Tri četvrtine rijeka na Balkanu nisu pogodne za izgradnju hidrocentrala
Tri četvrtine ukupne dužine rijeka na Balkanu nisu pogodne za izgradnju hidrocentrala zbog svojih hidroloških i bioloških vrijednosti, a 89 posto svih planiranih hidroenergetskih projekata se nalazi na “zabranjenim” područjima, zaključak je nove studije Eco-master plan for Balkan rivers.
EuroNatur i Riverwatch za H-Alter
U sklopu kampanje Spasimo plavo srce Europe (Save the Blue Heart of Europe) udruge za zaštitu prirode Riverwatch iz Austrije i EuroNatur iz Njemačke su objavile novu, kapitalnu studiju pod nazivom Eco-master plan for Balkan rivers. Ovaj plan je vrsta sveobuhvatnog i dugoročnog prostornog plana za sve vodotoke koji se nalaze između Slovenije i Grčke, i koji ukazuje na dijelove rijeka na kojima se ne bi smjele graditi nove hidroelektrane.
Do ovih, tzv. “no-go” zona došlo se znanstvenom procjenom više od 80.000 kilometara riječnih tokova i preklapanjem podataka o njihovoj biološkoj raznolikosti (ribe, školjkaši, tulari), ekološkom integritetu rijeka i njihovih poplavnih područja, kao i lokacija postojećih zaštićenih područja. Po prvi put u povijesti je ovaj plan je objedinio postojeća znanja na razini čitave regije te su svi podaci prikazani s grafikonima i kartama. Time se ovaj prikladan alat koristi za suzbijanje razornih planova za ekspanziju hidroelektrana, za očuvanje biološke raznolikosti i ljepote tih riječnih krajolika, te za izbjegavanje društvenih sukoba i povećanje sigurnosti planiranja za investitore.
Trenutno se na području od Slovenije do Grčke planira ili gradi više od 3000 hidrocentrala! Oko 1000 njih se planira unutar visoko-rangiranih zaštićenih područja kao što su nacionalni parkovi i Natura 2000 područja. Prema tvrdnjama znanstvenika, ukoliko se ovi projekti realiziraju stotine vrsta bi moglo izumrijeti, uključujući 11 vrsta riba. Čak i već ugrožena populacija ribe mladice (Hucho hucho) bi se smanjila za dodatnih 70 posto, te bi se našla na rubu izumiranja. Stoga se jedinstvena biološka raznolikost ovih rijeka planiranim razvojem hidrocentrala suočava sa propašću.
Međutim, i s društvenog stanovišta postoji hitna potreba za djelovanjem: sve se više stanovnika i inicijativa odupire poplavi projekata izgradnje hidroelektrana. Tako na primjer, u Bosni i Hercegovini, “Hrabre žene Krušćice” dan i noć blokiraju gradilište hidroelektrane više od godinu dana, a u Srbiji je nedavno više od 3.000 ljudi izašlo na ulice protiv izgradnje planiranih 60 hidroelektrana u Nacionalnom parku Stara Planina. Otpori prema izgradnji hidrocentrala su prisutni i u svim drugim zemljama od Slovenije zbog planirane izgradnje hidrocentrala na Savi i Muri, Hrvatske (projekt Zagreb na Savi, HE Kosinj itd.), do Bugarske, Makedonije i Albanije.
Brana na Sani, Foto: Matic Oblak
Zaključak ove studije je fascinantan – tri četvrtine ukupne dužine rijeka na Balkanu nisu pogodne za izgradnju hidrocentrala zbog svojih hidroloških i bioloških vrijednosti, 89 posto svih planiranih hidroenergetskih projekata se nalazi na “zabranjenim” područjima.
Ipak, studija daje i alternativu – energetska studija, koja je dio ovog plana, pokazuje kako bi se svi planirani projekti izgradnje hidrocentrala lako mogli nadomjestiti sa ekspanzijom ostalih obnovljivih izvora energije, naročito solarne i energije vjetra. Međutim, balkanski političari se trenutno fokusiraju gotovo isključivo na hidroenergiju, ili čak fosilna goriva kao što je to slučaj u Hrvatskoj, dok se vrlo malo ulaže u fotonaponsku energiju – usprkos tome što u pojedinim područjima ima čak 300 sunčanih dana godišnje.
“Ova studija još jednom dokazuje kako su balkanske rijeke previše dragocjene kako bi ih uništili i izgubili. One su plavo srce Europe. Njihovo uništenje s hidroenergijom ne bi bilo samo ekološki i društveno poražavajuće, već bi također bilo glupo u odnosu na postojeću Europsku energetsku politiku”, poručuje Gabriel Schwaderer, glavni izvršni direktor EuroNatura.
Prema EuroNaturu i Riverwatchu, nužno je potrebna promjena u energetskoj politici na Balkanu: smanjenje velikih energetskih gubitaka u prijenosu, zaustavljanje razvoja hidroenergije i umjesto toga ulaganje u solarnu energiju i energiju vjetra.
