Posljednje dvije godine je svakodnevica djece i mladih bila znatno ograničena. To ostavlja posljedice koje mogu biti ozbiljne i dugoročne.
U ljeto 2021., kada su mladi ljudi u Njemačkoj nakratko dobili nadu da će ponovo moći koliko-toliko normalno živjeti, Annika (pravo ime poznato redakciji) je jedne večeri bila možda najsretnija na svijetu. Ova 17-godišnjakinja je prvi put u životu bila u jednom klub u Kölnu, plesala i na nekoliko sati zaboravila maske, testove i karantenu.
"Bilo je to nešto jako posebno čega se još uvijek rado prisjećam. Jer uvijek ti svi govore: 'Uživaj u mladosti, radi što god hoćeš'. Ali taj osjećaj mladalačkog života se upravo sada gubi. Kada nas kasnije naša djeca budu pitala što smo radili u mladosti, morat ćemo reći: 'Bili smo kod kuće'", kaže Annika.
Annika je tipičan primjer generacije koju u nekim stručnim krugovima već zovu "generacija korona" i koja će propustiti dvije možda najbolje godine svog života. Takozvana Copsy studija o koroni i psihi Sveučilišne bolnice Hamburg-Eppendorf došla je do zaključka da djeca i mladi u Njemačkoj trenutno prolaze malo bolje u odnosu na drugi val korone.
No vjerojatno će se tek za nekoliko godina vidjeti što su lockdown, ograničenja kontakta i online nastava dugoročno učinili "generaciji korona". "Imala sam i ja već svoje slabe faze, ali sada se osjećam malo bolje. Prije pandemije voljela sam se družiti i svaki vikend sam imala planove. Sada volim biti i kod kuće. Tako je kako je, relativno brzo smo to prihvatili", kaže Annika.
Nemoguće planiranje otporno na krizu
Annika, koja živi u Bonnu, trebala bi na ljeto maturirati. Sanja o nezaboravnoj maturalnoj zabavi, a zatim želi godinu dana raditi kao volonterka. Ako sve bude išlo po planu. No upravo je to ono što su mladi ljudi tokom pandemije morali naučiti na bolan način: ne postoji planiranje otporno na krizu.
"Svi imamo određeni strah, osjećamo malo nelagode kada gledamo u budućnost. Jer ne znamo hoće li opet nešto doći, neka nova varijanta na primjer. Možda ipak ne možemo raditi ono što želimo. Uvijek postoji taj osjećaj nesigurnosti", kaže Annika.
Ona je nedavno primila i treću dozu cjepiva kod svog liječnika Axela Gerschlauera. Kao i uvijek proteklih tjedana i mjeseci, ovaj pedijatar ima pune ruke posla. Upravo je kod njega bila jedna 17-godišnja pacijentica čiji je PCR test bio pozitivan. Ona se rasplakala. Život joj je bio strašan, dvije godine se ništa nije smjelo raditi, bila je gubitnica pandemije, požalila se ova učenica.
“Osjećam manje bijesa nego fatalizma”, kaže Gerschlauer. "Postoji letargija, postoji razočaranje, postoji duboka frustracija", kaže liječnik. Djeci i mladima je, kako kaže, jasno da im nitko neće pomoći i više ne očekuju nikakvu podršku. "Nisu doživjeli nikakvu zahvalnost za svoje žrtve, već jednostavno nezainteresiranost za njih", kaže liječnik.
Medicinske i psihološke posljedice pandemije korona za djecu i mlade su jedno, ali kakva je takozvana "generacija korone" za razliku od prethodnih generacija, kako pandemija utječe na njihov karakter? Ako to želite znati, morate nazvati Klausa Hurrelmanna. Profesor javnog zdravstva i obrazovanja na Hertie School of Governance u Berlinu slovi kao jedan od najvećih njemačkih stručnjaka kada se radi o mladima. On je koautor Shellove studije o mladima koja već desetljećima opipava puls mladoj generaciji.
Gubitak kontrole s posljedicama za budućnost
Hurrelmann kaže: "Djeca i mladi u pandemiji imaju osjećaj da više nemaju kontrolu nad sobom. Niti su sposobni kontrolirati i planirati vlastiti život i zato upadaju u psihičku prazninu u kojoj su im potrebni podrška i pomoć. Što su mladi ljudi prije pandemije bili osjetljiviji, pesimističniji, oprezniji, to su sada više pogođeni."
U Njemačkoj živi gotovo 2,3 milijuna mladih u dobi od 15 do 17 godina. Na temelju ispitivanja Hurrelmann pretpostavlja da je oko trećina njih zbog pandemije postala vrlo nesigurna, njihovi rezultati u školi su uvelike patili i nastali su veliki deficiti.
Dobrim radom u obrazovnim institucijama se to ipak može nadoknaditi, ali to će biti ogromna zadaća. A to počinje već ponovnim uvođenjem mladih u život u analognom svijetu.
Najvažnija faza života poremećena pandemijom
Prema Hurrelmannovom mišljenju, ako su digitalne platforme jedini medij za uspostavljanje kontakata u razdoblju od dvije godine, to može dovesti do ograničenja u razvoju u tako dugom vremenskom razdoblju: „Ne mogu pomirisati drugu osobu, ne mogu je dotaći. Ne vidim njenu auru, ne znam kako se kreće. Ovo osiromašenje impulsa dovodi do toga da se u slučaju stvarnog kontakta mladi ljudi uopće više ne znaju ponašati, kako gledati druge u oči."
Klaus Hurrelmann kaže da među mladima ima i pobjednika u pandemiji: to su oni koji imaju odgovarajući mentalitet, koji su se aktivno prilagodili, brzo usvojili nova pravila i samoinicijativno reorganizirali svoj svakodnevni život kako bi povratili kontrolu.
Ipak, ako postoji faza života u kojoj pandemija može imati fatalne posljedice, to je, kako on kaže, prije svega pubertet: "To je središnja razvojna faza s pitanjima kao što su: gdje su moje granice? Kako da se odvojim od svojih roditelja? I tko sam ja uopće? Čak su i prvi intimni kontakti, koji nastaju u ovoj dobi, odgođeni. Odrasli ova bitna pitanja imaju iza sebe, pronašli su se i znaju svoje prednosti i mane. Sve ovo je blokirano koronom i to naravno utječe na raspoloženje."
Oliver Pieper, DW
