Ubistvo rijeke Željeznice zbog volje pojedinaca

Iako je već više puta upozoravano na negativne posljedice koje nastaju izgradnjom i stavljanjem u pogon mini hidrocentrala, izgradnja istih na gornjem toku rijeke Željeznice je i potvrdila očekivanu bojazan ekologa i ekološko osvještenih ljudi.  

Izgradnjom minihidrocentrala najviše su ugroženi svi oni organizmi koji žive u vodi. To su: veliki broj najrazličitijih vrsta beskičmenjaka poznatih samo užem krugu ljudi, ali ni u kojem slučaju manje važnih za ekosistem, zatim kičmenjaci: ribe, vodozemci, gmizavci, ptice i sisari. Izgradnjom ove mini hidrocentrale (u daljem tekstu MH) posebno su pogođene ribe, koje su svim svojim životnim aktivnostima trajno vezane za vodu.

U vrijeme bivše države područja rijeke Željeznice znana kao Radava i Gotuša, bila su često zabranjena za ribolov. Naime, zakon o ribočuvarskoj službi nalaže svakom ribarskom društvu koje gospodari nekim ribolovnim područjem da na svom teritoriju utvrdi i trajno zaštiti područja za mriješćenje riba. Iako je ustanovljeno da su upravo Radava i Gotuša mjesta gdje je mrijest riba najintenzivniji, ipak, od rata pa do danas ništa nije učinjeno da se ta područja zaštite od bilo kakvih aktivnosti.

Činjenica je također i to da su kreševski ribolovci primili nekakvu novčanu nadoknadu za obnovu uništenog ribljeg fonda u Radavi, da bi zanemarili svoju moralnu i materijalnu odgovornost prema ovom mrijestilištu riba, jer ovo područje pripada kreševskoj općini. Postoji velika vjerovatnoća da će se taj novac utošiti za poribljavanje u sasvim drugom koritu rijeke, jer u Radavi više nema gdje. Ta rijeka je rijeka Kreševka u kojoj se svako malo desi pomor ribe, ove godine već dva puta. Poslednji se desio prije samo par dana. Ima li svrhe da se ona poribljava?

Poznato je da MH proizvode veliku buku, pa će ovo područje, puštanjem MH u pogon, postati trajno zagađeno bukom. U novije vrijeme, buka se definira kao jedan od najpogubnijih onečiščivaća za zdravlje ljudi, živih bića i kompletan ekosistem.

Zbog velike ekstremnosti klime i posebnih mikroklimatskih obilježja za očekivati je da ovaj kanjon posjeduje veliki stupanj endemizma i reliktnosti. To nikakve naučne studije nisu mogle pokazati jer nisu nikada ni odrađene na terenu a vjerodostojnost onih napisanih (ne odrađenih!) ekoloških studija o uticaju MH na okoliš je upitna kao što je upitna i stručnost osoba koje su napisale te studije (ponavljam opet: ne odradile nego samo napisale)!

Neminovna je činjenica i o negativnom utjecaju radova na riječnom koritu i kilometarima nizvodno. Naime, svjedoci smo da je rijeka nizvodno od mjesta gdje se izvode radovi trajno zamućena. Prozirnost vode je nerijetko svedena na nulu. Na mjestima gdje rijeka usporava (virovi i bentovi) riječno dno je već mjesecima prekriveno debelim slojem mulja. Ne treba zaboraviti da rijeka Željeznica cijelim svojim tokom ima dno normalno pokriveno kamenjem, a na mirnijim mjestima pijeskom. Svi biljni organizmi ove rijeke (talofiti tj. alge) pripadaju bentosu i trajno su vezane za dno rijeke. Nema ih u slobodnom stupu tečnosti. Stoga su sve te alge pokrivene debelim slojem mulja ili mutnom vodom pa do njih ne dolazi svjetlost. Zbog toga nema fotosinteze, pa se trofični lanci (tj. laci ishrane) remete ili bolje reći prekidaju na prvom nivou – nivou producenata organske materije. Žalosno je i to što se tone i tone plodnog zemljišta puštaju da idu nizvodno. Ne treba zaboraviti da mnoga područja svijeta oskudijevaju plodnim tlom i kupuju ga! Zemljište je podloga i matični supstrat za rast viših biljaka (kormofita).  

Iz svega navedenoga lako je zaključiti da i vrlo mali i nepromišljeni zahvati na ekosistemu dovode do remećenja kompletne ravnoteže ekosistema.