Vrijeme je da odbacimo bacanje

Do pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća većina proizvoda izrađivana je da traje. Boce za mlijeko bile su od stakla i povratne te se sterilizirale za ponovnu upotrebu, a restorani su posluživali hranu u keramičkim tanjurima s priborom od nehrđajućeg čelika. Plastične vrećice tek je trebalo izmisliti, piše Greenpeace Hrvatska.

Od tada smo, međutim, s tehnološkim napretkom naučili masovno proizvoditi jeftine proizvode. To i sve snažnija kultura bacanja nagomilali su planine otpada i uništili mnoge krajolike, a uvriježila se i kultura jednokratne upotrebe. 

Danas koristimo oko 50% više prirodnih resursa nego prije 30 godina te proizvodimo vrtoglavih 2 milijarde tona otpada na godinu. Vjerojatno ne čudi da je plastika jedan od glavnih krivaca za to. Plastika zatrpava našu zemlju i guši naša mora i oceane, a naći ćete je u gotovo svakom zakutku ovog planeta, čak i na Antarktici. Plastika se proizvodi iz fosilnih goriva i odgovorna je za 5% svih emisija stakleničkih plinova u svijetu. Zbog svoje toksičnosti ugrožava milijune živih bića, uključujući i ljude. Svi smo svjedoci stravičnih slika zapetljanih morskih kornjača i udavljenih morskih ptica.

I dok industrija plastike pokušava uvjeriti potrošače da se mnogi plastični proizvodi daju reciklirati, od 1950-ih godina naovamo manje od 10% otpadne plastike završilo je u reciklaži, dok se ostatak spaljivao, bacao u odlagališta otpada ili naprosto završavao u okolišu.

No sve smo svjesniji dugoročnih razarajućih posljedica plastike i prijeke potrebe da tome stanemo na kraj. Stoga su neke korporacije, pa čak i vlade, najavile namjeru da se prebace na alternativu, a to je uglavnom papir.

Ono što je manje poznato, međutim, jest da se svake godine posiječe tri milijarde stabala samo za papirnata pakiranja, a riječ je o površini otprilike velikoj kao cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo. Mnoga od tih stabala dolaze iz najugroženijih šuma u svijetu, koje su dom bezbrojnim ugroženim vrstama, kao i domorodačkim zajednicama kojima život ovisi o tim šumama. Te su šume važne za skladištenje ugljika, a jednom kad se unište jedinstveni ekosustavi koji vrve životom, ništa ih više ne može zamijeniti.

Nalazimo se usred krize – i klimatske i krize bioraznolikosti, zbog čega treba zaštititi i obnoviti šume. Da bi se to učinilo, izuzetno je važno ograničiti sječu stabala koja se koriste za jednokratne proizvode i pakiranja.

Pomalo je ironično da je plastičnu vrećicu 1959. godine izumio švedski inženjer Sten Gustaf Thulin kao zamjenu za papirnate vrećice, koje su se smatrale lošima za okoliš jer su se zbog njih sjekle šume.

Očito je da ni plastika ni papir nisu rješenja prihvatljiva za sigurnost okoliša. Stoga uopće ne bismo trebali birati između papira i plastike, naročito zato što već imamo druga rješenja. Vrijeme je da potpuno prekinemo ovisnost o jednokratnim proizvodima.

Upravo se zbog toga okupilo 188 organizacija, pozvavši na prekid korištenja jednokratnih proizvoda, te potičući korjenite promjene kako u proizvodnji i potrošnji tako i u sustavima zbrinjavanja, čime bi se omogućilo istinsko kružno gospodarstvo.

Greenpeace se pridružuje tim organizacijama te poziva vlade, tvrtke, investitore i civilno društvo da odbace jednokratne proizvode u korist višekratnih proizvoda koji ostavljaju minimalan otisak u okolišu i društvu.

Mnoga su rješenja već danas dostupna, poput onih za višekratnu upotrebu i ponovno punjenje, proizvoda u cijelosti izrađenih od recikliranih materijala koje je moguće vratiti u kružni sustav, materijala koji su alternativa fosilnim gorivima i sirovinama drvnog porijekla, te pametnog dizajna kojim se štedi na materijalima.

No najvažnije je da svi budemo zajedno u tome i radimo na preobrazbi koja će iskorijeniti jednokratne proizvode. Dobrobiti bi bile dalekosežne, kako za nas, tako i za okoliš. 

Niže je naveden popis onoga što se može poduzeti kako bi se provela ta sveobuhvatna promjena sustava i iskorijenila jednokratna upotreba.

Kao pojedinac, svatko od nas može:

• Odbiti koristiti nepotrebne jednokratne proizvode tako što ih neće kupovati ili će upozoriti proizvođače da pretjeruju s ambalažom.

• Koristiti društvene mreže i druge komunikacijske kanale da izrazi zabrinutost i podigne razinu svijesti o problemima i rješenjima vezanim za jednokratno korištenje. 

Tvrtke mogu:

• Osmisliti kvalitetnu politiku odnosno strategiju pakiranja

• Pametno osmisliti proizvode kako bi smanjili količinu potrebnih vlakana te jednokratna pakiranja ukinuli odnosno sveli na minimum. 

• Dati prednost sve snažnijoj primjeni rješenja nove generacije, uključujući pionirska ulaganja i usvajanja takvih praksi.

• Potaknuti dobavljače duž lanca opskrbe da zaustave uništavanje dragocjenih šumskih područja te koriste obnovljive resurse.

Vlade mogu:

• Promicati politike i osiguravati financijska sredstva za očuvanje šumskih ekosustava i hitan prelazak na kružno gospodarstvo.

• Poticati i podržavati poslovne subjekte i građane u prilagodbi na promjene, kroz edukativne i informativne programe. 

Nevladine organizacije mogu:

• Poticati na promjenu provođenjem kampanja

• Zagovarati i podržavati pozitivne politike država i tvrtki 

• Osvještavati javnost o važnim znanstvenim spoznajama 

• Proučavati prakse inovatora i drugih koji su promjene usvojili u ranijoj fazi, te o tome obavještavati javnost

• Pomagati u usmjeravanju novčanih sredstava u smjeru masovne primjene poželjnih rješenja

• Ne upasti u zamku zalaganja za lažna rješenja