Foto: Arianna Ruffinengo
U Južnoj Americi pojavio se novi pokret koji budi nadu onima koji vole prirodu, stalo im je do pravednosti i ponekad zdvajaju zbog stanja u svijetu te žele nešto napraviti da bi se stvari promijenile na bolje. Zove se Buen Vivir, što doslovno znači “dobro živjeti”. Proizišao je iz izraza Sumak Kawsay, što na domorodačkim jezicima kečua i kičva Perua i Ekvadora znači “pun život”. Jedna od definicija ovog koncepta je “način života u harmoniji sa zajednicom, s nama samima i, najvažnije, s prirodom” (www.pachamama.org). Domorodački narodi tisućama godina žive u skladu s tim principima.
Suočeni s kolapsom utopije komunizma i nesigurnim položajem njegovog dugogodišnjeg protivnika – liberalnog kapitalizma – Buen Vivir predlaže alternativnu budućnost za čovječanstvo. Dok je u kapitalističkom sustavu fokus na blagostanju pojedinca, Buen Vivir tvrdi da se prava pojedinca trebaju podrediti narodu, zajednici i prirodi. Karakteristika pokreta Buen Vivir koja ga definira jest harmonija – među ljudskim bićima te između ljudi i prirode. Doista, jedan od ključnih elemenata u jednadžbi ljudskog blagostanja jest koncept o pravima prirode. Umjesto da doživljava prirodu kao izvor blagostanja, bilo za pojedinca ili državu, Buen Vivir vidi Prirodu (s velikim P) kao entitet vrijedan sam po sebi. To je ono što izdvaja ovaj pokret te ga suprotstavlja onome “održivog života”, koji vidi održivost iz pretežito ljudske perspektive. Iz perspektive pokreta Buen Vivir, čovjek ne posjeduje prirodu, zemlju ni resurse, on njima samo upravlja. Koncept vlasništva – ključnog u zakonu na Zapadu – zamijenjen je konceptom odgovornog upravljanja. Također, Buen Vivir nadilazi socio-ekonomski pristup kakav zastupaju pokreti Occupy i njemu slični, koji teže ponovnom preuzimanju kontrole nad ekonomijom od današnjih političkih institucija.
U Ekvadoru i Boliviji, prava Prirode zapisana su u Ustavu. Bliže nama, u Švicarskoj, životinje, biljke i ostala bića od 2000. godine imaju pravo na dostojanstvo priznato Ustavom. U SAD-u postoje pravosudni pokreti da se biljkama i “neživim objektima” kao što su rijeke prizna status pravne osobe, što onda dozvoljava da se tuže korporacije ako im je ugrožen integritet. Diljem svijeta, od Nepala do Turske, poduzete su inicijative da se prihvati koncept prava ekosustava. U Indiji susrećemo koncept “ekološki Swaraj“, a u Južnoj Africi “eko-Ubuntu“.
Kako to funkcionira u praksi? Kritičari primjene koncepta u Ekvadoru ističu kako Ustav vladi dozvoljava da olabavi Buen Vivir propise ako je to u nacionalnom interesu i ne zahtijeva informirani pristanak zajednica u slučaju kontroverznih razvoja događaja. Ekvadorska vlada nastavlja odobravati projekte stranih eksploatacijskih kompanija, iako one narušavaju prava Prirode.
Prirodno je da se nova ideja u praksi ne poklapa uvijek s teorijom, no to ni na jedan način ne obezvrjeđuje ideju samu po sebi. Ono što ohrabruje u vezi ovog koncepta jest da predstavlja revolucionarni povratak istinskom prirodnom načinu razmišljanja. Doista, čovječanstvo se može nadati vraćanju ravnoteže u svom okolišu samo ako krene od premise da je Priroda živo biće i samim time vrijedna poštovanja, pa čak i štovanja. Promjena mentalnog stava od vlasništva nad prirodom kao posjedom do upravljanja prirodom kao odgovornosti, mogla bi biti početak novog doba čovječanstva.
Ostaje pitanje kako bi se takva značajna promjena mogla dogoditi na globalnoj razini, s obzirom na velike geopolitičke zapreke koje stoje na putu. Kao što nas uči povijest, zaokreti sudbine često su nepredvidljivi.
Autor: Julian Scott
S engleskog prevela: Ana Maslać
