Tempo izumiranja živog svijeta zbog klimatskih promjena se ubrzava
Foto: Greg Schechter/Wikimedia
Klimatske promjene sve više uzrokuju izumiranje živog svijeta pokazala je nova studija sa Univerziteta u Arizoni. Istraživali su populacije guštera Sceloporus jarrovii na području 18 planinskih lanaca u jugoistočnoj Arizoni i analizirali stopu izumiranja zbog klimatskih promjena tijekom vremena.
“Magnituda izumiranja koju smo vidjeli u proteklih sedam godina bila je slična onoj koju su pokazale druge studije ali koje su obuhvatale period od skoro 70 godina”, rekao je John J. Wiens, profesor na Odjelu za ekologiju i evolucijsku biologiju na Univerzitetu u Arizoni i jedan od autora studije.
Gušter Sceloporus jarrovii nastanjuje područje jugozapadnog SAD-a i zapadnog Meksika, i može se vidjeti u hrastovim i borovim šumama na području 18 planinskih lanaca Sky Islands u Arizoni. Wiens i njegova grupa obavili su početna istraživanja ove vrste guštera u tim planinskim lancima 2014. i 2015. a zatim ponovo 2021. i 2022. godine.
Tijekom istraživanja iz 2021. i 2022. Wiensova grupa je otkrila da je otprilike polovina populacija guštera na nižim nadmorskim visinama nestala. To je zato što su temperature više na nižim nadmorskim visinama, rekao je Wiens, te gušteri na nižim nadmorskim visinama vjerojatno nisu mogli tolerisati sve veću vrućinu. Ovaj gubitak stanovništva na niskim nadmorskim visinama karakterističan je obrazac klimatskih promjena, pojašnjava on.
Nakon usporedbe ovih nalaza s historijskim zapisima za područje istih planinskih lanaca, Wiensova grupa je otkrila da se prosječna stopa izumiranja populacija ovog guštera na niskim nadmorskim visinama utrostručila u proteklih sedam godina u odnosu na prethodne 42 godine.
Također, posebna loza Sceloporus jarrovii stara 3 miliona godina iz planina Mule, u blizini Bisbeeja, mogla bi biti potpuno istrijebljena do 2025., upozorava Wiens.
“Populacije na niskim nadmorskim visinama u planinama Mule bile su u dobrom stanju 2014. Međutim, u 2022., jedine populacije koje smo pronašli bile su unutar 300 stopa od vrha planine i čini se da su gubile oko 170 stopa godišnje, ” kaže Wiens.
Ipak, nisu sve populacije na niskim nadmorskim visinama izumrle. Na primjer, dvije populacije koje su se pojavile na vrlo niskim nadmorskim visinama su preživjele. Prije nego što su nestale populacije Sceloporus jarrovii, istraživačka skupina prikupila je genomske podatke iz većine tih populacija 2014. i 2015. Otkrili su da su one populacije koje su bile manje genetski varijabilne i koje su bile izložene većim učincima klimatskih promjena imale tendenciju izumiranja. To sugerira da su populacije s manje genetskih varijacija imale manju sposobnost da se prilagode klimatskim promjenama.
Wiens je naglasio da je sada važno proučavati utjecaje klimatskih promjena na bioraznolikost u kraćim vremenskim razdobljima umjesto da samo traže promjene nakon što prođu mnoga desetljeća.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA
