Zakon usporio, ali nije zaustavio izgradnju malih hidroelektrana

Rijetke su pobjede aktivista u Bosni i Hercegovini. Jedna takva desila se prije skoro pola godine, kada je u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine usvojen Zakon o dopuni Zakona o električnoj energiji, kojim je zaustavljeno daljnje izdavanje koncesija i energetskih dozvola za male hidroelektrane. Zahvaljujući grupi organizacija okupljenih oko Koalicije za zaštitu rijeka BiH, stotine rijeka i potoka za sada nastavljaju slobodno teći. Obzirom da je u ovom zakonu ostavljena mogućnost gradnje malih hidroelektrana onim investitorima koji su ranije dobili koncesije i podnijeli zahtjev za energetsku dozvolu, te počeli aktivnosti na realizaciji u roku od tri godine od stupanja zakona na snagu, zanimalo nas je koji su stvarni efekti na terenu dopunjene verzije zakona.  

Lejla Kusturica iz Fondacije Atelje za društvene promjene-ACT, aktivna učesnica pregovora s Vladom FBiH, za Naratorium kaže da su aktivisti svjesni da to zakonsko rješenje nije bilo idealno, jer zakon nije eksplicitno zabranio gradnju malih hidroelektrana.

– U razgovorima i pregovorima s Vladom FBiH onomad, neki njihov stav je bio da Vlada ne može ući u nikakav poslovni, pravni rizik tužbi od imaoca koncesija, donoseći tako neki radikalan zakon, iz prostog razloga jer se radi o stečenim pravima. Svaki investitor bi imao pravo da podnosi tužbe iz razloga što mu je dodijeljeno nešto što ne može da ostvari. I onda su njihovi pravnici izračunali da otprilike tri godine trebaju da se dobiju sve te dozvole i to je neki fer rok. Dakle, ovim zakonom se obesmislilo davanje novih koncesija, to je poenta, objasnila je ona ovakvo zakonsko rješenje.

Još uvijek se grade

Prema planovima i strategijama različitih nivoa vlasti u BiH je bilo planirano oko 500 malih hidroelektrana. Broj izdatih koncesija nije poznat jer različiti nivoi vlasti izdaju koncesije, a jedinstven registar u FBiH nije napravljen uprkos insistiranju nevladinih organizacija. 

– Problem je što se ti koncesioni ugovori izdaju na tri nivoa. To je bio jedan od zadataka resornim ministarstvima da urade nakon usvajanja Zaključka 23.6.2020., međutim, to nikada nije urađeno, dok u Republici Srpskoj, naprimjer, imamo jedinstveni registar koncesija i puno je lakše to provjeriti nego u Federaciji, navodi Robert Oroz, aktivista iz Fojnice koji pomno prati aktivnosti na terenu; naime, u Srednjobosanskom kantonu je izgrađen najveći broj malih hidroelektrana.

On kaže da je u BiH do sada izgrađena 121 mala hidroelektrana, od kojih je više od pola u Federaciji BiH. 

– Ima još puno malih hidroelektrana koje se mogu graditi, ukupno desetak je u izgradnji, u različitim fazama. Neke su završene, čekaju odobrenja i priključak na visokonaponsku mrežu. Zbog toga smo mi negodovali kada je Zakon bio u hitnoj proceduri, kada se odigrao onaj igrokaz sa Irfanom Čengićem u glavnoj ulozi, pa je taj zakon pao u hitnoj proceduri gdje je kupljeno još godinu dana za investitore da pokrenu procedure, da bi imali taj rok od tri godine za gradnju. Mi smo se bunili protiv tog roka, ali nažalost nije nam usvojeno. Oni se pravdaju da se nešto ne može retroaktivno ukinuti, što i ima nekog smisla, ali eto, šta je – tu je. Neki pomak je načinjen, mi, naravno, nismo zadovoljni tim rješenjem, kaže Oroz.

Danas u Srednjobosanskom kantonu električnu energiju proizvodi 38 takvih postrojenja.

– Otprilike takav je bio broj i planiranih, pa smo uspjeli da za neke od njih dobijemo raskide koncesionih ugovora. Čak sedam takvih je u Fojnici, 10 ukupno, mada su to uglavnom mrtvi projekti koje su imale firme koje uglavnom više ne investiraju ili su u lošem stanju, tako da nisu uspjele da pribave potrebnu dokumentaciju, osim hidroelektrane Majdan 2 na rijeci  Fojnici, čiji koncesioni ugovor je bio potpisan sa Intrade Energijom, sadašnjom firmom Petrol Power u vlasništvu slovenskog Petrola koji već sada ima četiri male hidroelektrane napravljene u Fojnici, pa smo mi mislili da će se napraviti i ta peta, objašnjava naš sagovornik.

Sa drugim aktivistima on tokom godine prati da li male hidroelektrane poštuju ekološke propise koje moraju prema ugovorima ispoštovati. Budući da su iza nas vrlo sušno ljeto i prva polovina jeseni, male hidroelektrane su u tom periodu radile u manjim kapacitetima.

– Zahvaljujući medijskim objavama i našim obilascima terena, veliki broj mHE u Srednjebosanskom kantonu nije radio za vrijeme sušnog perioda, što nije bio slučaj prethodnih godina. Lako se to može provjeriti prema pregledu mjesečne proizvodnje električne energije na kojima se vidi da su one non-stop radile, ali se to nije desilo u zadnje dvije godine, primjećuje Oroz.

Za razliku od konvencionalnih hidroelektrana (preko 10 MW) koje imaju veće akumulacije vode, zahvaljujući kojima mogu lakše kontrolisati stabilnost proizvodnje, malim hidroelektranama je potreban ujednačen dotok vode, a mora se održati i biološki minimum protoka.

– S obzirom na slabe padavine, mislim da će biti krah sa proizvodnjom struje. Biti će to, prema nekim mojim procjenama, ispod dva posto (proizvodnja mHE u odnosu na ukupnu proizvodnju op.a.). Prošla godina je bila jako povoljna, što se može vidjeti prema radu velikih hidroelektrana koje su konstanta. Kada uporedimo proizvodnju iz velikih i malih hidroelektrana, vidimo da je prošla godina bila jedna od najpovoljnijih u zadnjih 10 godina. Proizvodnja iz mHE je bila 2,53 posto, s tim da je nekadašnja mHE Kostel Una nakon rekonstrukcije prešla kapacitet od 10 mW, pa se po zakonu više ne bi smjela smatrati malom hidroelektranom. Sama njena proizvodnja je bila 44 GW prošle godine, tako da je taj postotak realno trebao biti još manji, procjene su Oroza.

Uskoro novi zakon

Pošto se ne zna tačan broj malih hidroelektrana koje će biti izgrađene, pokušali smo na osnovu drugih pokazatelja procijeniti kakav je interes investitora za gradnju poslije usvajanja dopunjenog Zakona o električnoj energiji. Dopune ovog zakona omogućavaju onima koji su ranije dobili koncesiju, a zatim ishodovali i energetsku dozvolu, odnosno ušli u proceduru za dobijanje dozvole, da u roku od tri godine kompletiraju potrebnu dokumentaciju i krenu u izgradnju objekta. Iz Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije tvrde da nakon stupanja na snagu pomenutog zakona nije bilo zahtjeva za kompletiranje energetskih dozvola, što pokazuje da je zakon ipak imao nekog efekta. Ipak, mnogo toga će zavisiti i od djelovanja aktivista, čiji idući cilj je raskidanje koncesija i brisanje malih hidroelektrana iz prostornih planova, kako bi se osujetili novi pokušaji oživljavanja starih planova. Tako su, naprimjer, u Mostaru iz prostornog plana grada izbrisane dvije male hidroelektrane na Buni.

U međuvremenu, novi federalni Zakon o električnoj energiji prošao je kroz niz procedura te bi se uskoro mogao naći pred parlamentarcima. Kako novi zakon predviđa ukidanje energetskih dozvola za elektrane manje od 1 MW (zbog olakšavanja procedura za proizvodnju energije za vlastite potrebe), organizacije za zaštitu okoliša su poslije javne rasprave insistirale da se u zakon unese izuzeće za male hidroelektrane, kako se ne bi stvorila mogućnost za različita tumačenja. Nekoliko dana nakon našeg razgovora, aktivisti su objavili da je Vlada FBiH uvažila njihove zahtjeve i da se sada dodatne stavke nalaze u prijedlogu zakona. Pored toga, u novi zakon su unesene i dopune starog zakona, te je ostavljen isti rok za investitore da do 3.8.2025. mogu kompletirati energetske dozvole ako su podnijeli zahtjev do 3.8.2022. godine.

U Republici Srpskoj borba za zaustavljanje gradnje malih hidroelektrana je imala drukčiji tok, ali se mogu izdvojiti isti trendovi kao i u Federaciji BiH.

– Usvajanjem Deklaracije o zaštiti rijeka početkom 2021. godine od strane Narodne skupštine RS, proizašlo je da je Vlada obavezna izvršiti reviziju svih do sada postojećih dodijeljenih koncesionih ugovora kao i utvrditi status svih pravnih subjekata u procesu izgradnje hidroenergetskih objekata. Usvajanjem te Deklaracije, de facto je bio na snazi moratorijum na izdavanje novih koncesija za nove projekte izgradnje malih hidroelektrana. Nadležna Ministarstva su nedavno završila pomenutu Analizu, iako im je trebalo skoro dvije godine, a podaci pokazuju da se dugoročno na tome radilo, pa u nekim stvarima su podaci prikazani sa zakašnjenjem, to jest podaci ne odgovaraju trenutnim jer je vremenska distanca različita. Ovom analizom ostaje još prostora da se djeluje, odnosno da Vlada odluči da raskine mnoge koncesione ugovore jer za njih ima itekako razne osnove. Da li će ka tome ići, vidjećemo u narednom periodu, kaže Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke.

U martu 2022. usvojen je Zakon o obnovljivim izvorima energije u RS, kojim je bitna promjena ta da je za male hidroelektrane preko 150 kW (kilovata) ukinut sistem podsticaja, koji je omogućavao vlasnicima ovakvih elektrana da godinama zarađuju na otkupnim cijenama koji su desetostruko premašivale tržišne cijene, a koje potrošači plaćaju računima za električnu energiju.

– Ovim se djeluje destimulišuće na buduće investitore, jer bez sistema podsticaja mnogi gube interes za ovakve projekte. Nažalost, trenutnim rastom cijena dolazi do situacije u kojoj se i bez sistema podsticaja „isplati“ ulagati u energetski sektor, tj. gradnju malih hidroelektrana, primjećuje Topić.

U ovom entitetu u pogonu su 52 male hidroelektrane, od kojih su tri ušle u mrežu ove godine. 

Da su male hidroelektrane sada isplative i bez poticajnih cijena, potvrđuju i naši izvori. Razlog tomu su cijene električne energije na svjetskim berzama. Zbog cijena koju njihova struja može postići na stranom tržištu, vlasnici malih hidroelektrana u FBiH ove godine su masovno napustili sistem poticaja i počeli prodavati energiju nekolici stranih kompanija koje zarađuju ogroman novac na preprodaji struje iz Bosne i Hercegovine. Tako je ove godine, od preko 50 malih hidroelektrana, samo 13 njih ostalo na sistemu poticaja. 

Ima i gubitaša

S druge strane, postoje i povlašteni proizvođači struje koji posluju u gubitku i pored visokih poticaja. Zanimljivo je, kaže Robert Oroz, da su sve firme koje posluju u gubitku u vlasništvu stranih kompanija. Njemačko-austrijski Kelag, austrijski Wien Energy GmbH i slovenački Petrol posjeduju 19 malih hidroelektrana u BiH. Sve one godinama proizvode gubitke.

Slovenački Petrol kupio je Intrade energiju d.o.o. Sarajevo u čijem vlasništvu su četiri male hidroelektrane u Srednjobosanskom kantonu. Firma je prije dvije godine preimovana u Petrol Power. Kompanija ima pet zaposlenih, 2021. godine su ostvarili prihod 1.601.570 KM, ali je dobit bila -395.613 KM.

– Postavljao sam to pitanje velikom broju ljudi, neki kažu da je to zbog kredita, ali imamo naprimjer mHE ovdje u Fojnici koje su napravljene 2004. godine, skoro će 20 godina kako su one u funkciji, nemoguće je da još uvijek vraćaju kredite, kada znamo da se one isplate u roku od sedam-osam godina. Nikog to, kako sam primijetio, baš puno i ne interesira. Imali smo situaciju da su četiri mHE napravljene na rijeci Gostović u općini Zavidovići, koje su u većinskom vlasništvu Wien Energy, čak se i u austrijskom parlamentu raspravljalo o tome. Kako je moguće da firme koje nemaju skoro nikakvih ulaganja i pri tome su još izdašno subvencionirane od države u kojoj rade da posluju u gubitku? Pitanje svih pitanja je zašto je tolika navala za njima ako prave gubitke. Ko želi gubitaše, pita se Oroz.

Pokušali smo dobiti odgovor iz ureda Petrola u Sloveniji, ali u mailu koji je stigao u naš inbox samo je potvrđeno da je kompanija Petrol Power 2021. godine proizvela gubitak od preko 200.000 eura. Iz izvora bliskog ovoj kompaniji rečeno nam je da se radi o naslijeđenim kreditima kompanije koje su kupili.

Intrade energija je bila među pionirskim kompanijama u izgradnji malih hidroelektrana u BiH. Tada je ona bila u većinskom vlasništvu slovenačkog IG investicijski inženiring, koji je bio u stopostotnom vlasništvu  kompanije Istrabenz Gorenje (Iges). Obje kompanije je tada je vodio  današnji premijer Slovenije Robert Golob. Uoči izbora u Sloveniji ove godine o Golobovim vezama sa energetskom sektoru BiH pisala je i Janši bliska Nova24 TV. 

Ovaj tekst je nastao u saradnji sa Heinrich Boll Stiftung Sarajevo.

Autori: Harun Dinarević i Alena Beširević / Naratorium