Pleme Tuareg

Afričko nomadsko pleme Tuareg, koje luta Saharom vijekovima, misterija je mnogima.

Prelaze pustinju ponekad predvođeni slijepim osobama koji koriste svoj pojačan osjećaj mirisa i ukusa da bi izabrali pravi put.
Iako se na prvi pogled čini kao tradicionalno pleme, Tuarezi su zapravo jedno progresivno društvo gdje su istaknuta prava žena.

Porodični trag Tuarega se mjeri po ženi, a ne muškarcu. Žene posjeduju ''nekretnine'', odnosno privremene kuće od prirodnih materijala ili šatore, dok su razvodi i predbračni dogovori kod njih svakodnevnica.
Ženama je dozvoljeno da imaju više seksualnih partnera izvan braka i da zadržavaju svu svoju imovinu nakon razvoda.
Vrhunac sasvim posebnog položaja žene jeste činjenica da muškarac, ukoliko nije njen seksualni partner, ne može da jede pred njom.

Tuareg znači „napušten od boga“.
Tuarezi su prije prihvatanja islama vjerovali u kralljicu Tin Hinan iz četvrtog vijeka. Danas kao pripadnici muslimanske vjeroispovijesti odudaraju od ostalih pripadnika ove religije.
Ne drže se strogo islamskih pravila, a u njihovoj religiji opažaju se i tragovi animizma.
Žene pokrivaju glavu djelimično, ali lice ne, jer ''ne žele da sakrivaju esenciju ženske vanjske ljepote''. S druge strane, muškarci moraju pokriti lice, i to prihvataju bez ikakvih problema, a kažu da ''žensko lice je lijepo, njega ne treba pokrivati''.

Njihovi muškarci su poznati pod nadimkom ''plavi muškarci Sahare'' zbog boje koju stavljaju na svoje tijelo, jer kako pripadnici ovog plemena kažu ''plava boja im budi sjećanja na zaboravljeno romatnično doba''.

Ono što ne dozvoljavaju jeste okrutnost nad životinjama, jer su im one izvor života. ''Kada žvotinja umre, jedan Tuareg umre'', njihov je stav.
Ovo društvo također cijeni poeziju, koja je jedan od načina da se momak i djevojka vjenčaju.

Jedan od običaja koji se održao još iz vremena prelaska pustinje je obred pijenja čaja (uglavnom od mente), koji se održavao navečer oko vatre. Čaj se služio triput: jednom za goste, jednom za domaćine i jednom za Alaha. Svaki put bi se kuhani čaj posluživao s različitom količinom šećera i svaki je bio povezan s određenom emocijom. Raspored posluživanja nije bio važan i ovisio je o užitku ili raspoloženju osobe koja je vodila obred pijenja čaja: prva tura mogla je biti jaka kao ljubav, druga gorka kao život, a treća slatka kao smrt.

Impulsportal