U svijetu u proteklih 45 godina nestala oko trećina vlažnih staništa
Foto: Impuls
Zabrinjavajuća je činjenica da je u svijetu u proteklih 45 godina nestala oko trećina vlažnih staništa i da sada iščezavaju tri puta brže nego šume, rekao je FoNetu predstavnik Svjetske organizacije za prirodu WWF Adria Goran Vreljanski.
On je u serijalu razgovora Vidokrug o ekologiji precizirao da vlažna staništa zauzimaju samo tri odsto svjetske površine, a da ukupno čuvaju više ugljenika, nego sve šume na svijetu zajedno.
Vlažna staništa, čiji je značaj neprocjenljiv, predstavljaju ekosisteme koji su manje ili više sezonski ili trajno poplavljeni vodom sa dosta biljnih i životinjskih vrsta, objasnio je Vreljanski.
U vlažna staništa spadaju bare, močvare, tresetišta, vlažne livade i poplavne šume, naglasio je on i ocijenio da ljudi malo ili nedovoljno znaju o uticaju ovakvih staništa na životnu sredinu.
Jedna od najvažnijih karakteristika ovakvih staništa jeste to što se ponašaju kao filteri i prečišćavaju vodu, istakao je Vreljanski.
Kako je obrazložio, vlažna staništa veoma utiču na ublažavanje efekata klimatskih promjena i imaju veliku sposobnost upijanja vode koja se javlja prilikom poplavnih talasa.
Govoreći o vlažnim staništima na teritoriji Beograda, Vreljanski je podsjetio na to da je na području grada nekada bilo dosta bara i močvara.
Zbog širenja grada, urbanizacije, poljoprivrede i eksploatacije resursa broj staništa na teritoriji glavnog grada je mali, iako je njihov značaj velik, predočio je Vreljanski.
Podsjetio je na to da je jedno od najpoznatijih vlažnih staništa u Beogradu bara Reva na lijevoj obali Dunava i naglasio da se WWF Adria brojnim projektima bavi širenjem svijesti i isticanjem značaja vlažnih staništa.
Prema njegovim riječima, organizacija je proteklih godina radila u Sloveniji na uklanjanju brana i prepreka u rijekama, u Bosni na lokaciji Hutovo Blato na revitalizaciji močvarnog ekosistema, kao i na revitalizaciji dvije bare u specijalnom rezervatu prirode Gornje Podunavlje – Šarkanj i Semenjača.
Vreljanski smatra da je veoma značajno proširiti svijest o značaju vlažnih staništa za ljude i biodiverzitet, uvjeren da pojedinci mogu da doprinesu njihovoj zaštiti i da ne dozvole da i nadalje budu degradirana.
Potrebno je stalno raditi i na revitalizaciji ugroženih područja, koja podrazumijeva vraćanje vode na mjesto gdje je nekada bila, zaključio je Vreljanski.
