Slovenska žilet-žica ubija životinje, ali puno veći problem je genetička izolacija
ZAGREB - Sve je veći broj divljači stradale na žilet-žici koju je Slovenija postavila na granici prema Hrvatskoj radi zaustavljanja izbjeglica. Neke životinjske vrste mogle bi zbog toga uskoro i sasvim iščeznuti s ovih prostora.
Žičane ograde na državnim granicama europskih zemalja postale su nakon lanjskog sirijsko-izbjegličkog vala prema ovom kontinentu, na žalost, sasvim uobičajena pojava. Europa sve češće upravo tako izražava svoje stajalište prema tim unesrećenim ljudima. Štoviše, sudeći prema kartama žicom oivičenih granica, čini se da su europske vlade najvišu mjeru suglasnosti oko tretmana izbjeglica postigle upravo na tom konkretnom rješenju. Jer, svi drugi prijedlozi – ne toliko izolacionistički – nailaze na manji stupanj konsenzusa, a najavljuje se i da će slično ograđivanje najvjerojatnije dodatno eskalirati.
Pritom je riječ o zloglasnoj, tzv. žilet-žici, koja pouzdano ozljeđuje svakoga tko naleti na nju, dakle, ne samo ljude. U Hrvatskoj se o stradavanju životinja pročulo već kad je žicu duž Drave i Baranje rastegnula Mađarska, da bi se ta strahota dodatno povećala žicom koju je na granici prema Hrvatskoj postavila Slovenija.
Slovensko-hrvatska granica, naime, predstavlja nezaobilazni dio transgraničnog obitavališta velikih europskih zvijeri – medjeda, vuka i risa. Te životinje ujedno su i veliko prirodno blago dviju zemalja, jer ih se malo gdje u Europi još može naći na okupu kao u Hrvatskoj i Sloveniji, odnosno pojasu koji uključuje Dinaride i Alpe. A kad je riječ o npr. području Gorskog kotara i Like, onda je nemoguće očekivati iole prosperitetan opstanak tih vrsta bez stalne mogućnosti njihova prelaska u Sloveniju. Jednostavno, velike životinje trebaju i velike areale za nesmetani razvoj. Populacija risa, primjerice, mukotrpno se obnavlja kroz posljednja četiri desetljeća, budući da je prije toga već bila iščezla iz Hrvatske i Slovenije. Današnjih oko 50 risova u Hrvatskoj i oko 20 u Sloveniji dio su jedne te iste populacije i u stvari su neposredno ovisni jedni o drugima.
"Ograda od žilet-žice ubija životinje koje se u nju zapletu. To je dramatičan prizor i nesumnjiv gubitak. Ali puno veći problem je barijera za kretanje koja na dulji rok dovodi do genetičke izolacije", objašnjava nam Đuro Huber s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, vodeći regionalni stručnjak za velike zvijeri.
On je uz grupu eminentnih inozemnih stručnjaka iz Europe i Azije potpisao i nedvosmislen apel za uklanjanje žice i očuvanje euroazijske tzv. prekogranične ekološke paradigme, no zasad bez ikakvog efekta. Uostalom, teško bi bilo i za očekivati da će političari, koji žilete okreću na ljude, odustati od svojih vizija uređenog društva radi – zvijeri.
"Takva barijera", nastavlja Huber, "naročito smeta trima spomenutim vrstama koje redovito prelaze državne granice. To smo odavno dokazali pomoću telemetrijski praćenih jedinki. Ovako, pak, one imaju problema pri nalaženju partnera za razmnožavanje ili hrane u određenim godišnjim dobima ili mjesta za prezimljavanje."
Da bi situacija bila dodatno začinjena i grubim sarkazmom, upada u oko da su vlade ovih dviju zemalja dijelom zaštitile velike zvijeri. Risa i vuka u cijelosti, dok se za odstrel medvjeda određuju godišnje kvote, e da bi se njihova populacija kretala na održivoj razini. One tako ne dijele sudbinu "manje vrijedne" divljači poput srne ili vepra – radi se o drastično antropocentričnom vrednovanju prirode. A sam ris, međutim, još je i uvezen u Hrvatsku i Sloveniju sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon spomenutog iščeznuća. Tako se politika najprije u jednome momentu trudila da im poveća broj, a zatim ih je počela ubijati na najokrutniji način, u vidu kolateralnih žrtava lova na neke druge ljude. U tu sliku tragično se uklapa i vijest otprije nekoliko dana, s granice Srbije prema Bugarskoj, gdje je izvjesni domaći lovac na divlje svinje nehotično iz svoje puške usmrtio jednog izbjeglicu iz Afganistana.
"Ako je moguće tako dijeliti prioritete, rekla bih da populacije divljači poput jelena ili lisice barem nisu fatalno ugrožene žicom – one ipak neće biti zbog nje sasvim uništene", rekla nam je Aleksandra Majić-Skrbinšek s Biotehničkog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, također potpisnica apela protiv žičane ograde.
"Ali, risu prijeti sasvim mogući ponovni nestanak s ovog prostora, ako se nastavi ograđivanje najosjetljivih dijelova od slovenskih regija Notranjske i Dolenjske prema planinama Risnjak i Snježnik u Gorskom kotaru, dakle, u Hrvatskoj. Teško je predvidjeti hoće li se nastaviti, no ovdašnje Ministarstvo unutarnjih poslova poduzima sve političke korake da mu se postavljanje žice olakša, iako javnost nije toliko naklonjena takvim potezima. A nama koji se time profesionalno bavimo, vlasti dodatno otežavaju rad već i neustupanjem na javni uvid karata s ucrtanim područjima koja su već ograđena pa se moramo oslanjati isključivo na dojave i vlastiti uvid", ukazala je Majić-Skrbinšek za DW.
Zasad je posrijedi ukupnih gotovo 180 kilometara ograde na granici dugoj otprilike 500 kilometara. Ona inače prolazi kroz područje koje je Europska unija izdvojila kao dio ekološke mreže Natura 2000, koja ovisi upravo o svojim delikatnim transgraničnim mogućnostima. EU je također kao jedan od ciljeva svoje strategije za unapređenje biološke raznolikosti do 2020. odredio – nova povezivanja staništa određenih ugroženih vrsta.
No, to je sve bilo prije negoli se žilet-žica pružila uzduž i poprijeko Starog kontinenta. Nakon toga, zabilježeno je samo još nekoliko viđenijih znakova društvenog i političkog otpora spram takvih koraka, npr. tužba međunarodne ekološke udruge Alpe Adria Green protiv slovenske vlade ili hrvatsko otvaranje spora sa Slovenijom pred Europskom komisijom. Dodatni problem krije se, međutim, u pretpostavci da bi žičanu ogradu na svojim istočnim granicama mogla podići i Hrvatska, poraste li opet izbjeglički val iz tog smjera. A tad će ionako biti još manje moguće procijeniti kome je u ovoj priči teže, progonjenim ljudima ili životinjama.
Konačno, indikativan je dojam – itekako osnovan i medijski dokumentiran – da se žitelji susjedskih pograničnih mjesta u Hrvatskoj i Sloveniji podjednako protive žici. A Slovenci uz granicu RH zacijelo se osjećaju diskriminiranima u odnosu na svoje sunarodnjake koji žive pokraj granice s Italijom, preko koje u EU posljednjih mjeseci prolazi znatno više izbjeglica nego iz smjera Hrvatske.
Izvor: SEEbiz / Deutsche Welle
