Toksično nasljeđe digitalnog doba
Svake se godine u svijetu proizvede više od 20 milijuna tona e-otpada. Stanovnik Europe u prosjeku godišnje stvori više od 16 kg elektroničkog otpada. Manje od 20 posto e-otpada se reciklira, ostatak završava na ilegalnim odlagalištima gdje zagađuje pitku vodu, šteti ekosustavima i ubija ljude u slumovima nerazvijenih zemalja. iFixit su 2003. godine pokrenuli Luke i Kyle u studentskom domu u Kaliforniji. Smetalo im je što većina uređaja ne dolazi s uputama za popravak. U posljednjih 16 godina objavili su više od 50 tisuća besplatnih priručnika i pomogli stotinama tisuća ljudi da uče popravljati, a ne bacati.
Elektronički otpad je toksično naslijeđe našeg digitalnog doba. Iz godine u godinu stvaramo više e-otpada nego prije. Naša otpadna elektronika zagađuje pitku vodu i šteti ekosustavima širom svijeta. Kada elektronika završi na odlagalištima otpada, otrovi kao što su olovo, živa i kadmij izlučuju se u tlo i vodu.
"Popravak i ponovno korištenje onoga što već imamo ima smisla. Recikliranje bi trebalo doći tek nakon što iz svakog proizvoda iscrpimo svaku mogućnost upotrebe", poručuju
Problem elektroničkog otpada je ogroman, svake se godine proizvodi više od 20 milijuna tona e-otpada. Amerikanci sami generiraju oko 3,4 milijuna tona e-otpada godišnje. Kina odbacuje 160 milijuna elektroničkih uređaja godišnje.
U Globalnom monitoru e-otpada za 2017. godinu navodi se kako prosječni stanovnik Europe godišnje stvori više od 16 kilograma raznog elektroničkog otpada.
Globalna proizvodnja e-otpada na putu je da dostigne 120 milijuna tona godišnje do 2050. godine ako se nastave trenutni trendovi, stoji u izvješću Platforme za ubrzavanje kružnog gospodarstva (PACE) i UN-ove koalicije E-otpada koja je objavljena početkom ove godine.
Manje od 20 posto e-otpada propisno se reciklira, o ostatak završava na raznim ilegalnim odlagalištima - većinom se ručno "reciklira" u zemljama u razvoju, izlažući tako radnike raznim opasnim i kancerogenim tvarima. Spaljuju ga nerijetko mladi i djeca.
Stvaranje ilegalnih deponija poput najvećeg svjetskog ilegalnog odlagališta e-otpada koji se nalazi u Accri, glavnom gradu Gane, klasičan je potez neodgovornog poslovanja - propisno skladištenje i recikliranje e-otpada košta i "nije isplativo" pa su tako trećesvjetske zemlje "idealna destinacija". Mladići koji rade na deponijama redom obolijevaju od raznih bolesti. Spaljivanjem plastike ispuštaju se otrovni plinovi, olovom je zaštićena većina spojeva na pločama, itd.
Šesnaest godina kasnije, objavili su više od 50 tisuća besplatnih priručnika i pomogli stotinama tisuća ljudi da nauče popravljati i održavati, a ne bacati stvari
Kako piše Marko Kostanić za Bilten: "Mogli bi biti krajnje cinični i zaključiti po onoj staroj mantri o usklađenosti ponude i potražnje: suvišni ljudi su pronašli suvišni otpad. Rezultat je očito smrt, ali što ćemo kad je život preskup":
Odlagalište u Gani posjetili su i iz organizacije iFixit, a tamo su zatekli "jako dobru djecu koja nisu ni svjesna koliko je opasan njihov posao". Aktivisti i aktivistkinje već dugo pozivaju na strože provođenje kontrola i uređivanje propisa kojima se utvrđuju uvjeti prijenosa otpada koji sadrži otrovne kemikalije, kako bi se spriječilo da završi u zemljama koje nemaju infrastrukturu za sigurno zbrinjavanje.
Foto: Globalni monitor e-otpada
Rješenja koja predlažu stručnjaci i aktivisti uključuju trajni dizajn proizvoda, sustave povrata za rabljenu elektroniku, "urbano rudarstvo" za vađenje metala i minerala iz e-otpada, i "dematerijalizaciju" elektronike zamjenom izravnog vlasništva uređaja s modelima iznajmljivanja i leasinga kako bi se maksimizirati ponovnu uporabu proizvoda i mogućnosti recikliranja.
Globalna proizvodnja e-otpada na putu je da dostigne 120 milijuna tona godišnje do 2050. godine ako se nastave trenutni trendovi, stoji u izvješću Platforme za ubrzavanje kružnog gospodarstva (PACE) i UN-ove koalicije E-otpada
iFixit su 2003. godine pokrenuli Luke i Kyle u studentskom domu u Kaliforniji. Smetalo ih je što većina uređaja ne dolazi s uputama za popravak.
"Mislimo da bi ljudima trebalo omogućiti da lako nauče kako popraviti stvari. Tako smo napisali svoj prvi priručnik i objavilli ga online, besplatno. Po prvi put, nekome bez tehničkog predznanja ili iskustva bilo je lako rastaviti Mac. Naše upute korak-po-korak omogućile su ljudima da popravljaju Macove koje sami ne bi mogli popraviti. Tvrtke poput Applea ne nude dijelove za popravak i informacije za održavanje krajnjim korisnicima, ali mi vjerujemo da bi svatko trebao imati pravo održavati i popravljati svoje proizvode", govore nam iz organizacije.
Šesnaest godina kasnije, objavili su više od 50 tisuća besplatnih priručnika i pomogli stotinama tisuća ljudi da nauče popravljati i održavati, a ne bacati stvari. "Popravak i ponovno korištenje onoga što već imamo ima smisla. Recikliranje bi trebalo doći tek nakon što iz svakog proizvoda iscrpimo svaku mogućnost upotrebe", poručuju.
Manje od 20 posto e-otpada propisno se reciklira, o ostatak završava na raznim ilegalnim odlagalištima - većinom se ručno "reciklira" u zemljama u razvoju, izlažući tako radnike raznim opasnim i kancerogenim tvarima. Spaljuju ga nerijetko mladi i djeca
Znate kako popraviti nešto? Možete se pridružiti i pomoći pisati besplatne priručnike za popravak, ili donirati svoj stari uređaj za iFixitov projekt tehničkog pisanja kako bi studenti i studentice diljem svijeta mogli napraviti vodiče za popravke.
Dok radimo na dugoročnom i sporohodnom mijenjanju sistema, možemo i učiti popravljati mobitele i laptope koje svi koristimo i bez kojih je mnogima život postao nezamisliv. Odvojiti malo vremena i naučiti, umjesto da i dalje hranimo zvijer - jednim brzim pokretom ruke prema kanti za smeće.
