Početak provjetravanja javnog prostora od otrova negiranja ratnih zločina, veličanja ratnih zločina i presuđenih ratnih zločinaca, u kontekstu bosanskohercegovačke realnosti, mnogi će smjestiti u ljeto 2021. godine, kada je na snagu stupila zakonska zabrana negiranja genocida i drugih ratnih zločina. Šta su rezultati ove dopune Krivičnog zakona BiH?
Autor: Nikola Vučić
Najprije su reakcije bile burne. Vjerovalo se da će OHR-ove intervencije u Krivični zakon Bosne i Hercegovine dugoročno produbiti krizu, nestabilnost, a komentari političara iz Republike Srpske varirali su od blago negodojućih do radikalno odbijajućih spram kreiranja krivično-pravnih “barikada” negatorima genocida, koji su to činili sa institucionalnih govornica, pod entitetskim, a često i državnim ordenjem. Poznato je da je politički protegonist prakse otvorenog negiranja genocida počinjenog u Srebrenici 1995. godine Milorad Dodik, koji je – da cinizam bude veći – postao, većinskom narodnom voljom, nezaobilazan faktor u formiranju nove vlasti u Bosni i Hercegovini. Potvrda je to postojanja snažnih nacionalističkih sentimenata u društvu u Republici Srpskoj, unatoč novom krivično-pravnom ograničavanju govora mržnje, koji se često javnosti prezentuje kao sloboda govora.
Naime, prema izvorima iz Odjela za odnose s javnošću Tužilaštva BiH, od 2021. godine u ovoj pravosudnoj instituciji formiran je 71 predmet koji se odnosi na Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, te niti jedan nije formiran na osnovu zaprimljenog izvještaja o učinjenom kaznenom djelu dostavljenom od strane policijskog organa, sa dokazima, iskazima svjedoka i svim što je neophodno za početne korake u ovom procesu. Naječešće su prijave podnosili građani protiv drugih građana, zbog objava na društvenim mrežama i internet prostoru te građani, nevladine organizacije i udruženja, protiv izjava određenih političara u medijima i javnom prostoru. Dakle, nijedna prijava nije zaprimljena od strane policijskih agencija i agencija za provođenje zakona.
Iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine, za potrebe ovog teksta, informisali su nas kako je 40 prijava podneseno putem elektronske pošte (e-maila) i da značajan broj podnositelja prijava nije pokazao spremnost na dalju suradnju, ali i da je evidentirano 14 anonimnih prijava u kojim slučajevima se ne može ni očekivati suradnja sa podnositeljima prijave.
Još bez pravosnažne presude
Glasnogovornik Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, Boris Grubešić, navodi da su svi predmeti u radu, te da će javnost o detaljima biti informirana onog trenutka kada budu donesene konkretne tužilačke odluke. Nadalje, navodi se i to da su evidentne promjene u javnom diskursu.
“Primjetno je da se nakon uvođenja izmjena zakona i početka rada Tužiteljstva BiH na ovim predmetima, govor mržnje i negiranje zločina u medijima kao i internet prostoru, značajno smanjio. Sa druge strane, u prethodnom periodu Tužiteljstvo BiH je podiglo više optužnica zbog kaznenog djela Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti iz člana 145a (između ostalih Mandić-Elta, Fatmir Alispahić i Ravnogorski pokret)”, naveo je u pisanom odgovoru Boris Grubešić, glasnogovornik Tužiteljstva Bosne i Hercegovine. U međuvremenu, Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je presudu kojom su Dušan Sladojević, Slavko Aleksić i Risto Lečić osuđeni na po pet mjeseci zatvora za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti na području Višegrada i okoline u martu 2019. godine. Ova presuda je izrečena nakon što je ukinuta prvostepena presuda iz decembra prošle godine kojom su trojica optuženih bili oslobođeni optužbi.
Smanjena praksa negiranja genocida
Memorijalni centar Srebrenica-Potočari već treću godinu prati negiranje genocida u medijskom postoru, i na osnovu prikupljenih podataka, svake godine objavljuje „Izvještaj o negiranju genocida“ na osnovu metodologije koju su izradili stručnjaci u saradnji sa timom Memorijalnog centra. Izvještaj o negiranju genocida za 2022. godinu pokazao je da se negiranje genocida iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, u većem obimu preselilo u susjednu državu, Republiku Srbiju. To se objašnjava i podatkom da su neki mediji u Srbiji o izmjenama krivičnog zakona u BiH izvještavali negativno, i to na način da su to činili pri izvještajima o uvedenoj zabrani negiranja genocida u BiH.
“Genocid su u najvećoj mjeri negirali izabrani dužnosnici iz političkog života, akademske zajednice i mediji. Način na koji se uglavnom negiralo i dalje negira genocid u Srebrenici je njegovo aktivno poricanje, relativizacija, prizivanje novog genocida i podrška počiniteljima. Izvještaj je također pokazao da je negiranje u procentualnom smislu smanjeno za 80%, kada je u pitanju medijski prostor Bosne i Hercegovine, kao i broj aktera koji su u ranijem periodu javno negirali genocid”, kaže Edin Ikanović iz Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari, koji sudjeluje u izradi periodičnih izvještaja.
Ipak, kako navode iz Memorijalnog centra, u proteklih šest mjeseci primjetan je trend smanjivanja negiranja genocida kako u BiH, tako i u zemljama susjedstva. Takvi pokazatelji rezultat su šireg društveno-političkog djelovanja koje je lančano bilo vezano za odluku OHR-a, a u čemu su učestvovale domaće i međunarodne organizacije, političari i diplomate.
“Iluzorno je bilo očekivati da će negiranje nestati samim donošenjem izmjena Krivičnog zakona BiH, ali već sad možemo da vidimo određene pozitivne rezultate. Onog trenutka kada pravosudne institucije donesu prvu presudu za negiranje genocida u Srebrenici, onda možemo očekivati da će negiranje nestati bar u javnom prostoru”, smatra Ikanović te najavljuje da će Memorijalni centar nastaviti raditi na praćenju i bilježenju negiranja u javnom prostoru i redovno izvještavati pravosudne institucije.
U novembru ove godine direktor Memorijalnog centra Emir Suljagić podnio je krivičnu prijavu Tužiteljstvu BiH protiv predsjednika Udruženja novinara Republike Srpske Danijela Simića zbog njegovog javnog nastupa na Radio-televiziji Republike Srpske u kojem je rekao da se svake godine u Srebrenici održava “Potočarski igrokaz”. Suljagić je, osim krivične prijave, uputio i pritužbu Regulatornoj agenciji za komunikacije BiH. Da li će ova krivična prijava imati duži pravosudni život u smislu otvaranja relevantnih istražnih poglavlja, eventualnog podizanja optužnice te prosljeđivanja Sudu BiH na potvrđivanje, trebalo bi biti objelodanjeno već narednih mjeseci, kada ćemo znati prve odluke Tužilaštva BiH. Valja, ipak, podsjetiti na slučaj iz septrembra 2021. godine, kada je Tužilaštvu upućena krivična prijava protiv Radovana Kovačevića, glasnogovornika SNSD-a i savjetnika člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika i to upravo zbog negiranja genocida počinjenog u Srebrenici u programu Federalne televizije. U junu 2022. godine, Tužilaštvo je donijelo odluku o neprovođenju istrage uz obrazloženje da ne postoji osnov sumnje da je prijavljeno lice počinilo predmetno krivično djelo.
Odjeci u regiji Hercegovine
Dugo vremena se u javnosti artikulisao problem naziva ulica u Mostaru po fašistima iz Drugog svjetskog rata. Godinu dana od dopune Krivičnog zakona BiH, Mostar je izglasao promjenu naziva ulica. Ovom, po mnogima važnom historijskom trenutku za Mostar, prethodilo je formiranje posebne komisije zadužene za izmjenu naziva ulica koju su sastavljali gradonačelnik, predsjednik Gradskog vijeća, te predstavnici Klubova vijećnika tri konstitutivna naroda.
“U pripremi je izrada Rješenja nadležnog Odjela za urbanizam i građenje/Služba za katastar sukladno Odluci za označavanje na terenu, sa napomenom da je već izvršena izmjena naziva ulica u Službenom registru. Nakon izrade i dostave Rješenja, nadležni Odjel za gospodarstvo pokreće proceduru nabavke ploča sa novim nazivima ulica sukladno Odlucii”, naveli su iz Grada Mostara na naš upit te su naglasili i to kako je Nacrt Adresnog registra upućen na sjednicu Gradskog vijeća u Mostaru 29. novembra 2022, te je zaključeno kako je isti potrebno finalizirati sa podacima sa terena za sva područja Grada Mostara.
Vijećnica Naše stranke Irma Baralija smatra kako je izglasavanje Odluke o promjeni naziva ulica u Mostaru, onih ulica koje su nosile nazive po političkim i vojnim zvaničnicima ustaškog režima iz perioda Drugog svjetskog rata, povezano sa dopunama Krivičnog zakona, što smatra pozitivnim pomakom. Ipak, skreće pažnju da su tablice sa spornim nazivima ulica još vidljive, na što se prethodno referirala i gradska služba.
“Nažalost, još uvijek nazivi nisu promijenjeni na ulicama, iako je Odluka izglasana još prije nekoliko mjeseci, ali je plan da se promijeni, vjerovatno u sklopu šire aktivnosti obilježavanja i ažuriranja brojeva na mostarskim ulicama koju službe spremaju za naredni period. Ne treba zaboraviti niti da su službe, na naše insistiranje u Vijeću, prekrečile fašističke natpise koje su vandali ispisali na ulazu u Partizansko spomen obilježje. Dakle, u mostarskom kontekstu su ovo ipak značajni koraci, iako, nažalost, ima još mnogo toga za uraditi, kao na primjer uklanjanje murala sa ratnim zločincima koji se nalaze oslikani u neposrednoj blizini ustanova ili škola, poput murala ratnom zločincu Slobodanu Praljku”, pojasnila je vijećnica Naše stranke Irma Baralija.
Radikalizacija mladih
Seida Karabašić, predsjednica Udruženja žena Prijedorčanki “Izvor” kaže kako se generalno može reći da ima rezultata nakon stupanja na snagu dopuna Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine koje se odnose na negiranje, međutim to nije dovoljno.
“Na lokalnom nivou ne možemo reći da je tako. Nažalost u zadnju godinu dana pogoršano je stanje vezano za veličanje ratnih zločina i javnog slavljenja, zloupotrebe i radikalizacije mladih. Nažalost nemamo primjera procesuiranja i kažnjavanja onih koji to rade, a to je jedini način da se zaustavi negiranje genocida i ratnih zločina, što bi bilo dobar znak za mlađe generacije da ne slijede takve primjere”, smatra Karabašić koja kao negativne primjere navodi podatak da su u mnogim gradovima postavljeni murali presuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću, a upozorava i na pjevanja ratnih pjesama kroz glavnu ulicu u Prijedoru, što doprinosi zastrašivanju građana nesrpske nacionalnosti.
Nažalost, situacija je slična i kada je u pitanju Foča, prenosi sagovornica Midheta Kaloper iz Udruženja žrtava rata “Foča 92-95”:
“Možemo reći da je stanje u lokalnoj zajednici Foča i dalje zabrinjavajuće te da nametnuti zakon nije donio promjene na bolje. U svakom dijelu Foče mogu se i dalje uočiti primjeri negiranja genocida. Svaka druga zgrada u Foči je iscrtana muralima ratnih zločinaca kako iz drugog tako i iz proteklog rata 92-95, a sa druge strane ne postoji nijedno spomen obilježlje ili spomen ploča koja obilježava i ukazuje da je na tom mjestu počinjen zločin nad ženama, djevojkama, djevojčicama i muškarcima”, rekla je Kaloper.
Dodaje kako je izgradanja hidroelektrana na mjestima zločina također negiranje ratnih zločina jer postoje osnovane sumnje, a na osnovu izjava preživjelih žrtava, da se na tim lokalitetima nalaze još uvijek posmrtni ostaci.
“Za adekavatno rješavanje svih problema pa po našem mišljenju treba početi na nivou lokalne zajednice pa onda na ostalim nivoima. Naravno pozdravljamo sve sankcije i postupke kojima se kažnjavaju osobe koje negiranju genocid i ratne zločine, pa i one koje se odnose na izmjene naziva ulica po ratnim zločincima”, navela je.
Aktivistkinja Milica Pralica iz Udurženja “Oštra nula” smatra da je jako bitno da postoji zakon koji će sankcionisati negiranje genocida i druge ratne zločine, ali problem je – kako kaže – u tome da li će negatori biti sankcionisani i da li postoji politička volja da se zakon poštuje.
“Imamo slučajeve gdje su novinari javnog servisa nakon donošenja izmjena Krivičnog zakona kroz statuse na vlastitim društvenim mrežama negirali genocid, podnesene su krivične prijave, ali nisu kažnjeni i to je problem. Imamo zakon koji se ne poštuje. U Republici Srpskoj Narodna skupština je netom po donošenju izmjena Krivičnog zakona BiH donijela Zakon o neprimjenjivanju odluke visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Valentina Inzka o zabrani negiranja genocida. Pomirenje i očuvanje mira u Bosni i Hercegovini je još uvijek, nažalost samo zadatak civilnog društva, pojedinaca u lokalnim zajednicama i to je problem, jer civilni sektor nema dovoljno kapaciteta da radi i ono što je posao institucija, niti je to poenta civilnog sektora”, pojasnila je Milica Pralica.
Ipak, ona primjećuje da je u medijiima i na društvenim mrežama samanjeno negiranje zločina, ali da je u javnom prostoru povećano veličanje ratnih zločinaca.
“Nakon donošenja izmjena Krivičnog zakona BiH u Banjaluci sve je više murala, stencila i grafita po zgradama sa likom Ratka Mladića i poruke podrške. Neke od njih su na zgradama institucija (Ustavni sud Republike Srpske) i nisu uklonjene do danas”, rekla je Milica Pralica.
U konačnici, treba skrenuti pažnju na to da upravo “kroz službene rituale izgradnje kulture sjećanja, kao što je obilježavanje određenog datuma, podizanjem spomenika i spomen-ploča, imenovanjem ulica i slično” (Markovina, D., 2017: 108 – Doba kontrarevolucije) kreiramo javni narativ, a on nedvojbeno mora postati “otrežnjujući” i otvoriti vrata novim mirovnim politikama u Bosni i Hercegovini.
