Raste nivo zabranjenih plinova koji oštećuju ozon, naučnici ne znaju odakle dolaze

Foto: EPA

Naučnici su utvrdili da brzo rastu nivoi pet klorofluorougljika ili CFC-a koji oštećuju ozon u atmosferi, a to su štetne tvari koje su globalno zabranjene od 2010. godine zbog opasnosti koju predstavljaju za životnu sredinu.

U studiji objavljenoj prošle sedmice u časopisu Nature Geoscience tim međunarodnih naučnika rekao je da treba istražiti izvor emisija jer ako se ne provjere, predstavljaju prijetnju klimi, prenosi Index.hr.

Uglavnom se koriste u klimatizacijskim uređajima, hladnjacima, aparatima za gašenje požara i kao pogonski plinovi aerosola. CFC-i su staklenički plinovi koje stvara čovjek i koji su hiljadu puta jači od ugljikovog dioksida. Njihova sposobnost uništavanja ozonskog omotača koji štiti Zemlju od Sunca bila je otkriće koje je Mariju Molini i Sherwoodu Rowlandu donijelo Nobelovu nagradu za hemiju 1995. godine.

Tri vrste CFC-a i dalje se smiju koristiti

Globalno postupno ukidanje CFC-a između 1987. i 2010., prema Montrealskom protokolu, smatra se trijumfom saradnje u zaštiti životne sredine – s izvještajem UN-a u januaru koje potvrđuje da ozonski omotač zacjeljuje i očekuje se da će se oporaviti do 2060-ih.

Uprkos zabrani, tri vrste CFC-a i dalje se smiju koristiti kao sirovine za proizvodnju alternativnih tvari kao što su hidrofluorougljikovodici (HFC), koji su sami po sebi opasni staklenički plinovi čija se upotreba obuzdava.

Firme koje koriste CFC-e trebale bi uništiti sve preostale hemikalije i osigurati da nema curenja, dok CFC kao sirovina ne bi trebao postojati u proizvodima za čiji se razvoj koristi.

"To je nešto što me stvarno zaprepašćuje"

Uprkos tome, naučnici kažu da kontinuirana uporaba ta tri CFC-a objašnjava zašto su njihovi nivoi emisija porasle u atmosferi. Međutim, još je zbunjujuće porijeklo dva preostala CFC-a (CFC-13 i CFC-112a), koji nisu potrebni za proizvodnju HFC-a i koji trenutno nemaju poznatu upotrebu.

"Zapravo ne znamo odakle dolaze, a to je stvarno pomalo zastrašujuće", rekao je koautor izvještaja Stefan Reimann, naučnik u švicarskim saveznim laboratorijima za nauku i tehnologiju materijala. Ako se emisije nastave povećavati, riskira se poništavanje dijela napretka postignutog u "liječenju" ozona, a radi se i o daljnjem doprinosu opasnim razinama globalnog zatopljenja.

"Emisije tih nekoliko plinova na istom su nivou kao emisije svih stakleničkih plinova u Švicarskoj", rekao je Reimann novinarima. "Budući da sam iz Švicarske, to je nešto što me stvarno zaprepašćuje", dodao je. O nalazima izvještaja raspravljaće se na sastanku Montrealske konvencije, a od zemalja će se vjerovatno tražiti da istraže izvore emisija CFC-a.