Svjetski dan šuma, 21. mart: Čuvajmo šume, jer one čuvaju nas
Nacionalni park Sutjeska
Danas se širom planete obilježava 21. mart, Svjetski dan šuma. Dok cijeli svijet izvještava o dnevnoj statistici vezanoj za pandemiju virusa korona, (preostala) šumska prostranstva u miru i tišini nastavljaju da proizvode vazduh i osiguravaju opstanak života na Zemlji.
Oko 50% površine Bosne i Hercegovine je prekriveno šumama. I što je još važnije naše šume su u najvećem procentu prirodne šume, sačinjene od naših (autohtonih) vrsta drveća. Naše šume (nasuprot mišljenjima mnogih) nisu samo „fabrike“ za proizvodnju drvne sirovine. Šume nam obezbjeđuju i vodu i vazduh, štite od erozija, bujica, poplava. One su stanište za život mnogih vrsta biljaka i životinja, a karakteristika šuma Balkana je bogatstvo diverziteta.
Takođe naše šume su stvarno naše – u najvećem procentu su u vlasništvu naše zemlje i o njima brine šumarstvo koje gazduje na principu trajnosti što znači da je šuma trajna kategorija (nisu dozvoljene gole sječe, siječe se masa drveta koja je nešto manja od mase koja je prirasla u proteklom periodu). Ovaj način gazdovanja se u savremenoj šumarskoj nauci smatra za jedan od najprihvatljivijih, jer ima najmanje udare na ekosistem.
U ovome smo za korak ispred razvijenog svijeta – jer gotovo cijeli jedan vijek gazdujemo šumama na ovaj način. Tajna valjanosti ovakvog gazdovanja veoma je jednostavna – riječ je o imitiranju prirodnih procesa.
Mešutim, šumska prostranstva diljem planete nestaju u potrebama za novim poljoprivrednim prostranstvima, izgradnjom infrastrukture, iskorištavanjem mineralnih sirovina i drugo.
Nestankom šuma mnogobrojne vrste životinja gube svoja trajna staništa i u konačnici i same životinjske vrste nestaju. Svi živi organizmi su staništa za brojne mikroorganizme (viruse, bakterije i sl.). Kao sve živa bića i virusi se bore za svoj opstanak. Nestankom njihovih domaćina (divljih životinja) ovi mikroorganizmi u borbi za opstanak traže novog domaćina, a sveprisutni čovjek sa nekoliko milijardi jedinki djeluje kao veoma primamljiv domaćin. Mnogi virusi i bakterije su preslabi za nas, mnogi se ne uspijevaju adaptirati (mutirati) i prilagoditi za život na preostalim (drugim) vrstama.
Svjedoci smo da je virus korone ipak uspio. Prilagodio se čovjeku i sada priroda radi svoje. Vjerujemo i želimo da ljudski organizam nađe snagu da se izbori sa ovim virusom kao i sa mnogobrojnima do sada.
Da li ćemo naučiti nešto iz ovog neželjenog iskustva? Da li ćemo shvatiti da nismo sami na planeti, da nismo sami sebi dovoljni, da nam je neophodan suživot sa drugim vrstama i da je njihovo postojanje i opstanak veći garant prirodne ravnoteže kao osnovnog preduslova opstanka?
Danas, u doba korone, svi koji žive u gusto naseljenim mjestima BiH zavide ljudima koji žive bliže prirodi i šumi, jer boravak u takvom prostoru daje iskonski osjećaj sigurnosti i zaštite.
Čuvajmo jedni druge, smanjimo društvene kontakte, a kada doba korone prođe čuvajmo šume, jer one čuvaju nas!
