “spiralni zvjezdani svijet” prolazi kroz Polarnu zvijezdu – “Oko svijeta” i zviježđe Južnog križa – “Drugo oko svijeta”.
Međutim, njihova astronomska znanja nisu ograničena samo na Sirius. Oni spominju Jupiterove satelite i Saturnov prsten, mada im vanjski planeti, Neptun, Pluton, Uran i Merkur nisu bili poznati. Zanimljivo je da za svaki položaj Venere na nebeskom svodu imaju poseban naziv. Također spominju i njezin satelit, što suvremena znanost nije potvrdila. Poznato im je da se Sunce vrti oko svoje osi, Zemlja “se vrti oko sebe i oko Sunca”, dok je Mjesec “suh i mrtav” i okreće se oko Zemlje.
No, čini se da Dogoni ne prestaju iznenađivati: oni razlikuju prividan položaj zvijezda od njihovog stvarnog položaja u prostoru. “…Zvijezde na žrtveniku lebe dala raspoređene su onako kako su razmještene na nebu, a na žrtveniku ka donnolo – onako kako ih ljudi vide sa Zemlje.”
Zvijezda Po
Ono što uistinu začuđuje jest činjenica da Siriusov satelit Po tolo zauzima središnje mjesto u mitologiji Dogona i simbol je cjelokupnog stvaranja, tim više što je Siriusov satelit vidljiv tek uz pomoć snažnih teleskopa i prvi put je fotografski zabilježen tek 1970. godine.
Sam naziv zvijezde nije slučajan; smatra se da je ona nastala od zrnca po: “Po se rastvorilo i rasprostrlo svijetom. Ono što je ostalo nakon toga – to je zvijezda Po.” Dogonske predaje govore da je nakon pojave ljudi na Zemlji Siriusov satelit, zvijezda Po, neočekivano bljesnula, a zatim se počela postupno gasiti, da bi nakon 240 godina postala potpuno nevidljivom. Nadalje, tvrde da je Po tolo mala zvijezda velike gustoće i goleme težine, “ona je najmanja i najteža od svih zvijezda”. U potpunosti je izgrađena od metala sagala koji je “sjajniji od željeza i tako težak da ni sva bića na Zemlji, kad bi se udružila, ne bi mogla podići nijedan njegov djelić”. Znali su i to da razdoblje kruženja Po tolo oko Sigi iznosi pedeset godina.
Zapanjuje da sva ova obilježja Siriusova satelita nalaze potvrdu u suvremenoj znanosti. Sirius B ima period rotacije 49,9 godina, a ubraja se u kategoriju bijelih patuljaka. Bijeli patuljci su zvijezde koje se odlikuju izuzetnom gustoćom i težinom, a prema današnjim podacima njegova gustoća iznosi oko 150 kg/cm3 (usporedbe radi, voda ima gustoću od 1g/cm3).
Po tolo za Dogone predstavlja “najvažniju zvijezdu” i “središte zvjezdanog svijeta”. Sama riječ potječe od polo, što znači “početak” i tolo od to ili dubok. Tako se naziv Po tolo tumači kao “duboki početak”. Ta zvijezda nije statično središte zvjezdanog svijeta, već je “središte u gibanju”. Po tolo “potpomaže” druge zvijezde i primorava ih da zadrže svoje putanje, a osobito snažno utječe na Sirius, “koja je jedina zvijezda s nepravilnom putanjom…”. Zanimljivo je da je upravo na temelju otkrivenih nepravilnosti u Siriusovoj putanji njemački astronom Friedrich Wilhelm Bessel 1844. godine pretpostavio da oko njega kruži satelit nevidljiv golim okom.
Po tolo, prenose olubaru, izbacuje svoj sadržaj u obliku “beskrajno sitnih” čestica koje se mogu usporediti sa zrncima sirka: “Zvijezda koja je bijela poput zrnca po nastavlja sijati zametke života.” Zato u dogonskim svetištima Po tolo simbolizira jedna posebna vrsta bijelog kamena.
Zvijezda Po se može promatrati samo u izvanrednim uvjetima, kao što je njezina eksplozija. Kada su francuski istraživači pokušali saznati kako se može vidjeti Po tolo, Dogoni su im spominjali neku “špilju” iz koje se navodno može vidjeti. No, nisu im je pokazali, dodavši da tamo ima i drugih “pouzdanih” dokaza…
Emme ja tolo
Dok Po tolo ima potvrdu u današnjoj znanosti, Emme ja tolo još uvijek ostaje velika nepoznanica. Dogoni tvrde da je nešto veća i četiri puta lakša od Po tolo. Zovu je “Malim Suncem žena” – Jau nai dagi – i tvrde da i ona ima svoja dva satelita. Nadalje, kažu da predstavlja “posrednika” između Siriusa B i Siriusa A, i da “naredbe” Siriusa B prenosi Siriusu A…
Tajna izvora
Pred znanstveni svijet postavlja se pitanje o izvoru svih tih znanja. Kako su stekli znanje o Siriusovom satelitu, njegovoj boji, razdoblju kruženja i gustoći njegove materije bez astronomskih instrumenata, nama je neobjašnjivo. Nesumnjivo je da su Dogoni tijekom svoje prošlosti bili pod različitim utjecajima. Nije sasvim isključen ni utjecaj staroegipatske kulture. Postoje raznorodne pretpostavke o pozajmicama i izvanjskim utjecajima, manje vjerojatna nagađanja o dovitljivoj preradi učenja koja su prenijeli misionari iz Europe, pa sve do susreta “treće vrste”.
Možda odgovor treba ipak potražiti u dogonskoj mitologiji koja je vješto utkala astronomska znanja u svoju kozmogoniju. Naime, u njihovoj se mitologiji spominje četvrti Nommo, zvani Ogo, koji je pri stvaranju svijeta zadavao Ammi glavobolje i upuštao se u izlete u prostor, dok nije završio na Zemlji gdje je dobio ime “Blijedi lisac” – Juruga. Zanimljivo je da postoji više mitova o liscu, a jedan crtež prikazuje kako se “Lisac spustio sa zvijezde Po”. Postoji još jedan crtež koji prikazuje Sunce i Sirius spojene krivuljom koja opet obavija svaku od ove dvije zvijezde.
Osim silaska Lisca, spominje se Nommoin kovčeg u kojem su se na Zemlju spustili preci Dogona. Prema predaji, kovčeg se prizemljio u noći “podigavši u velikom kovitlacu oblak prašine.” Nebeski prostor od “četiri kuta” pretvorio se u zemaljski otvor “od četiri strane”. Iz kovčega je prvi izišao Nommo, a zatim i sva ostala bića. Amma je povukao natrag na nebo lanac kojim je pridržavan kovčeg i “zatvorio” nebo.
Kao mjesto prizemljenja olubaru spominju jezero Debo koje se stvara tijekom kišne sezone uz rijeku Niger. Na jednom otočiću tog jezera nalazi se prikaz kovčega među zvijezdama, izveden u kamenu. Spuštanje kovčega simbolički je prikazano i na pročelju dogonskog hrama.
Znanja utkana u mitologiju Dogona suvremena je znanost otkrila tek 1970-tih godina.
Čini se da ćemo mi ljudi dvadeset i prvog stoljeća morati preispitati i promijeniti stav prema starim kulturama. Živeći gotovo izolirano od ostatka svijeta u zabačenom dijelu Afrike, Dogoni su sačuvali mnoga vjerovanja i znanja koja su se ukorijenila u njihovom načinu života i običajima. Odredili su tlocrt sela, izradu hambara koji u sebi nose ideju “kovčega”, utjecali su na obrte i ostavili traga čak i na predmetima za svakodnevnu uporabu. Tako se njihov život zasniva na složenoj, uređenoj osnovi u kojoj ništa nije slučajno.
Iako su izvori njihova znanja nerazriješena zagonetka, po svemu sudeći drevni su i duboki.
1 Jala je zametak, “početak” predmeta ili stvari, njegov nejasan lik, obris.
2 Tonu predstavlja oblik, “skicu” stvari ili pojave koja se želi prikazati.
Autor: Dijana Kotarac - nova-akropola.com
