Uloga i značaj zemljišta u borbi protiv klimatskih promjena
Za samo 70 godina svjetska populacija narasla je sa 2,5 na preko 7,8 milijardi ljudi. Ovakva demografska eksplozija dovela je do ogromne potražnje za hranom koja je u najvećoj mjeri zadovoljena sve većim širenjem industrijske poljoprivrede i neodrživih poljoprivrednih praksi.
Autorka: dr. Jordana Ninkov
Međutim, za to postoji cijena. Trenutno je na globalnom nivou primjetan zabrinjavajući trend opadanja plodnosti zemljišta usljed velikog gubitka organske materije iz površinskih slojeva, a osim što otežava proizvodnju hrane, degradacija zemljišta znatno utiče i na naše napore da smanjimo emisije gasova sa efektom staklene bašte i zaustavimo najteže posljedice klimatskih promjena.
Značaj organske materije u zemljištu
U suočavanju sa klimatskim promjenama od poljoprivrede se očekuje da odgovori na osnovnu ljudsku potrebu i nahrani sve veći broj stanovnika planete i to uprkos prognoziranim ozbiljnim klimatskim ometanjima ove „fabrike pod otvorenim nebom“. Prema nekim procjenama, u narednih 40 godina potrebno je proizvesti količinu hrane koja je ukupno proizvedena u posljednjih 500 godina.
U traženju rješenja, poljoprivrednici se sve više okreću svom osnovnom resursu – zemljištu, tj. unapređivanju njegovog kvaliteta i povećanju količine organske materije u njemu.
Brojne su koristi i uloge organske materije u zemljištu, a neke od važnijih su sljedeće:
- izvor azota i drugih hranljivih materija biljkama;
- povećanje dostupnosti vode biljkama u uslovima suše i njeno zadržavanje u slučaju viška i poplava;
- poboljšanje strukture zemljišta i smanjenje ugroženosti zemljišta od erozije i gubitaka;
- očuvanje biodiverziteta i ekoloških usluga zemljišta;
- i još mnogo toga…
Sve zajedno omogućava stabilniju proizvodnju hrane – veće i sigurnije prinose. Dodatno, kada se zemljište razumno koristi, ono može igrati važnu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena skladištenjem ugljenika i smanjenjem emisije gasova sa efektom staklene bašte u atmosferu. Prema tome, zemljište može dati trostruki doprinos u borbi sa klimatskim promjenama… Kako?
Ciklus ugljenika u prirodi
U ciklusu ugljenika u prirodi, zemljište predstavlja njegov najveći rezervoar. Ugljenik se u zemljištu nalazi kao organski ugljenik u sastavu organske materije zemljišta ili u neorganskom obliku u sastavu karbonata i drugih jedinjenja.
Organski ugljenik čini oko polovine sastava organske materije (OM). Globalno posmatrano, zemljište sadrži više ugljenika do dubine od 1 m nego što ga ima u nadzemnoj vegetaciji i atmosferi zajedno.
Ugljenik je dio svih živih bića i čini oko polovine suve mase živih organizama. Poput vode, i ugljenik kruži u prirodi, a krajnje uprošćen prikaz ciklusa ugljenika na relaciji atmosfera – biosfera – pedosfera (zemljište) bi bio: biljke fotosintezom izdvajaju CO2 iz atmosfere i ugrađuju u svoja tkiva, dok ostali živi organizmi unose ugljenik kroz lance ishrane. Razgradnja ostatka uginulih biljaka, životinja i ekskreta životinja dešava se uz rad razlagača, najviše mikroorganizama. Svi aerobni živi organizmi otpuštaju dio ugljenika disanjem u obliku CO2, tako da i zemljišta emituju CO2 zbog rada mikroorganizama koji razlažu ostatke biljaka i životinja i time vraćaju njihov ugljenik nazad u atmosferu.
Međutim, zemljišta mogu „trajno“ da uskladište ugljenik u procesu stvaranja stabilne organske materije, tako što se početna OM neće potpuno razložiti. Ovo je u zemljištu moguće tako što je organska materija sačuvana od potpune oksidacije (izloženosti kiseoniku) i dodatno, sačuvana fizičkom barijerom od rada „gladnih“ mikroorganizama, kao i vezivanjem OM za mineralne čestice zemljišta.
Stabilna OM u gornjim, obradivim slojevima zemljišta traje i do nekoliko decenija, a u dubljim slojevima preko 1 m – ona je zarobljena „zauvijek“. Proces stvaranja trajnog bazena ugljenika i premještanje OM u dublje slojeve zemljišta traje milionima godina unazad i tako su i nastala fosilna goriva.
Tako da su ljudi korišćenjem fosilnih goriva zapravo sagorjevali milenijumske rezerve ugljenika, što je uz degradaciju zemljišta, dovelo do povećanja količine CO2 u atmosferi.
Zbog toga što je
, zemljište istovremeno može biti i najveća šansa i najveća prijetnja u ispunjavanju ciljeva Pariskog sporazuma.Ukoliko zemljišta nadalje degradiraju, ona će, umesto da skladište, dodatno otpuštati CO2 u atmosferu iz gornjih slojeva. Gubitak organske materije iz obradivih slojeva zemljišta je globalan i rapidan, i prisutan je i u našoj zemlji.
Svjetska zemljišta u posljednjih sto godina kontinuirano gube organsku materiju usljed intenzivne poljoprivredne proizvodnje, gubitka šuma, erozije, širenja gradova i drugih ljudskih aktivnosti koje degradiraju zemljište. Procjenjuje se da je danas trećina svjetskog zemljišta degradirana u nekom obliku. Povećanjem temperature zemljišta su još podložnija gubitku OM i sve manje spremna za ekstremna klimatske uslove suše i nepogode.
Kako možemo povećati sadržaj organske materije u zemljištu?
Postoji nekoliko koncepata i više novih tehnologija gajenja koji mogu sačuvati i povećati sadržaj OM u zemljištu, kao što je: održivo korišćenje zemljišta, regenerativna poljoprivreda, ugljenička poljoprivreda, poljoprivreda nulte emisije i otpada, agrošumarstvo, organska proizvodnja, precizna poljoprivreda, redukovana obrada zemljišta, očuvanje plodoreda, pokrovni usjevi, među usjevi, zelenišno đubrenje, i dr.
Ovo su dobre vijesti da ukoliko promjenimo način korišćenja zemljišta i agrotehniku – možemo značajno da doprinesemo i ublažavanju klimatskih promjena.
Inicijativa „4 per 1000“
Međunarodna inicijativa „4 u 1000“, pokrenuta je na Konferenciji Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama u Parizu – COP 21, 2015. godine. Inicijativa se sastoji od udruživanja svih dobrovoljno zainteresovanih strana javnog i privatnog sektora u cilju povećanja sadržaja organskog ugljenika u poljoprivrednim zemljištima i time očuvanja zemljišta za proizvodnju hrane i ublažavanje klimatskih promjena.
Godišnja stopa rasta zaliha organskog ugljenika u zemljištu od 0,4%, ili 4 ‰ godišnje, u prvih 30-40 cm zemljišta, znatno bi smanjila koncentraciju CO2 u atmosferi.
Ova stopa rasta nije normativni cilj za svaku članicu inicijative, ali je dobar pokazatelj da je čak i mali porast zaliha ugljenika u zemljištu presudan za poboljšanje plodnosti zemljišta i poljoprivredne proizvodnje i da bi se time doprinijelo postizanju dugoročnog cilja ograničavanja porasta temperature na prag +2 °C, iznad kojeg, kako IPCC (Međuvladin panel za klimatske promene) ukazuje, efekti klimatskih promjena znatno ugrožavaju život na planetii.
Da li to znači da imamo jednostavno i lako dostižno rešenje ispod svojih nogu?
Ne u potpunosti, povećanje sadržaja organskog ugljenika od 4 ‰ godišnje zahtjeva ozbiljni zaokret u tehnologiji gajenja, veća početna ulaganja, više znanja, drugačiju mehanizaciju i donosi vidljivu korist tek u narednim godinama proizvodnje. Ovo znači da je za dostizanja cilja povećanja OM u zemljištu potrebna organizovana, naučna i institucionalna podrška proizvođačima.
Podrška naučne i međunarodne zajednice „zarobljavanju“ i skladištenju ugljenika u zemljištu
Potencijal doprinosa zemljišta u borbi sa klimatskim promjenama je podržan čvrstim naučnim dokazima i istraživanjima. Međunarodna zajednica ubrzano radi na implementaciji ovakvih rješenja, najviše pod okriljem Ujedinjenih nacija, kao što je Globalno partnerstvo za zemljište (
, dobitnik mnogih priznanja. Profesor Ratan Lal u svom radu neprestano ukazuje na značaj zemljišta za opstanak naše planete i ističe da je zdravlje zemljišta, biljaka, životinja, ljudi i životne sredine – jedinstvena neraskidiva cjelina.Konvencija Ujedinjenih nacija za borbu protiv degradacije zemljista (UNCCD) u svom radu kao glavni cilj ima postizanje neutralnosti degradacije zemljista (LDN – land degradation neutrality), a efekat povezuje, pored već pomenutih, i sa borbom protiv suše.
