Zanimljivosti o šišmišima - Važni oprašivači šuma, spavaju naglavačke, jedini sisari koji lete
Foto: UG "Fojničani" Maglaj
Ljudi ih se plaše, nazivaju ih jezivim i strašnim bićima, ali šišmiši su važna vrsta koja utiče na naš svakodnevni život, na načine kojih možda nismo ni svjesni. Od oprašivanja voća do jedenja dosadnih insekata i razvoja u medicini, šišmiši su noćni heroji baš kao i poznati strip-junak Betmen.
Autorica: Jelena Jevđenić
U svijetu postoji preko 1400 vrsta šišmiša. U Bosni i Hercegovini postoje 33 vrste šišmiša, imamo jednu od najočuvanijih populacija ovih životinja u Evropi, a otkrivene su i porodiljske kolonije ugroženih vrsta šišmiša širom BiH, rezultat je ovo projekta "Monitoring i zaštita šišmiša u Bosni i Hercegovini“ kojeg realizuje UG „Fojničani“ Maglaj u partnerstvu s „Centrom za krš i speleologiju“ Sarajevo i SNIK „Atomom“ Zavidovići u okviru projekta „Misli o prirodi“ koji implementira „Centar za promociju civilnog društva“ uz finansijsku podršku Švedske.
Udruženje „Fojničani“ iz Maglaja je napravilo informativne infografike iz kojih možete da naučite više o ovim životinjama koje su jako bitne za ekosistem planete.
Neke vrste šišmiša zimi migriraju u toplija područja, a neke prespavaju zimski san kao mede. Medvjedi i šišmiši su dva najpoznatija hibernatora. U periodu hibernacije šišmiše ne treba uznemiravati.
Insekti najviše zaziru od šišmiša. Svake noći šišmiši mogu pojesti insekata onoliko koliko su teški, a ta brojka insekata bude u hiljadama. Ova prehrana bogata kukcima pomaže poljoprivrednicima da zaštite svoje usjeve od štetočina. Pored toga bitni su za zdravlje ljudi. Komarci su prenositelji raznih infekcija poput malarije, denga groznice i drugih vektorskih bolesti. Jedan šišmiš je u stanju pojesti za jednu noć i do 3000 komaraca.
Šišmiši su jedini leteći sisari. Krilo šišmiša nalikuje modifikovanoj ruci čovjeka - zamislite kožu između prstiju tanku i rastegnutu. Ova fleksibilna kožna membrana koja se proteže između svake dugačke kosti šišmiša i mnogi pokretni zglobovi čine ih okretnim letačima. Osim za let, šišmiši svoja krila koriste za hvatanje i držanje hrane i svojih mladunaca.
Poput mačaka, šišmiši se sami čiste i provode mnogo vremena dotjerujući se. Neki, poput kolonijalnih šišmiša, čak se međusobno dotjeruju. Osim glatkog krzna, čišćenje pomaže u kontroli parazita.
Bebe šišmiša nazivaju se mladunci, a skupina šišmiša je kolonija. Kao i drugi sisari, majke hrane svoje mladunce majčinim mlijekom, a ne insektima. Većina šišmiša okoti jedno mladunče. Postoji barem jedna vrsta koja obično ima blizance, a to je istočni crveni šišmiš. Mame šišmiši stvaraju kolonije u proljeće u špiljama, mrtvom drveću i pukotinama stijena.
Šišmiši mogu naći hranu u potpunom mraku. Noću šišmiši mogu locirati insekte za jelo emitiranjem nečujnih visokih zvukova, 10-20 zvučnih signala u sekundi i slušanjem odjeka. To se zove eholokacija.
Šišmiši su bitni za ljudsku medicinu. Oko 80 lijekova dolazi od biljaka čiji opstanak zavisi od ovih sisara. Iako šišmiši nisu slijepi, proučavanje načina na koji šišmiši koriste eholokaciju pomoglo je naučnicima da razviju navigacijska pomagala za slijepe. Istraživanje šišmiša također je dovelo do napretka u vakcinama.
Zbog svojih jedinstvenih fizičkih sposobnosti, šišmiši se mogu sigurno smjestiti na mjestima gdje ih grabežljivci ne mogu dohvatiti. Kada spavaju, šišmiši se objese naglavačke u pećinu ili šuplje drvo, s krilima omotanim oko tijela poput ogrtača.
Foto: UG "Fojničani" Maglaj
Šišmiši često kao svoja skloništa koriste tavane kuća, šuplje zidove, napuštene stambene objekte i sl., a ponekad u ljetnim mjesecima mladi šišmiš tokom lova uleti i u sobu kroz otvoreni prozor. Ni u kom slučaju se ne treba plašiti ovih bezopasnih životinjica i burno reagovati u takvim situacijama. U slučaju kada uleti u sobu, samo treba ostaviti otvoren prozor i on će sam izaći. Ukoliko se nasele na tavan, ne treba ih uznemiravati. Ali ipak, ukoliko nekome predstavljaju smetnju te ako građani trebaju pomoć / savjet za spašavanje šišmiša ili njihov oporavak, u svakom momentu mogu nazvati Centar za krš i speleologiju, na dežurni telefon: 061 491 053 ili 062 701 020.
Najdugovječniji šišmiš ima 41 godinu. Kaže se da što je životinja manja, to joj je životni vijek kraći, ali šišmiši krše to pravilo dugovječnosti. Iako većina šišmiša u divljini živi manje od 20 godina, naučnici su dokumentovali šest vrsta koje žive više od 30 godina. Godine 2006. maleni šišmiš iz Sibira postavio je svjetski rekord od 41 godine.
Kao i većina drugih životinjskih vrsta i šišmiši su postali ugrožena životinja zbog klimatskih promjena, gubitka staništa, smanjenja populacije insekata i sindroma bijelog nosa, smrtonosne gljivične infekcije.
Da bi se populacija šišmiša u BiH očuvala, naučnici, ekolozi i eko-aktivisti već su poduzeli korake koje mogu zaštititi ovu vrstu.
"Terenskim istraživanjima, naučnim radovima, a zatim zagovaračkim aktivnostima, aktivnom medijskom kampanjom i pokretanjem zakonskih procedura nastojimo da doprinesemo zaštiti 33 vrste šišmiša koje naseljavaju Bosnu i Hercegovinu, da damo preporuke za konzervaciju i upravljanje njihovim staništima i u konačnici da doprinesemo zaštiti prirode u cijelosti. Zahvaljujući projektu smo izradili i „Nacionalni izvještaj o stanju šišmiša u BiH“ u skladu s obavezama iz Međunarodnog sporazuma o zaštiti šišmiša EUROBATS, a inicirali smo i uvrštavanje svih vrsta šišmiša na Crvene liste FBiH i RS. Organizacijom javnih predavanja, obilježavanjem „Međunarodne noći šišmiša“ i sličnim aktivnostima vjerujemo da smo povećali i senzibilitet građanki i građana o značaju šišmiša i potrebi zaštite njihovih staništa u BiH", navodi Besim Gurda iz udruženja „Fojničani“ iz Maglaja.
